Đula Lorant
Đula Lorant (mađ. Lóránt Gyula; Keseg, 6. februar 1923 — Solun, 31. maj 1981[1][2]) je bio mađarski fudbaler i trener, takođe je poznat pod imenom Đula Lipovič.[3]
Đula Lorant | |||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||
Puno ime | 185 cm | ||||||||||||||||||
Datum rođenja | 6. februar 1923. | ||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Keseg, K. Mađarska | ||||||||||||||||||
Datum smrti | 31. maj 1981.58 god.) ( | ||||||||||||||||||
Mesto smrti | Solun, Grčka | ||||||||||||||||||
Visina | 1,85 m | ||||||||||||||||||
Pozicija | Odbrana | ||||||||||||||||||
Juniorska karijera | |||||||||||||||||||
1939 — 1941. | FK Keseg | ||||||||||||||||||
Seniorska karijera* | |||||||||||||||||||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) | ||||||||||||||||
1942 — 1943. | Haladaš Sombathelj | ||||||||||||||||||
1943 — 1944. | Nađvarad AK | 28 | (11) | ||||||||||||||||
1944. | Nemzet | 7 | (0) | ||||||||||||||||
1945. | Libertatea | 9 | (1) | ||||||||||||||||
1946 — 1947. | FK UTA Arad | 20 | (0) | ||||||||||||||||
1947 — 1950. | Vašaš | 82 | (1) | ||||||||||||||||
1951 — 1956. | Honved | 85 | (0) | ||||||||||||||||
1956. | FK Spartakus Bp. | ||||||||||||||||||
1956 — 1957. | Vašaš Vac | ||||||||||||||||||
Reprezentativna karijera | |||||||||||||||||||
1949—1955 | Mađarska | 37 | (0) | ||||||||||||||||
Nagrade
| |||||||||||||||||||
* Datum aktuelizovanja: 25. mart 2024. |
Lorant je, od poznatijih klubova, igrao u Vašašu i FK Honvedu i bio je član legendarne mađarske reprezentacije iz pedesetih godina 20. veka.
Prestankom aktivne igračke karijere prešao je u trenere i od poznatijih evropskih timova trenira Honved, Bajern iz Minhena i PAOK. Sa PAOK-om je 1976. osvojio grčki šampionat. Dok je još uvek bio trener Paoka 1981. je doživeo srčani udar tokom utakmice PAOK - Olimpijakos sa smrtnim posledicama.[4]
Karijera uredi
Svoje prve igračke korake Lorant je napravio u rodnom gradu u klubu SD Keseg (Kõszeg SE) i AC Nađvarod (Nagyváradi AC), danas UTA Arad, oba ova kluba nalaze se u današnjoj Rumuniji. Posle je prešao u Vašaš, gde mu je saigrač bio Laslo Kubala i gde je u stvari počeo Lorantov stvarni igrački uspon.
Kada je Mađarska januara 1949. postala država pod vlašću komunista, Kubala je prebegao na zapad i osnovao tim Hungarija (Hungaria), sa kojim je igrao egzibicione utakmice. Lorant je takođe hteo da mu se pridruži ali je bio uhvaćen na granici i završio je u logoru.
Sa Honvedom je osvojio tri šampionske titule Mađarske
Internacionalna karijera uredi
Lorant je pušten iz logora na intervenciju Gustava Šebeša, trenera mađarske reprezentacije, kome je takav igrač bio potreban za ostvarivanje njegovih planova o ekipi snova. Oktobra 1949. Lorant je i imao debi u nacionalnom sastavu, ta utakmica je bila protiv Austrije. Utakmica je igrana u Beču i Šebeš je morao lično da garantuje za Loranta kod mađarskog ministra za inostrane poslove Janoša Kadara. Lorant je za uzvrat odigrao jednu od najboljih utakmica i Mađarska je pobedila sa 4 : 3.
Lorant je ubrzo je prešao u Honved, gde je sa još šest članova zlatnog tima pomogao Honvedu da osvoji tri titule šampiona Mađarske.
Kao reprezentativac je odigrao 37 utakmica za Mađarsku, pomogao je kao član tima da Mađarska osvoji zlato U Helsinkiju 1952.[5] i osvoje Centralno Evropski internacionalni kup 1953. takođe je igrao na obe istorijske utakmice protiv Engleske, 23. novembra 1953. u Londonu na Vembliju, (6:3) i u Budimpešti kada su Mađari pobedili sa 7:1.
Timovi za koje je igrao uredi
- 1939 — 1941 SD Keseg (Kõszegi SE)
- 1942 — 1943 FK Sombathelj (Szombathelyi FC)
- 1943 — 1944 AK Nađvarad (Nagyváradi AC)
- 1944 — 1944 Vašaš Nemzeti (Nemzeti Vasas)
- 1945 — 1946 Libertatea Oradea (Nagyváradi Szabadság SK)
- 1946 — 1947 UTA Arad (UTA Arad)
- 1947 — 1950 Vašaš Budimpešta (Vasas Budapest)
- 1951 — 1956 Honved Budimpešta (Budapesti Honvéd)
- 1956 — 1956 Spartak Budimpešta (Budapesti Spartacus)
- 1956 — 1957 Vašaš Vac (Váci Vasas)
Timovi koje je trenirao uredi
- 1962 — 1963 FK Honved (Budapesti Honvéd)
- 1963 — 1963 VSK Debrecen (Debreceni VSC)
- 1965 — 1967 FK Kajzerslautern (FC Kaiserslautern)
- 1967 — 1968 MSV Duisburg (MSV Duisburg)
- 1969 — 1971 FK Kajzerslautern (FC Kaiserslautern)
- 1971 — 1972 1. FK Keln (1. FC Köln)
- 1972 — 1974 FK Kikers Ofenbah (Kickers Offenbach)
- 1974 — 1974 FK Frajburg (Freiburg FC)
- 1974 — 1976 PAOK (PAOK Szaloniki)
- 1976 — 1977 Ajntraht Frankfurt (Eintracht Frankfurt)
- 1977 — 1978 Bajern Minhen (Bayern München)
- 1979 — 1979 Šalke 04 (FC Schalke 04)
- 1980 — 1981 PAOK (PAOK Thesaloniki)
Priznanja uredi
Kao igrač:
- Olimpijski šampion
- 1952.
- Šampion Centralnoevropskog internacionalnog kupa
- 1953.
- Svetski kup
- Finalista: 1954.
- Šampion Mađarske: 3
Kao trener
- Šampion Grčke: 1
- 1976.
Reference uredi
- ^ „Aranycsapat: eltemették Lóránt Gyula hamvait Kőszegen” (na jeziku: mađarski). www.nemzetisport.hu. 13. 5. 2011. Pristupljeno 4. 9. 2013.
- ^ „SZABÓ Róbert: Győztesek és vesztesek” (na jeziku: mađarski). www.historia.hu. Arhivirano iz originala 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 4. 9. 2013.
- ^ „Gyula Lóránt”. Olympedia. Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ Jávor, Bence (25. 10. 2018). „A PAOK magyar legendája a kispadon kapott szívrohamot” (na jeziku: mađarski). index.hu. Pristupljeno 26. 10. 2018.
- ^ „Gyula Lóránt”. Sports-Reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala 2016-12-03. g. Pristupljeno 2019-03-03.
Literatura uredi
- Wilson, Jonathan (2006). Behind The Curtain - Travels in Eastern European Football. ISBN 978-0-7528-6907-0. ASIN 0752869078.
- Crouch, Terry (2006). The World Cup: The Complete History. ISBN 1845131495.
- Radnedge, Keir (2005). 50 Years of the European Cup and Champions League. ISBN 978-1-84442-529-7. ASIN 1844425290.