Đula Lorant (mađ. Lóránt Gyula; Keseg, 6. februar 1923Solun, 31. maj 1981[1][2]) je bio mađarski fudbaler i trener, takođe je poznat pod imenom Đula Lipovič.[3]

Đula Lorant
Đula Lorant 1953.
Lični podaci
Puno ime 185 cm
Datum rođenja (1923-02-06)6. februar 1923.
Mesto rođenja Keseg, K. Mađarska
Datum smrti 31. maj 1981.(1981-05-31) (58 god.)
Mesto smrti Solun, Grčka
Visina 1,85 m
Pozicija Odbrana
Juniorska karijera
1939 — 1941. FK Keseg
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1942 — 1943. Haladaš Sombathelj
1943 — 1944. Nađvarad AK 28 (11)
1944. Nemzet 7 (0)
1945. Libertatea 9 (1)
1946 — 1947. FK UTA Arad 20 (0)
1947 — 1950. Vašaš 82 (1)
1951 — 1956. Honved 85 (0)
1956. FK Spartakus Bp.
1956 — 1957. Vašaš Vac
Reprezentativna karijera
1949—1955 Mađarska 37 (0)
* Datum aktuelizovanja: 25. mart 2024.

Lorant je, od poznatijih klubova, igrao u Vašašu i FK Honvedu i bio je član legendarne mađarske reprezentacije iz pedesetih godina 20. veka.

Prestankom aktivne igračke karijere prešao je u trenere i od poznatijih evropskih timova trenira Honved, Bajern iz Minhena i PAOK. Sa PAOK-om je 1976. osvojio grčki šampionat. Dok je još uvek bio trener Paoka 1981. je doživeo srčani udar tokom utakmice PAOK - Olimpijakos sa smrtnim posledicama.[4]

Karijera uredi

Svoje prve igračke korake Lorant je napravio u rodnom gradu u klubu SD Keseg (Kõszeg SE) i AC Nađvarod (Nagyváradi AC), danas UTA Arad, oba ova kluba nalaze se u današnjoj Rumuniji. Posle je prešao u Vašaš, gde mu je saigrač bio Laslo Kubala i gde je u stvari počeo Lorantov stvarni igrački uspon.

Kada je Mađarska januara 1949. postala država pod vlašću komunista, Kubala je prebegao na zapad i osnovao tim Hungarija (Hungaria), sa kojim je igrao egzibicione utakmice. Lorant je takođe hteo da mu se pridruži ali je bio uhvaćen na granici i završio je u logoru.

Sa Honvedom je osvojio tri šampionske titule Mađarske

Internacionalna karijera uredi

Lorant je pušten iz logora na intervenciju Gustava Šebeša, trenera mađarske reprezentacije, kome je takav igrač bio potreban za ostvarivanje njegovih planova o ekipi snova. Oktobra 1949. Lorant je i imao debi u nacionalnom sastavu, ta utakmica je bila protiv Austrije. Utakmica je igrana u Beču i Šebeš je morao lično da garantuje za Loranta kod mađarskog ministra za inostrane poslove Janoša Kadara. Lorant je za uzvrat odigrao jednu od najboljih utakmica i Mađarska je pobedila sa 4 : 3.

Lorant je ubrzo je prešao u Honved, gde je sa još šest članova zlatnog tima pomogao Honvedu da osvoji tri titule šampiona Mađarske.

Kao reprezentativac je odigrao 37 utakmica za Mađarsku, pomogao je kao član tima da Mađarska osvoji zlato U Helsinkiju 1952.[5] i osvoje Centralno Evropski internacionalni kup 1953. takođe je igrao na obe istorijske utakmice protiv Engleske, 23. novembra 1953. u Londonu na Vembliju, (6:3) i u Budimpešti kada su Mađari pobedili sa 7:1.

Timovi za koje je igrao uredi

Timovi koje je trenirao uredi

Priznanja uredi

Kao igrač:

Mađarska

Kao trener

Reference uredi

  1. ^ „Aranycsapat: eltemették Lóránt Gyula hamvait Kőszegen” (na jeziku: mađarski). www.nemzetisport.hu. 13. 5. 2011. Pristupljeno 4. 9. 2013. 
  2. ^ „SZABÓ Róbert: Győztesek és vesztesek” (na jeziku: mađarski). www.historia.hu. Arhivirano iz originala 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 4. 9. 2013. 
  3. ^ „Gyula Lóránt”. Olympedia. Pristupljeno 5. 11. 2021. 
  4. ^ Jávor, Bence (25. 10. 2018). „A PAOK magyar legendája a kispadon kapott szívrohamot” (na jeziku: mađarski). index.hu. Pristupljeno 26. 10. 2018. 
  5. ^ „Gyula Lóránt”. Sports-Reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala 2016-12-03. g. Pristupljeno 2019-03-03. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi