Preponska kila
Preponska kila (лат. Hernia inguinalis) je protruzija sadržaja trbušne duplje kroz ingvinalni (preponski) kanal. Vrlo je često oboljenje sa rizikom 27% u muškaraca i 3% u žena. Operacije kile su najčešći operativni zahvati osim holecistektomije (cholecystectomia — odstranjivanje žučne kese). Kila nastaje u preponskom kanalu u kojem se inače nalazi funiculus spermaticus to jest struktura koja se sastoji iz mišića, krvnih žila i sjemenovoda (vas deferens) i služi kao veza testisa sa ostatkom urogenitalnog trakta.
Preponska kila (Hernia inguinalis) уреди
Uzrok preponske kile kod muškaraca je činjenica da je prilikom prolaza testisa ostala slaba tačka što objašnjava veću učestalost preponske kile u muškaraca.
MKB kod уреди
MKB kod je šifra bolesti prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB 10)
K40 je kod preponske kile
K40.0 je kod uklještene preponske kile bez gangrene
K40.1 je kod uklještene preponske kile sa gangrenom
K40.9 je kod preponske kile bez uklještenja i gangrene
Tipovi preponske kile уреди
Postoje dva tipa preponskih kila, direktna i indirektna kila i tip kile se definiše na osnovu odnosa sa epigatričnim krvnim sudovima.
Indirektna kila уреди
Indirektna kila nastaje kada imamo protruziju kroz unutrašnji preponski prsten (anulus inguinalis profundus) koji se nalazi bočno od pomenutih krvnih sudova. Ova kila prolazi cijelom dužinom preponskog kanala. Uzrokovana je nezatvaranjem embrionalnog zatvaranja processus vaginalis (tubolika ovojnica unutar koje se testis spušta u mošnice).
Direktna kila уреди
Direktna kila se nalazi medijalno (prema unutra) od navedenih krvnih sudova. Stoga se ona nalazi neposredno ispod spoljnog preponskog prstena.
Simptomi i klinički znaci уреди
Preponska kila se prezentira kao ispupčenje ili guta u preponi čija veličina varira ovisno od položaja pacijenta. Ukoliko pacijent leži na leđima kila može biti neprimjetljiva. Stoga se pacijent uvijek pregleda u stojećem položaju. U određenom broju slučajeva kada je kilni prsten uzak kila se teško ili nikako ne može potpuno reponirati (vratiti sadržaj u trbuh). Sadržaj kilne kese može biti tanko ili debelo crijevo, trbušna maramica ili čak i crvuljak[1] [2] (Appendix vermiformis). Ukoliko se sadržaj ne može reponirati, a time je ugroženo snabdijevanje krvlju uklještenih crijeva, može doći do gangrene crijeva. Takođe može doći i do zastoja rada crijeva zbog spoljašnje kompresije kilnog prstena i pojave ileusa (zapetljaj crijeva). Bol je čest simptom mada nije naglašen osim kada dođe do ukliještenja. Ovo je indikacija za hitnu operaciju koja nosi veći operativni rizik od elektivne operacije (planirana operacija sa pripremom bolesnika).
Tretman уреди
Hirurški tretman уреди
Operacija kile podrazumijeva ojačanje zidova kanala. Ranije tehnike su podrazumijevale šivanje ivica kanala. Sada se koriste tehnike sa polipropilenskom mrežicom koja pojačava najdublju fasciju (fascia transversalis) i ne stvaraju dodatno zatezanje trbušnog zida. Posljedica toga je manji bol i manja šansa recidiva (ponovljena kila). Tension free tehnika označava da nema natezanja zidova trbuha. Operacija može biti urađena prednjim pristupom gdje je rez na koži preponske regijije ili laparoskpski gdje se pristupa preperitonealno i mreža koja je obično veća nego kod klasične metode se postavlja ispod peritoneuma. Direktan kontakt mrežice sa crijevima se izbjegava zbog stvaranja priraslica koje mogu izazvati zapetljaj crijeva i učiniti buduće operativne zahvate mnogo težima ukoliko budu potrebni.
Postoje dva tipa laparoskopskih operacija približno iste vrijednosti. Prvi tip podrazumijeva ulazak u trbušnu duplju i otvaranje preperitonealnog prostora dok kod drugog tipa se pomoću balona formira prostor u koji se ubacuje mrežica. Preperitonealni pristup može biti urađen laparoskopski ili otvorenom tehnikom gdje se rez pravi iznad uobičajenog mjesta. Cilj operacije je da se postavi mrežica u preperitonealni prostor. Laparoskopske metode se dijele na trans-abdominal pre-peritoneal herniorrhaphy (TAPP) i na total extraperitoneal approach (TEP) metoda. Kod prve metode se u preperitonealnom prostoru formira šupljina pomoću posebnog balona dok se kod druge metode u retroperitonealni pristup pristupa transperitonealno. Mrežica se postavlja u preperitonealni prostor a fiksira se posebnim staplerom.[3] Ove operacije zahtijevaju opštu anesteziju dok se klasične operacije mogu raditi u lokalnoj ili spinalnoj anesteziji. Tada pacijent može kašljanjem povećati pritisak u trbušnoj duplji i omogućiti hirurgu da vidi mjesto gdje se kila nalazi.[1] [2]
Konzervativni tretman уреди
Nošenje specijalnih pojaseva može olakšati simptome kile. Pojasevi ne mogu izliječiti kilu, a primjenjuju se obično kod ljudi koji nisu kandidati za operativni tretman najčešće zbog lošeg zdravstvenog stanja.
Postoperativni tok уреди
Postoperativno pacijenti treba da izbjegavaju fizičko naprezanje dokle god traje stvaranje ožiljka i zarastanje tkiva. Nakon par mjeseci pacijent može raditi sve normalne životne aktivnosti. Ekstremni fizički napori treba da se izbjegavaju.
Recidivi уреди
Recidiv označava povratak nekog oboljenja. Recidivi preponske kile su rijetki ako se ugradi mrežica.
Posebni tipovi preponskih kila уреди
- Amyandova kila, kilna kesa sadrži appendix vermiformis.
- Littreova kila, kilna kesa sadrži Meckelov divertikulum.
Vidi još уреди
Reference уреди
Spoljašnje veze уреди
- Inguinal Hernia Resources Архивирано на сајту Wayback Machine (27. септембар 2008)
- About Inguinal Hernias
- Post Herniorrhaphy Pain Syndrome
- Nyhus über die Klassifikation von Leistenhernien (engl.)
 | Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |
