Zapaljenje suzne žlezde ili dakrioadenitis (lat. dacryoadenitis) je akutno ili hronično, jednostrano ili obostano zapaljenje suzne žlezde .[1]

Zapaljenje suzne žlezde
Anatomija leve suzne žlezde
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostофталмологија
MKB-10H04.0
MKB-9-CM375.0
DiseasesDB3430
MedlinePlus001625
eMedicineoph/594
MeSHD003607

Epidemiologija уреди

Frekvencija

Kako je to retka bolest; podaci o njenoj prevalenciji su retki. Jedan od 10.000 pacijenata sa očnim bolestima (prema jednom istraživanju) ima neki od oblika zapaljenje suzne žlezde, koje je ipak mnogo češće od tumora suzne žlezde, koji uvek treba imati u vidu dkiferencijalno dijagnostički ako bolest duže traje.[2]

Mortalitet / Morbiditet

Nijedan podatak nije dostupan. Akutni dakrioadenitis ima tendenciju da bude samoregulirajuće stanje. Pacijentima sa hroničnim dakrioadenitisom je potrebno upravljanje njihovim sistemskim stanjem.

Rasne razike

Nije primećena rasna razlika.

Polne razlike

Nisu zabeleženpolne razlike među obolelima od zapaljenje suzne žlezde.

Starost

Nije zabeležena nikakva starosna predispozicija.

Etiologija уреди

Akutni dakrioadenitis najčešće je uzrokovan virusnim ili bakterijskim infekcijama (infekcije Epstein-Barrovim virusom,[3] stafilokokama gonokokokama itd),[4][5] i gljivičnim infekcijama.[6]

Hronični dakrioadenitis obično je posledica neinfektivnih zapaljenjskih poremećaja, kao što su sarkoidoza, distireoidna oftalmopatija i pseudotumor orbite. Kod pojedinih bolesti kao š[7]to je Sjogrenov sindrom bolest može biti i genetski predisponirana.[8]

Kliničkla slika уреди

 
Nastaje epifora (suzenje oka)i nakupljanje gnoja u unutrašnjem uglu otvora kapaka

Klinički znaci i siimptomi bolesti su:

  • Otok kože u predelu gornjeg kapka, s mogućim crvenilom i osjetljivošću.
  • Bol u području otoka.
  • Preterano suzenje (epifora) ili sekrecija.
  • Otok limfnih čvorova ispred uva.

Dijagnoza уреди

Dakrioadenitis se može dijagnostikovati kliničkim pregledom oka i očnih kapaka. Posebni testovi koji se primenjuju u dijagnostici su:

  • kompjuterizirana tomografija (CT),[9]
  • biopsija đlezde (kako bi se isključila dijagnoza tumora suzne žlezde).[10][11]

Terapija уреди

Lečenje dakrioadenitisa zavisi od početka i etiologije polesti.

Terapija akutnog dakrioadenitisa

Lečenje akutnog obila bolesti zavis od etiologiji, pa se tako:

  • Virusni oblik (koji je najčešći) - leči simptomatskom terapijom (npr toplim oblozima, oralnim nesteroidnim antiinflamatorni lekovi)
  • Bakterijski oblik — -leči se cefalosporinima prve generacije (npr Keflex 500 mg) dok se ne dobiju rezultati kulture brisa.
  • Protozojski ili gljivični oblik — leči se u skladu sa infekcijom, specifičnim antiamebičnim ili antifungalnim agensima.[12]
  • Inflamatorni (neininfektivni) oblik — leči se specifičnom terapijom prema etiologiji koja je uzrok bolesti.
Terapija hroničnog dakrioadenitisa

U većini slučajeva, hronično oblik zapaljenje suzne žlezde leči se tretiranjem osnovnog sistemskog oboljenja. Ako se bolest na sanira nakon dve nedelje od početka lečenja, odluku o daljem toku lečenja nastaviti tek nakon biopsije suzne žlezde.

Prognoza уреди

Kod većine bolesnika oporavak je potpun. Za stanja sa ozbiljnijim uzrocima, poput sarkoidoze, prognoza bolesti zavisi od prognoze osnovne bolesti.

Komplikacije уреди

Dovoljno jak edem može vršiti jak pritisak na oko i poremetiti vid.

Neki pacijenti, za koje se prvo mislilo da primarno imaju dakrioadenitis, mogu bolovati od malignog tumora suzne žlijezde.

Prevencija уреди

Virusne infekcije (poput parotitisa) se mogu sprečiti vakcinacijom. Infekcije gonokokom mogu se sprečiti upotrebom kondoma. Ostali uzroci ne mogu se prevaovremeno spečiti.

Izvori уреди

  1. ^ „Dacryoadenitis: Background, Pathophysiology, Epidemiology”. 09. 10. 2017. 
  2. ^ Boruchoff SA, Boruchoff SE. Infections of the lacrimal system. Infect Dis Clin North Am. 1992 Dec. 6(4):925-32.
  3. ^ Rhem MN, Wilhelmus KR, Jones DB. Epstein-Barr virus dacryoadenitis. Am J Ophthalmol. 2000 Mar. 129(3):372-5.
  4. ^ Podos SM, Yanoff M. Acute dacryoadenitis. Textbook of Ophthalmology - External Disease. Europe: Mosby-Year Book; 1994. 1414-6.
  5. ^ Kubal A, Garibaldi DC. Dacryoadenitis caused by methicillin-resistant Staphylococcus aureus. Ophthal Plast Reconstr Surg. 2008 Jan-Feb. 24(1):50-1.
  6. ^ Nieto JC, Kim N, Lucarelli MJ. Dacryoadenitis and orbital myositis associated with lyme disease. Arch Ophthalmol. 2008 Aug. 126(8):1165-6.
  7. ^ Tomita M, Shimmura S, Tsubota K, Shimazaki J. Dacryoadenitis associated with Acanthamoeba keratitis. Arch Ophthalmol. 2006 Sep. 124(9):1239-42.
  8. ^ Kamao T, Miyazaki T, Soga Y, et al. Genetic dissociation of dacryoadenitis and sialadenitis in a Sjogren's syndrome mouse model with common and different susceptibility gene loci. Invest Ophthalmol Vis Sci. 2009 Feb 14.
  9. ^ Jakobiec FA, Yeo JH, Trokel SL, et al. Combined clinical and computed tomographic diagnosis of primary lacrimal fossa lesions. Am J Ophthalmol. 1982 Dec. 94(6):785-807.
  10. ^ Brindley GO. Dacryoadenitis. Oculoplastic and Orbital Emergencies. Appleton & Lange: 1990. 45-50.
  11. ^ Fitzsimmons TD, Wilson SE, Kennedy RH. Infectious dacryoadenitis. Ocular Infection and Immunity. St Louis, Mo: Mosby; 1996. 1341-45.
  12. ^ Tomita M, Shimmura S, Tsubota K, Shimazaki J. Dacryoadenitis associated with Acanthamoeba keratitis. Arch Ophthalmol. 2006 Sep. 124(9):1239-1242.

Spoljašnje veze уреди

 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).