Sin čovečiji je izvorno semitski jezički idiom nastao u drevnoj Mesopotamiji, koji se koristi za označavanje čovečanstva ili sebe. Izraz “sin čovečji” doslovno znači “sin čovečanstva” ili “ljudsko biće”. Kao oznaka za budućeg čoveka, može se prevoditi i polno neutralno kao izdanak čovečanstva ili “dete čovečanstva”.

Izraz se koristi kao religijski pojam u judaizmu i hrišćanstvu. Na grčki jezik je preveden kao ὁ υἱὸς τοὺ ἀνθρώπου.

Hebrejska Biblija уреди

U hebrejskim zapisima to je onaj koji mora umreti (Psalmi i Knjiga o Jovu), ali koga će Bog osvetiti.[1] Izraz je u eshatološkom smislu upotrebljen u Knjizi Danilovoj, gde se tvrdi da će “sin čovečji” doći na zemlju da sudi ljudima prema njihovim delima.

Novi zavet уреди

Isus je veoma često upotrebljavao izraz "sin čovečji". On je ovim izrazom nekada označava sebe, nekad ljude uopšte, a nekada božansku figuru koja će doći da sudi, a čiji identitet nije sasvim jasan.[2]

Izvori уреди

  1. ^ Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 232-236), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X
  2. ^ Sanders, E. P. The historical figure of Jesus. Penguin, 1993. Chapter 15, Jesus' view of his role in God's plan.

Spoljašnje veze уреди