Potkultura ili supkultura (nepravilno neizjednačeno podkultura i subkultura), skup je normi, vrednosti i obrazaca ponašanja koji razlikuju kulturu jedne grupe ljudi od kulture šire zajednice kojoj ta grupa pripada. Supkultura je poseban, relativno zatvoren segment opšte kulture. Za sve pripadnike određene supkulture zajedničko je da članovi dele ista uverenja, običaje, vrednosti a često i način oblačenja, ishrane, ponašanja i moralnih normi.[1]

U drugoj polovini 1960-ih godina nastaju mnogi društveni pokreti, a zajedno sa njima mnoge potkulture čije je zajedničko ime kontrakultura. Prvi koji su proučavali pojam potkulture u sociologiji su bili pripadnici Čikaške škole.

Govoreći o potkulturi najčešće se govori o potkulturi mladih. Muzika ima veliku ulogu u nastajanju potkulturnih grupa a i omladinske potkulture sa obično definišu u odnosu na muziku. Članovi potkulturnih grupa međusobno se razlikuju, osim po stavovima i ciljevima, i po izgledu, spoljašnjim obeležjima i interesovanjima. Neke od najpoznatijih omladinskih potkultura su: hipici, rokeri, metalci, pankeri, skinsi, rastafarijanci, hip-hoperi...

Odnos potkulture i dominantne kulture može biti sledeći:

  • prihvatanje dominantne kulture
  • odvojenost od dominantne kulture, bez suprotstavljanja
  • otpor prema dominantnoj kulturi (kontrakultura ili alternativna kultura)

Karakteristike potkulturnih grupa su:

  • Samoorganizovanost
  • Zajednička interesovanja
  • Karakterističan naziv
  • Relativna trajnost
  • Uzrast
  • Nepropisanost uloga i način ponašanja

ReferenceУреди

  1. ^ Део чланка је преузет из књиге Ивана Видановића „Речник социјалног рада“, уз одобрење аутора.