Pesma o Nibelunzima

епска песма написана око 1200. године

Pesma o Nibelunzima (nem. Nibelungenlied (Der Nibelunge nôt)) je epska pesma napisana oko 1200. godine na srednjem visokonemačkom. Njen anonimni pesnik je verovatno bio iz regiona Pasau. nem. Nibelungenlied je zasnovana na usmenoj tradiciji koja ima svoje poreklo u istorijskim događajima i osobama iz 5. i 6. veka i koja se proširila na gotovo celo nemačko govorno područje. Paralele sa nemačkom pesmom iz Skandinavije nalaze se posebno u junačkim baladama Poetska eda i u Velsungovoj sagi.

Prva strana iz rukopisa C (oko 1230. godine)

Pesma je podeljena na dva dela: u prvom delu Sigfrid dolazi kod Vormsa da bi dobio ruku burgundske princeze Krimhild od njenog brata kralja Guntera. Gunther pristaje da dozvoli Sigfridu da se oženi Krimhildom ako Sigfrid pomogne Gunteru da stekne kraljicu-ratnika Brinhildu za svoju ženu. Sigfrid to učini i oženi se Krimhildom; međutim, Brinhilda i Krimhilda postaju suparnice, što dovodi na kraju do Sigfridovog ubistva od strane burgundskog vazala Hagena sa Gunterovim učešćem. U drugom delu, udovica Krimhilda je udata za Atilu, kralja Huna. Ona kasnije poziva svog brata i njegov dvor da posete Atilino kraljevstvo nameravajući da ubije Hagena. Njena osveta rezultira smrću svih Burgundijaca koji su došli na Atilin dvor, kao i uništenjem Atilinog kraljevstva i smrću same Krimhilde.

nem. Nibelungenlied je bio prvi herojski ep koji je napisan u Nemačkoj, što je pomoglo da se pronađe širi žanr pisane herojske poezije. Postoje indikacije da je ova tragična pesma uznemirila srednjovekovnu publiku, a vrlo rano je napisan nastavak, nem. Nibelungenklage, što je tragediju učinilo manje konačnom. Ova poema je pala u zaborav posle oko 1500. godine, ali je ponovo otkrivena 1755. godine. Pod nazivom „Nemačka Iliada”, nem. Nibelungenlied je započela novi život kao nemački nacionalni ep. Poema je bila prilagođena nacionalističkim svrhama i intenzivno se koristila u antidemokratskoj, reakcionarnoj i nacionalsocijalističkoj propagandi pre i za vreme Drugog svetskog rata. Danas je njena zaostavština najvidljivija u operskom ciklusu Riharda Vagnera nem. Der Ring des Nibelungen, koji se, međutim, uglavnom zasniva na staronordijskim izvorima. Tri glavna rukopisa nem. Nibelungenlied[1] su 2009. godine upisana u Uneskov Registar svetske baštine u znak priznanja njihovog istorijskog značaja.[2] Nazvani su „jednim od najimpresivnijih i svakako najsnažnijih nemačkih epova srednjeg veka”.[3]

Smrt Sigfrida. Nibelungenlied manuskript-k.

Izvori rukopisa

уреди
 
Fragment Nibelungenlied, Berlin, SB, Fragm. 44

Pesma je u svojim različitim pisanim formama bila izgubljena do kraja 16. veka, ali su rukopisi još iz 13. veka ponovo otkriveni tokom 18. veka.[4] Postoji trideset sedam poznatih rukopisa Nibelungenlida i njegove varijantne verzije.[5] Jedanaest od ovih rukopisa su praktično kompletni.[6] Smatra se da je najstarija verzija sačuvana u rukopisu „B”. Dvadeset i četiri rukopisa su u različitim fragmentarnim stanjima dovršenosti, uključujući jednu verziju na holandskom (manuscript 'T').

(u hronološkom redosledu)

Prevodi i adaptacije

уреди

Engleski

уреди
  • Alice Horton, Translator. The Lay of the Nibelungs: Metrically Translated from the Old German Text, G. Bell and Sons, London, 1898. [1] Line by line translation of the "B manuscript". (Deemed the most accurate of the "older translations" in Encyclopedia of literary translation into English: M-Z, Volume 2, edited by Olive Classe, 2000, Taylor & Francis, pp. 999–1000)
  • Margaret Armour, Translator. Franz Schoenberner, Introduction. Edy Legrand, Illustrator. The Nibelungenlied, Heritage Press, New York, 1961
  • Arthur Thomas Hatto, The Nibelungenlied, Penguin Classics 1964. English translation and extensive critical and historical appendices.
  • Robert Lichtenstein. The Nibelungenlied, Translated and introduced by Robert Lichtenstein. (Studies in German Language and Literature Number: 9). Edwin Mellen Press. 1992. ISBN 978-0-7734-9470-1.
  • Burton Raffel, Das Nibelungenlied, new translation. Foreword by Michael Dirda. Introduction by Edward R. Haymes. Yale University Press. 2006. ISBN 978-0-300-11320-4.
  • Michael Manning (Illustrator), Erwin Tschofen (Author), sum legio publishing. 2010. ISBN 978-3-9502635-8-9..
  • Cyril Edwards, The Nibelungenlied. The Lay of the Nibelungs, translated with an introduction and notes. Oxford University Press. 2010. ISBN 978-0-19-923854-5..
  • William T. Whobrey, The Nibelungenlied: with The Klage, Edited and Translated, with an Introduction, by William T. Whobrey. Hackett Publishing Company. 2018. ISBN 978-1-62466-675-9..

Moderni nemački

уреди
  • Das Nibelungenlied. Translated by Karl Bartsch. Leipzig 1867 (Google)
  • Das Nibelungenlied. Translated by Karl Simrock. Stuttgart 1868 (Google)
  • Das Nibelungenlied. Zweisprachig, parallel text, edited and translated by Helmut de Boor. Sammlung Dieterich, , Leipzig 1992. (4th изд.). ISBN 978-3-7350-0104-7. .
  • Das Nibelungenlied. Mhd./Nhd., parallel text based on the edition of Karl Bartsch and Helmut de Boor, translated with commentary by Siegfried Grosse. Reclam Universal-Bibliothek. Band 644. Reclam, Stuttgart. 1997. ISBN 978-3-15-000644-3..
  • Albrecht Behmel, Das Nibelungenlied, translation, Ibidem Verlag, , Stuttgart 2001. (2nd изд.). ISBN 978-3-89821-145-1. 

Italijanski

уреди

Reference

уреди
  1. ^ Designated as A (today in Munich, Bayerische Staatsbiblitohek), B (today in St. Gallen, Stiftsbiblitohek) and C (today in Karlsruhe, Baden State Library
  2. ^ UNESCO 2009.
  3. ^ Garland & Garland 1997.
  4. ^ Savage, Bryn. „Creating Germany's National Myth”. yale.edu. Yale University. Приступљено 16. 7. 2017. 
  5. ^ See Handschriftencensus
  6. ^ The Donaueschingen manuscript C (today conserved in Karlsruhe, Baden State Library)can be considered as the longest version, although some pages are missing „Archived copy”. Архивирано из оригинала 16. 6. 2006. г. Приступљено 16. 6. 2006. 

Literatura

уреди

Spoljašnje veze

уреди

Engleski prevodi

уреди