Suženje mokraćovoda bešike ili stenoza uretre (lat. Strictura urethrae) predstavlja suženje lumena uretre različitog stepena, koje blokira protok mokraće u sluzokožnom mišićnom kanala koji povezuje mokraćnu bešiku sa otvorom na telu i zbog koga se urin otežano izbacuje u spoljašnju sredinu. Suženje uretre može uzrokovati razne medicinske probleme u urinarnom traktu, uključujući upalu ili infekciju. Najčešće se javlja kod muškaraca, a jako retko kod novorođenčadi i kod žena.

Suženje mokraćovoda bešike
SinonimiStriktura uretre
Anatomski presek kroz penis, mokraćovod i strikturu bešike (označeno slovom C).
Specijalnostiurologija

Kliničke karakteristike suženja uslovljavaju izbor odgovarajuće hirurške terapije za njeno rešavanje u koje spadaju: dilatacija (bužiranje) uretre, endoskopska resekcija (uretrotomija interna), ugradnja uretralnih stentova i otvorene hirurške procedure („end-to-end“anastomoza i augmentaciona uretroplastika).

Odmah po pojavi tegoba sa mokrenjem i izgledom mokraće pacijent se treba obratite lekaru. Rani tretman je potreban da bi se sprečili druga opasnija stanja, kao što je zadržavanje urina (jer kod ovog stanja urin ne može izaći iz tela), koje može dovesti do trajni poremećaj u bešici i bubregu.

Terminologija уреди

Suženje (striktura) mokraćovoda bešike predstavlja suženje lumena mokražiovoda (uretre) različitog stepena praćeno ožiljnim promenama u spongioznom tkivu (spongiofibroza).[1]

U anglosaksonskoj literaturi termin „stricture" odnosi se na pomenuti patološki entitet, a termin „stenosis" samo na suženje lumena uretre bez prateće spongiofibroze ili suženje onih delova uretre koji nemaju spongiozno telo (membranozna i prostatična uretra). S obzirom na etiološke i patofiziološke procese, konsenzusom je prihvaćeno je da se suženja prednje uretre nazivaju strikture (engl. anterior urethral strictures), a za promene u zadnjoj uretre koristi se termin disrupcija (engl. posterior urethral disruption).[1][2]

Epidemiologija уреди

Incidenca suženje mokraćovoda bešike u opštoj populaciji raste sa godinama starosti, i kreće se od 1:10.000 kod muškaraca starosti 25 godina, do 1:1.000 kod muškaraca starijih od 65 godina.[1][3]

Etiologija уреди

Suženje mokraćovoda bešike je suženje lumena različitog stepena, i može biti u rasponu od minimalnog do potpunog prekida kontinuiteta protoka mokraće kroz mokraćovod. Kako se strikture ili stenoze mokraćovoda mogu podeliti — prema etiološkim faktorima, lokalizaciji promena u različitim delovima mokraćovoda i dužine suženja, sve ove podele navedene su u ovoj tabeli:[1]

Podela suženje mokraćovoda bešike Faktori
Prema etiološkom faktoru
Kongenitalne ili urođene
Stečene

Idiopatske ili nepoznatog porekla (34%), npr. „okidač" može da bude previđena mala trauma u dalekoj prošlosti.

Jatrogene (32%), kod kojih se kao najčešći jatrogeni faktori navode: transuretralne resekcije (41%), produžene kateterizacije (37%), cistoskopije (13%), operacije hipospadije (6%), radikalne prostatektomije (3%).[4]

Inflamatorne ili infektivne (20%), npr. kao posledica lichen sclerosus ili nakon infekcije izazvane gonokoko, u Reiterovom sindrom (trijas: uretritis, konjuktivitis i artritis) i vitiligo.

Ishemične.

Mehanička trauma (14%).[5] koja može da bude nepenetrantna, penetrantna, amputacija i avulzijaNajčešće nastaje kao posledica dejstva direktne mehaničke sile u vidu najahivanja na čvrst predmet. Poseban entitet predstavljaju rupture posteriorne uretre koje nastaju nakon snažne traume praćene frakturom karličnih kostiju i kidanja uretre zbog čvrstih pripoja na karličnom prstenu.

Termičke, hemijske i radijacione povrede.

Prema lokalizaciji
  • prednje uretralna striktura
  • zadnja uretralna disrupcija
Prema dužini suženja
  • prestenaste
  • srednje dužine
  • panuretralne

Upale, povrede ili ožiljci, koji dovode do strikture uretre mogu nastati zbog različitih etioloških faktora, među kojima su najznačajniji:

  • Medicinske procedure koje ubacuju alat u uretru, kao što je uretralni endoskop .
  • Rak mokraćovoda ili rak prostate.
  • Dugotrajna upotreba katetera.
  • Povrede ili prelomi u karličnim kostima.
  • Povreda prepona, npr. naneta nakon sudara u području u blizini skrotuma.
  • Seksualno prenosive infekcije, kao što su gonoreja ili hlamidija .
  • Benigna hiperplazija prostate (benigno povećanje prostate).
  • Infekcije urinarnog trakta koje se često ponavljaju ili su neasdekvatno lečene.
  • Nakon operaciju prostate, hipospadije, implantate penisa ili radioterapiju.

Patofiziologija уреди

 
Osnovni patofiziloški mehanizam predstavlja oštećenje epitela mokraćovoda i spongioznog tkiva

Osnovni patofiziloški mehanizam predstavlja oštećenje epitela mokraćovoda i spongioznog tkiva, koje dovodi u procesu zarastanja do stvaranje ožiljka odnosno spongiofibroze. To ima za posledicu trajno suženje lumena uretre.[6]

Najznačajnije promene tokom razvoja suženje mokraćovoda bešike dešavaju se upravo u vezivnom tkivu spongioznog tela uretre, gde dolazi do gubitka odnosa između glatke muskulature, ekstracelularnog matriksa i vaskularnih sinusoida. Menja se struktura kolagena, u smislu povećanja kolagena tipa III na račun kolagena tipa I, a osim toga povećava se ukupan broj kolagenih vlakana, a opada količina elastičnih vlakana, što sve rezultira smanjenim elasticitetom periuretralnog tkiva i manjom komplijantnošću uretre.[7][8][9][10]

Klinička slika уреди

Kliničkom slikom suženja mokraćovoda bešike dominiraju sledeći znaci i simptomi:

  • Želja za češćim i iznenadnim mokrenjem.
  • Nemogućnost mokrenja ili nemogućnost kontrole procesa uriniranja.
  • Bol i pečenje pri mokrenju .
  • Slab malaz urin ili smanjena količina urina.
  • Pojava krvi u spermi ili urinu.
  • Boja urina je prilično tamna.
  • Penis je bolan i otečen.
  • Bol u karličnoj šupljini ili donjem trbuhu (abdomenu).

Dijagnoza уреди

 
Uretrografski nalaz suženje mokraćovoda bešike muškarca

Dijagnoza suženja mokraćovoda bešike postavlja se na osnovu:[11][12]

  • anamneze,
  • kliničkog pregleda područje oko penisa — kako bi se otkrili klin ički znaci koji mogu pratiti strikture uretre (povećanje ili oticanje prostate i limfnih čvorova u području prepona, i područje penisa koje je teško opipljivo).
  • merenje brzine protoka mokraće kada pacijent urinira.
  • laboratoriske analize — uzoraka urina da bi se proverio sadržaj bakterija i mogua pojava krvi u urinu.
  • cistoskopija — postupak umetanja malog creva opremljenog svetlom i kamerom, za proveru stanja uretre i mokraćne beđike.
  • retrogradna uretrografija uz pomoća X-zraka — kako bi se utvrdilo stanje i prisustvo eventualne povrede uretre.
  • testovi za seksualno prenosive bolesti — posebno za proveru mogućih infekcija hlamidijom i gonorejom.

Tarapija уреди

Postoji nekoliko oblika terapiji koje lekari mogu preduzeti u sanaciji suženja mokraćovoda bešike , u koje spadaju:[13]

Dilatacija (bužiranje) uretre

Dilatacija ili bužiranje je postupak koji ima za cilj sukcesivno uvođenje čvrstih (plastičnih ili metalnih) bužija u uretru sve do mokraćne bešike u cilju proširenja njenog lumena. Osim navedenih mogu se koristiti i tzv. Amplatz dilatatori i balon dilatatori. Ponekad se ovaj postupak mora ponoviti nekoliko puta, jer se sužanja, zbog elastičnosti zida uretre, mogu ponoviti nakon dilatacije.

Cilj ove procedure je širenje lumena mokraćovoda bez izazivanja povrede, ili stvaranja slepog kanala, koji predstavlja pliću ili dublju punktiformnu ranu u spongioznom telu penisa. Zato prilikom bužiranja ne treba korisiti preteranu silu, več se savetauje, da bužija praktično svojom težinom pronalazi put kroz uretru

Ukoliko ipak dođe do jatrogenih krvarenja, mnogo je verovatnije da će krajnji rezultati biti nova, još jača stenoza uretre.

Uretrotomija

Ureterotomija je postupak koji se zasniva, prvo na umetanju malog creva sa kamerom u mokraćovod da bi se videlo mesto ožiljnog tkiva koje uzrokuje suženje, a zatim na rezanju skalpelom tkiva koje je izazvalo suženje, tako da se uretralni kanal postane ponovo rastegljiv.

Uretroplastika

Uretroplastika je metoda koja se zasniva na uklanjanju tkiva koje je izazvalo sužennje i preoblikovanju uretre. Ova procedura se izvodi na strikturama uretre koje su ozbiljne i traju dugo.

 
Uretralni stent
Uretralni stent

Trajni uretralni stent odobren je za upotrebu kod muškaraca sa bulbarnom strikturom uretre 1996. godine, ali je ubrzo ulonjen sa tržišta SAD.

Privremeni termoekspandirajući uretralni stent (Memotherm) dostupan je u Evropi, ali trenutno nije odobren za upotrebu u Sjedinjenim Američkim Državama.


Nakon najnovijih istrživnja, primena stenta u rešavanju stenoze uretre sada je preporučena samo kod manjog broja pacijenata, koji imaju:

  • recidivantne bulbarne strikture,
  • nemaju mogućnosti za ponavljane dilatacije, odnosno nisu u stanju da podnesu otvorenu operaciju.
Stalno postavljanje katetera

Trajni kateter se plasira u uretru samo kod teških striktura uretre.

Promena toka mokraće

Promena toka mokraće zasniva se na stvarajući otvora u stomaku, kojim se uretra povezuje sa spoljašnjom sredinom.

Ostali oblici lečenja

Pored gore navedenih procedura, lekar takođe propisati antibiotike da bi se sprečila infekcija mokračnih puteva. Antibiotici se moraju davati duži vremenski period, odnosno sve dok se uretralni trakt ne vrati u normalnu funkciju ili proširi.

Komplikacije уреди

Pretpostavka je da su česti recidivi ove bolesti, koje srećemo u kliničkoj praksi, rezultat neadekvatnog terapijskog pristupa

Prevencija уреди

Kako su jedan od uzroka suženje mokraćovoda bešike polno prenosiva infekcija, pacijentima se savetuje siguran seksualni odnos kao glavna preventivna mera.

Vidi još уреди

Izvori уреди

  1. ^ а б в г Vladimir Lj. Kojović Savremeni pristup u hirurškom lečenju stenoze uretre Doktorska disertacija, Beograd, 2016. Objavljeno uz dozvolu autora U: Digitalni repozitorijuma Univerziteta u Beogradu.
  2. ^ Latini JM, McAninch JW, Brandes SB, Chung JY, Rosenstein D. SIU/ICUD Consultation On Urethral Strictures: Epidemiology, etiology, anatomy, and nomenclature of urethral stenoses, strictures, and pelvic fracture urethral disruption injuries. Urology. 2014 Mar; 83(3 Suppl):S1-7.
  3. ^ Mundy AR. Management of urethral strictures Postgrad Med J 2006;82:489-493.
  4. ^ Elliot S, Brandes SB. Etiology, histology, and classification of urethral stricture disease. In:Brandes S, Morey AF. Advanced Male Urethral and Genital Reconstructive Surgery, Springer Science Business Media, New York, 2014; 95.
  5. ^ Fenton AS, Morey AF, Aviles R, Garcia CR. Anterior urethral strictures: Etiology and characteristics. Urology. 2005;65:1055–8.
  6. ^ Jordan GH, McCammon. Urethral Stricture Disease. In: McDougal WS, Wein AJ, Kavoussi LR, Novick AC, Partin AW, Peters CA, Ramchandani P. Campbell-Walsh Urology 10th ed. Philadelphia: Saunders, 2011 .
  7. ^ Bastos AL, Silva EA, Silva Costa W, Sampaio FJ. The concentration of elastic fibers in the male urethra during human fetal development. BJU Int. 2004;94(4):620–3.
  8. ^ Baskin LS, Constantinescu SC, Howard PS, McAninch JW, Ewalt DH, Duckett JW, et al. Biochemical characterization and quantitation of the collagenous components of urethral stricture tissue. J Urol. 1993;150:642–7.
  9. ^ Calvacanti AG, Costa WS, Baskin LS, et al. A morphometric analysis of bulbar urethral strictures. BJU Int. 2007;100(2):397–402.
  10. ^ Singh M, Blandy JP. The pathology of urethral stricture. J Urol. 1976;115:673–6
  11. ^ Augenbraun MH, McCormack WM. Urethritis. In: Bennett JE, Dolin R, Blaser MJ, eds. Mandell, Douglas, and Bennett's Principles and Practice of Infectious Diseases, Updated Edition. 8th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2015:chap 109.
  12. ^ Elder JS. Obstruction of the urinary tract. In: Kliegman RM, Stanton BF, St. Geme JW, Schor NF, eds. Nelson Textbook of Pediatrics. 20th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 540.
  13. ^ McCammon KA, Zuckerman JM, Jordan GH. Surgery of the penis and urethra. In: Wein AJ, Kavoussi LR, Partin AW, Peters CA, eds. Campbell-Walsh Urology. 11th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 40.

Spoljašnje veze уреди

Klasifikacija
Spoljašnji resursi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).