Selektivni inhibitor preuzimanja serotonina

Selektivni inhibitor preuzimanja serotonina (specifični inhibitor preuzimanja serotonina)[1] (SSRI) su klasa jedinjenja koja se tipično koriste kao antidepresivi u tretmanu kliničke depresije, anksioznog poremećaja, i niza poremećaja ličnosti.

Selektivni inhibitor preuzimanja serotonina
Klasa leka
Identifikatori klase
UpotrebaDepresija
ATC kodN06AB
Biološki ciljSerotonski transporter
Klinički podaci
Drugs.comKlase lekova
Potrošački izveštajiBest Buy Drugs
Spoljašnje veze
MeSHD017367
Na Vikipodacima

SSRI ligandi povećavaju ekstracelularni nivo neurotransmitera serotonina inhibicijom njegovog preuzimanja u presinaptičke ćelije. Time se povišava nivo serotonina u sinaptičkom rascepu dostupnog za vezivanje na postsinaptičke receptore. Oni imaju varijabilne stepene selektivitnosti za druge monoaminske transportere, pri čemu čisti SSRI ligandi imaju mali afinitet za noradrenalinski i dopaminski transporter.

Efikasnot SSRI liganda u blagim ili umerenim slučajevima je bila osporavana. Jedna metaanaliza iz 2010. navodi da "Magnituda koristi antidepresivnog leka u poređenju sa placebom ... može da bude minimalna ili nepostojeća, u proseku, kod pacijenta sa blagim ili umerenim simptomima. Kod pacijenta sa veoma jakom depresijom, korist od leka u odnosu na placebo je znatna."[2][3] It toga proizilazi da je druga generacija antidepresiva jednako efektivna/neefektivna.[4][5]

SSRI ligandi su prva klasa psihotropnih lekova otkrivenih koristeći proces racionalnog dizajna lekova. Taj proces u kome se počinje od specifičnog biološkog cilja i zatim se kreiraju molekuli dizajnirani da deluju na njega.[6][6]

Galerija уреди

Selektivni inhibitor preuzimanja serotonina
 

Citalopram

 

Dapoksetin

 

Escitalopram

 

Fluoksetin

 

Fluvoksamin

 

Indalpin

 

Paroksetin

 

Sertralin

 

Zimelidin

Vidi još уреди

Reference уреди

  1. ^ Barlow, David; H. Durand; V. Mark (2009). Abnormal Psychology: An Integrative Approach; Chapter 7: Mood Disorders and Suicide (Fifth изд.). Belmont, CA: Wadsworth Cengage Learning. стр. 239. ISBN 978-0-495-09556-9. OCLC 192055408. 
  2. ^ Fournier, Jay C.; Robert J. DeRubeis; Hollon, Steven D.; Sona Dimidjian; Amsterdam, Jay D.; Richard C. Shelton; Jan Fawcett (2010). „Antidepressant Drug Effects and Depression Severity”. The Journal of the American Medical Association. 303 (1): 47—53. PMID 20051569. doi:10.1001/jama.2009.1943. 
  3. ^ Kelley, John (2. 3. 2010). „Antidepressants: Do They "Work" or Don't They?”. Scientific American. Архивирано из оригинала 18. 10. 2012. г. Приступљено 12. 10. 2012. 
  4. ^ „Annals of Internal Medicine, Comparative Benefits and Harms of Second-Generation Antidepressants for Treating Major Depressive Disorder: An Updated Meta-analysis”. Annals.org. doi:10.1059/0003-4819-155-11-201112060-00009. Приступљено 23. 9. 2012. 
  5. ^ Kramer, Peter (7. 9. 2011). „In Defense of Antidepressants”. The New York Times. Приступљено 13. 7. 2011. 
  6. ^ а б Preskorn SH, Ross R, Stanga CY (2004). „Selective Serotonin Reuptake Inhibitors”. Ур.: Sheldon H. Preskorn, Hohn P. Feighner, Christina Y. Stanga, Ruth Ross. Antidepressants: Past, Present and Future. Berlin: Springer. стр. 241—62. ISBN 978-3-540-43054-4. 

Spoljašnje veze уреди