Raulov zankon je termodinamički zakon koji je usppostavio francuski hemičar Fransoa-Mari Raul 1887. godine.[1] Zakon navodi se da je parcijalni pritisak pare svake komponente idealne mešavine idealne smeše jednak pritisku pare čiste komponente pomnožene sa njenom molskom frakcijom u smeši.

Idealne smeše su smeše kod kojih su iste međumolekulske interakcije između molekula u čistom stanju i u smeši. Takve sisteme će graditi komponente sličnih svojstava (slična veličina molekula, struktura, molarna masa, polarnost itd.). Tada je FA-A i FB-B slično sa FA-B (sile interakcija). Kod ovakvih sistema ΔVmeš.=0 i ΔHmeš.=0. Manji broj smeša pokazuje ovakvo ponašanje: smeše izomernih jedinjenja;

Za idealne smeše važi Raulov zakon koji kaže da je parcijalni napon pare svake komponente iznad rastvora (Pi) jednak proizvodu iz molske frakcije te komponente u rastvoru (Xi) i njenog napona pare u čistom stanju Pi0.

Pi = Xi * Pi0
linearna funkcija sastava
Zavisnost napona pare od sastava tečne faze idealnog rastvora T = const.
𝑃 = 𝑃1 + 𝑃2 = 𝑋1𝑃10 + 𝑋2𝑃20 = 𝑋1𝑃10 + (1 − 𝑋1)𝑃20 = 𝑋1 𝑃10 − 𝑃20 + 𝑋1𝑃20

Neidealni rastvori уреди

Neidealne smeše će nagraditi komponente koje se ne pokoravaju Raulovom zakonu odnosno Pi komponenata smeše, kao merilo težnje ka isparavanju iz rastvora neće biti proporcionalno molskom udelu u tečnoj fazi Xi.

Ako je FA-A<FA-B>FB-B tada će težnja ka isparavanju komponenata iz rastvora biti manja nego u čistom tečnom stanju i Pi će biti manji od onog prema Raulovom zakonu.

Tada se javlja negativno odstupanje od Raulovog zakona. Primeri: aceton-hloroform; piridin sa mravljom, sirćetnom, propionskom kiselinom; kiseline (halogene, azotna, perhlorna) sa vodom,. Tada se grade vodonične veze između različitih molekula.

Ako je FA-A>FA-B<FB-B, a to je kada su komponente u čistom stanju asosovane pa će težnja ka isparavanju biti veća iz rastvora odnosno smeše i Pi veći od onog prema Raulovom zakonu. Tada se javlja pozitivno odstupanje od Raulovog zakona. Najveći broj smeša pokazuje ovo odstupanje. Primeri: aceton-ugljendisulfid; heptan-etanol; voda-primarni alkoholi itd. Odstupanje je najčešće istog znaka-ako jedna komponenta pozitivno odstupa onda i druga pozitivno odstupa. Razdvajanje komponenata neidealne smeše na čiste obe komponente nije moguće.[2]

Reference уреди

  1. ^ F.-M. Raoult (1887) " Loi générale des tensions de vapeur des dissolvants" (General law of vapor pressures of solvents), Comptes rendus, 104 : 1430-1433.
  2. ^ Savić, Dejan. „Ravnoteža tečnosti i pare” (PDF). Prirodno-matematički fakultet Niš. Приступљено 19. 6. 2017. 

Literatura уреди

  • Chapter 24, D A McQuarrie, J D Simon Physical Chemistry: A Molecular Approach. University Science Books. (1997)
  • E. B. Smith Basic Chemical Thermodynamics. Clarendon Press. Oxford (1993)