Jerihonska kula je kula od 8,5 metara napravljena od neobrađenog kamena, izgrađena u prekeramičkom neolitu A, oko 8.000 godina pre nove ere.[1] Jedan je od najstarijih kamenih spomenika čovečanstva.[2]

Ostaci kule u Jerihonu

Zid Jerihona je otkrio Džon Garsteng tokom iskopavanja u periodu od 1930. do 1936. godine. On je izneo da su to ostaci Jerihona opisani u Knjizi Isusa Navina u Bibliji i da pripadaju periodu oko 1.400 godina pre nove ere.[3] Ketlin Kenjon je otkrila kulu podignutu uz zid unutar grada tokom iskopavanja između 1952. i 1958. godine u sondi I. Kenjon je iznela dokaze da su obe građevine mnogo starije od pretpostavke Garstenga, da zapravo pripadaju neolitu (poslednjem delu kamenog doba) i da su deo proto-grada.[3] Sama kula naglašava značaj Jerihona.[4]

Struktura

uredi

Kula je izgrađena od neobrađenog kamena, sa unutrašnjim stepeništem od dvadeset dva stepenika. Ima prečnik od skoro 9 metara u osnovi, ali se smanjenje do 7 metara u gornjem delu zida. Prosečna debljina zidova iznosi oko 1,5 metar. Veruje se da je za podizanje kule bilo potrebno 11.000 radnih dana.[traži se izvor]

Svrha

uredi

Kula je protumačena kao utvrđenje, anti-poplavni sistem, ritualni centar i politički simbol.

Novija istraživanja Rana Barkaia i Roja Lirana sa Univerziteta u Tel Avivu su pokazala astronomsku i društvenu svrhu izgradnje kule. Izneli su da je ovo rani primer etnoastronomije, koristeći računarsku simulaciju da pokažu da senke od susedne planine prvo dodiruju kulu tokom letnje ravnodnevnice i onda se šire po celom gradu.[2] Imajući u vidu da nije bilo poznatih invazija na ovom području tokom izgradnje, odbrambena svrha kule se preispituje. Nije pronađen ukop u kuli, što znači da nije služila ni kao grob.

U intervjuu za lokalne novine, Barkai je izneo da je kula služila da izazove poštovanja i da privuče ljude na težak način života koji je nastajao sa razvojem poljoprivrede i društvene hijerarhije. U zaključku navodi, "Verujemo da je ova kula jedan od mehanizama da se motivišu ljudi da učestvuju u zajedničkom životu".[1]

Reference

uredi

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi