Psihodelija je termin nastao od grčkih reči psihe (ψυχή - duša) i delos (δήλος - pojavno). Pojam je prvi upotrebio američki psihijatar Hamfri Ozmond da bi objasnio uticaj halucinogenih droga na svest kroz kognitivna i estetska iskustva.[1] Po njemu, reč psihodelija označava „manifestaciju duha“ koja je „čista, milozvučna i nezagađena drugim asocijacijama“.[2] Timoti Liri, autor knjige Psihodelično iskustvo, jedan je od najzaslužnijih za popularizaciju ovog termina.[3]

Psihodelična animacija
Psihodelični svetlosni efekat
Oslikani karton LSD-a

Psihodelično iskustvo, koje nastaje usled unošenja halucionogena, odvija se u talasima i može da traje desetak časova. Tokom prve polovine "putovanja" dolazi do perceptualnih promena, sinestetičkih doživljaja, oniričkih vizija. Vrhunac je "kosmičko iskustvo", osećanje celovitosti i gubljenja osećanja sebe. U lošem "tripu" dolazi do paranoidnih i psihotičnih reakcija.[4]

1960-ih godina, za vreme hipi pokreta, korišćenje psihodeličnih droga je postalo prilično rasprostranjeno. Najčešće upotrebljavane psihodelične droge su bile LSD, meskalin, psilocibin, STP i DMT. U ovo vreme je nastao i psihodelični rok, vrsta rok muzike koja pokušava da dočarava iskustvo izmenjene svesti, izazvano psihodeličnim drogama, pogotovom LSD-om.[5]

Reference уреди

  1. ^ Humphry Osmond
  2. ^ „Definition of Psychedelic”. Архивирано из оригинала 05. 01. 2010. г. Приступљено 08. 03. 2009. 
  3. ^ Mansnerus, Laura (1. 6. 1996). „Timothy Leary, Pied Piper Of Psychedelic 60's, Dies at 75”. U.S. - Obituary. The New York Times. Приступљено 11. 7. 2008. 
  4. ^ „Psihodelija”. Galerija. Приступљено 20. 1. 2020. [мртва веза]
  5. ^ Head Sounds


Vidi još уреди

Spoljašnje veze уреди