Vrednost u upotrebi je neto trenutna vrednost (NTV) priliva novca ili drugih beneficija koje imovina generiše određenom vlasniku, pri određenoj upotrebi.

U SAD-u, procenjuje se da je vrednost u upotrebi niža nego najveća i najbolja vrednost, te je ona, stoga, u suštini niža nego tržišna vrednost.

U slučajevima kada vlasnik ima određene beneficije, poput izuzetnog finansiranja, aglomeracione benefite ili nepromenljivo zoniranje, vrednost može biti iznad tržišne vrednosti i u tom slučaju se smatra investicionom vrednošću.

Međunarodni standardi o proceni уреди

Trenutno izdanje međunarodnih standarda o proceni (IVS 2007) podržava definiciju međunarodnih računovodstvenih standarda (MRS), koja dozvoljava vrednosti ispod ili iznad tržišne vrednosti:

Vrednost u upotrebi Trenutna vrednost budućih priliva novca koji se očekuju od imovine ili jedinice generisanja novca.[1]

Prema definiciji iz IVS2, inveticiona vrednost je procena, ekvivalentna računovodstvenom konceptu vrednosti u upotrebi. Dok MRS definišu računovodstvene koncepte fer vrednosti i vrednosti u upotrebi u operacionom smislu, IVS definišu tržišnu vrednost i investicionu vrednost preko generalizovanih definicija.

Reference уреди

  1. ^ „Exposure Draft of Proposed Revised International Valuation Standard 2 - Bases Other than Market Value, June, 2006” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 21. 06. 2007. г. Приступљено 19. 03. 2018.  (204 KiB)