Jelena Dragaš

српска принцеза из породице Драгаша и супруга византијског цара Манојла II Палеолога и мајка последњих византијских царева Јована VIII и Кон

Jelena Dragaš Dejanović (137223. mart 1450) ili Avgusta Helena Paleolog (monaško ime Ipomonija), bila je srpska princeza iz porodice Dragaša i supruga vizantijskog cara Manojla II Paleologa i majka poslednjih vizantijskih careva Jovana VIII i Konstantina XI.[1]

Jelena Dragaš
Deo minijature iz Luvra porodice Manojla II Paleologa
Lični podaci
Datum rođenja1372.
Datum smrti23. mart 1450.(1450-03-23) (77/78 god.)
Mesto smrtiCarigrad,
Porodica
SupružnikManojlo II Paleolog
PotomstvoJovan VIII Paleolog, Teodor II Paleolog, Andronik Manojlov Paleolog, Dimitrije Paleolog, Konstantin XI Paleolog Dragaš, Toma Paleolog
RoditeljiKonstantin Dragaš Dejanović
Kera Tamara
PrethodnikJelena Kantakuzin
NaslednikSofija od Monferata

Poreklo uredi

Jelena je bila kći Konstantina Dragaša, oblasnog gospodara jugoistočnog dela nekada moćnog Dušanovog carstva, sa prestonicom u Velbuždu i njegove prve žene. Njen otac je poginuo u bici na Rovinama 1395. godine, kao vazal Bajazita I.

Brak uredi

Ona se 10. februara 1392. godine, udala za vizantijskog cara Manojla II Paleologa. Prema Georgiju Sfrancesu imali su desetoro dece:

Njen suprug Manojlo II je umro 21. jula 1425. godine, nakon čega se ona zamonašila pod imenom Ipomonija. Nadživela ga je za skoro 25 godina, a umrla je 23. marta 1450. godine u Carigradu. Njeni sinovi Jovan VIII i Konstantin XI su bili poslednji vizantijski carevi, a sam Konstantin je bio poznat pod majčinim devojačkim prezimenom Dragaš, koje je nosio uz svoje.

Deo govora Pletona na njenoj sahrani uredi

Georgije Gemistos Pleton, jedan od najobrazovanijih ljudi svoga vremena je održao govor u čast Jelene Dragaš na njenoj sahrani. Nazvao ju je Tračankom a Tračane koje poistovećuje sa Slovenima smešta na širokom prostoru od Italije, Crnog mora do Baltika ali i u duboku starinu na Balkanu, pa su mu Grci mnogo toga od Tračana primili (kultura). Pliton o Tračanima (Slovenima) ima stav identičan kao i Herodot o Tračanima (najmnogobrojniji nakon Hindusa, imaju mnoga imena po oblastima ali su običaji isti)... Na sahrani carice je između ostaloga rekao:

...Ona je, naime, po narodnosti bila Tračanka. Tračani su, pak, narod koji je i star i koji se računa u najveće narode na svetu, ne samo zato što s ove strane Dunava dopire do Crnog mora sve do Italije, nego i zato što preko Dunava čak do tamošnjeg okeana, i čak do kopna koje je gotovo nenaseljeno zbog hladnoće, živi ista po jeziku sa ovima ovde narodnost. A i ona je mnogobrojna, i štaviše, od ovoga je ogranka na ovoj strani Dunava kudikamo brojnija. Pa nije li loš još od starine taj trački narod, nego je i hrabar i duhom ne neobrazovan. Tako je, na primer, Evmoli, koji je kod Atinjana zaveo elevsinske svetkovine za sticanje besmrtnosti duše bio Tračanin, a veli se da su i hor Muza Grci naučili obožavati od Tračana. Narod, pak, koji se klanja Muzama, nije neuk ni neprosvećen, niti je onaj narod koji veruje u besmrtnost duše ljudske, prostački soj. Eto od toga je naroda bio otac carice koja je sad promenila svetom, a beše to vladalac oblasti ne beznačajne pri reci Vardaru, čija voda spada među najbolje i najzdravije rečne vode za piće, budući i sam jedan od najjunačnijih i najpravednijih ljudi i od najvernijih u odnosima naspram prijatelja. Rođena od takvog oca, ova se mati naših careva udala za njihovog oca, mnogo višeg po rangu i po sudbinskom udesu negoli njeni roditelji...

[2]

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Dejan Dragaš
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Konstantin Dragaš Dejanović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Stefan Uroš II Milutin
 
 
 
 
 
 
 
10. Stefan Uroš III Dečanski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Ana Terter (?)
 
 
 
 
 
 
 
5. Teodora Nemanjić
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Jovan Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
11. Marija Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Irina Metohitisa
 
 
 
 
 
 
 
1. Jelena Dragaš
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference uredi

  1. ^ Konstantin Jireček — Istorija Srba, II ispravljeno i dopunjeno izdanje, Naučna knjiga Beograd, (1952). str. 303.
  2. ^ Anastasijević, Dragutin (2004). Srpkinja vizantijska carica pp. 82., 83. Beograd: Svet knjige. 

Spoljašnje veze uredi