Jožef Turaj (mađ. Turay József; Segedin, 1. maj 1905Budimpešta, 24. jun 1963) je bio mađarski fudbalski reprezentativac, koji je igrao na pozicijama napadača, igrao je za Mađarsku na Svetskom prvenstvu 1938. godine.[1][2]

Jožef Turaj
(Turay József)
Jožef Turaj 1941.
Lični podaci
Datum rođenja (1905-03-01)1. mart 1905.
Mesto rođenja Eger, Austrougarska
Datum smrti 24. jun 1963.(1963-06-24) (58 god.)
Mesto smrti Budimpešta, Mađarska
Državljanstvo Mađarska mađarsko
Pozicija Napad
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
hhhh — 1926. Repentću utca ŠK
1926 — 1933. Ferencvaroš 115 (62)
1933 — 1940. Hungarija 155
1940. Ganz
1941. NAK Novi Sad 3
Reprezentativna karijera**
1928 — 1939. Mađarska 48 (11)
Trenerska karijera
1957. FK Tetekveš Rakošrendeze
Nagrade
Predstavljajući  Mađarska
Svetsko prvenstvo u fudbalu
Drugoplasirani Francuska 1938.
** Datum aktuelizovanja: 16. mart 2024.
Turai u dresu Ferencvaroša 1925. (stoji treći s leva)
Turai u dresu reprezentacije 1939. (čuči drugi s desna)

Karijera uredi

Klub uredi

U karijeri Turaj je igrao za Ferencvaroš, Hungariju FK i Ujvideki AK.[3] Takođe je igrao za Ganz TE.[4]

Turaj je počeo da igra fudbal u Repente utca ŠK. Godine 1926, godine kada je uveden profesionalni fudbal, Ištvan Tot Potia ga je nagovorio da pređe u Ferencvaroš. Igrač koji može da bude raspoređen kao centarfor je u početku bio samo na klupi, pošto je Mihalj Pataki, koji je bio stalni član prve postave, igrao na ovoj poziciji. Iako je imao malo prilika, uspeo je da slavi dva puta na kraju svoje prve sezone u Fradiju: postao je šampion Mađarske i osvajač kupa. Nakon što se Pataki penzionisao, Turaj je dobio stalnu priliku i formirao je sjajnu liniju napadača sa Vilmošom Kohutom i Jožefom Takačem. U svojoj prvoj sezoni postao je najbolji strelac prvenstva sa 31. golom. Tokaj je bio napadač, koji je sjajno koristio obe noge, briljirao je uglavnom u asistencijama na gol, ali su i njegova osetljivost na gol i igra glavom bili odlični. Nakon ponovnog trijumfa u ligi i kupu 1927. godine, kvalifikovali su se za Mitropa kup. U Mitropa kupu pobedom nad BSK Beogradom i Admirom iz Beča su stigli do finala gde ih je čekao Rapid iz Beča. Zapravo, sve je bilo biti odlučeno u prvom meču, kada je Fradi u Budimpešti pobedio sa 7 : 1. U revanšu u Beču, iako je Rapid pobedio 5 : 3, Ferencvaroš se pokazao boljim i osvojio trofej[5]. Na meču u Beču Turaj je postigao jedan gol. Zeleno-beli su 1932. ponovo osvojili prvenstvo, pobeđujući u svakom meču. Prednja linija Turaj-Takač-Kohut, koju su dopunili Geza Toldi i Mihalj Tankoš, postigla je 105 golova u prvenstvu. Turaj je ove godine izabran za najboljeg mađarskog fudbalera. Nakon što su 1933. osvojili Kup Mađarske, napustio je tim i otišao u rivalsku FK Hungariju. Za plavo-bele je igrao na poziciji, iza centarfora Lasla Čeha, u veznom redu. Godine 1936. i 1937. osvojio je još dve šampionske titule sa timom koji je trenirao Alfred Šafer. U klubu je ostao do 1940. godine. Karijeru je završio u Ganz TE i Ujvideki AC.

Reprezentacija uredi

Prvi put je izašao na teren u nacionalnom dresu u aprilu 1928, kada je Mađarska pobedila Čehoslovačku sa 2 : 0 na Kupu evropskih nacija. Nekoliko meseci kasnije, postigao je svoj prvi međunarodni gol protiv Švajcarske. Igrao je i na utakmici u Budimpešti gde su Italijani savladali reprezentaciju Mađarske i osvojili prvi put najavljeni Kup evropskih nacija. Turajj je imao sigurno mesto u timu, gde je ponekad igrao i kao levo krilo. Nakon što je promenio klupske timove i pozicije, manje su ga očekivali u reprezentaciji. Iako je bio član reprezentacije na Svetskom prvenstvu 1934, nije dobio priliku da igra. Od 1935. ponovo je pozvan u reprezentaciju, ali se pojavio nešto kasnije. Narednih godina ponovo je redovno igrao u dresu sa grbom, a bio je i na Svetskom prvenstvu 1938. U Francuskoj je igrao na svakom meču osim finala. Posle pobede nad Šveđanima od 5 : 1 u polufinalu, uprava tima je napravila taktičku promenu unutar tima. Đerđ Sič je zamenio Turaja u startnoj postavi. Mađarska je u finalu izgubila od reprezentacije Italije sa 4 : 2. Potom Turaji je nastupio na još četiri reprezentativne utakmice. Godine 1939. protiv Poljske je 48. i poslednji put obukao dres. U karijeri je postigao ukupno 11 golova za reprezentaciju.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi