Jošanička Banja

градско насеље

Jošanička Banja je gradsko naselje u Srbiji u opštini Raška u Raškom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1036 stanovnika. Nalazi se na obroncima Kopaonika (24 km), u dolini reke Jošanice i njene pritoke Samokovke. Leži na nadmorskoj visini od 550 m i ima karakteristike klimatskog lečilišta.

Jošanička Banja
Staro osmansko kupatilo u Jošaničkoj Banji
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRaški
OpštinaRaška
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1036
Geografske karakteristike
Koordinate43° 23′ 21″ S; 20° 45′ 08″ I / 43.389167° S; 20.752222° I / 43.389167; 20.752222
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina550 m
Jošanička Banja na karti Srbije
Jošanička Banja
Jošanička Banja
Jošanička Banja na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj36345
Pozivni broj036
Registarska oznakaRA

Jošanička Banja i njena okolina su bogate zelenilom i šumama u kojima dominira banjski borjak (crni bor na površini od oko 29 ha) koji predstavlja deo posebne prirodne vrednosti, naročito za zdravstvene i rekreativne potrebe. Banjski kompleks je površine 1,2 ha sa funkcijom pasivne rekreacije. Postoje uređene staze za pešačenje za potrebe rekreacije stanovništva i gostiju Jošaničke Banje.

Jošanička Banja je, saobraćajno, dobro povezana s obzirom da se nalazi na regionalnom putu RaškaBiljanovac—Jošanička Banja—KopaonikBrus i na putu Jošanička Banja—Aleksandrovac, a na 10 km od Banje prolazi železnička pruga KraljevoKosovska Mitrovica. Udaljena je od Beograda 245 km i od Kraljeva 74 km. Do Banje se stiže auto-putem Beograd—Niš sa odvajanjem prema Kraljevu i magistralnim putem Beograd—Kraljevo.

Istorijski razvoj uredi

Od 1976. godine u Jošaničkoj Banji su počela hidrogeološka istraživanja termalnih voda da bi se utvrdila lokacija izvora, temperatura, lekovita i druga svojstva. Godine 1978. obnovljena su istraživanja, i na dubini od 230 m otkriveni su novi izvori kapaciteta do 2 l u sekundi temperature do 48 °C, istog sastava kao i ostali izvori.

Voda Banje bila je poznata i njenim istorijskim stanovnicima. Naime, vodu ove Banje koristili su i Rimljani, a pre njih verovatno i ostali stanovnici ovog područja.

Prvo stručno ispitivanje lekovitosti voda Jošaničke Banje nama je poznato tek 1834. godine. Voda je ispitivana na Bečkom medicinskom univerzitetu a na zahtev kneza Miloša pa je tom prilikom voda Jošaničke Banje izjednačena sa vodama Ribarske i Brestovačke Banje.

Naredne 1835. godine vodu je ispitao i baron Herder, kraljevsko-saksonski upravitelj rudokopa, i isto nastavio ponovo 1846. godine. Tih godina u Jošaničkoj Banji su se lečili članovi porodice kneza Miloša.

U svom obilasku terena, Josif Pančić je posvetio nešto više pažnje Jošaničkoj Banji i o njoj rekao sledeće: „Da je najtoplija u Jevropi i nema sebi druge do one u Brusi i Maloj Aziji i još da se po medičkoj rednji može meriti s vodom u Gostronu, samo što je ova mnogo toplija.”

Sem Herdara lekovitost vode su još ispitivali i lekar Kunibert, Šlezinger i Šans 1882. godine, svi iz Beča. Lekovitost vode su ispitivali i srpski lekari, dr Leka i Ščerbakov.

Izvori Jošaničke Banje nalaze se na vulkanskom području i proizišli kao rezultat tektonskih promena u periodu od kraja oligocena do početka deluvija. Ima ih 13, od kojih su punovodni njih 4. Oni daju 30l u sekundi. Izbijaju iz pukotina stena serpetina i trahita. Na levoj obali reke Jošanice ispod jedne strane koja gravitira ka obali, nalazi se glavni izvor koji daje 7 l vode u sekundi temperature 78,5 °C i on je jedini radioaktivan i ima 11 MJ.

U Luškom potoku nalazi se izvor hladne vode od 14 °C koji je jačine oko 0,08 l u sekundi i ima ukus gvožda.

Za korišćenje termalne vode u Jošaničkoj Banji 1935. godine sazidano je kupatilo koje se i danas upotrebljava (Novo kupatilo u Jošaničkoj Banji). Pored ovog kupatila je i staro tursko kupatilo iz 17. veka. Za banju je 1938. rečeno da je „neobično jefina i neobično lekovita”, vruća voda je korišćena i za šurenje prasadi.[1]

Posle Drugog svetskog rata Jošanička Banja dobija sve uslove za razvoj i nastavlja se njeno korišćenje u lečilišne svrhe ali još uvek nije razvijena kao pravo banjsko lečilište visoke kategorije.

Ovde je nekada bilo 37 vodenica, ali je u funkciji ostala samo jedna.[2]

Prirodni lekoviti faktori uredi

Jošanička Banja se ubraja među balneološka naselja sa najtoplijom vodom u Evropi, što joj uz podneblje, blizinu prelepih predela Kopaonika i Golije kao i dobru saobraćajnu infrastrukturu, omogućuje da bude značajna turistička destinacija na ovom kraju.

Jošanička Banja ima 5 izvora mineralnih voda, koji se ubrajaju medu najtoplije u našoj zemlji. Glavni izvor daje 7 litara vode u sekundi i temperature je 78 °C. Ostali izvori su ukupnog kapaciteta 30 litara u sekundi. Vode Jošaničke Banje pripadaju grupi hipertermi, sadrže natrijum, kalijum, kalcijum, hidrokarbonate, sulfate i fluor. Koriste se u lekovite svrhe pijenjem i u kombinaciji sa hidro-kinezi terapijom i medikamentima. Mogle bi se veoma uspešno koristiti u balneološkom tretmanu kod zapaljenjskog, degenerativnog i ekstraartikularnog reumatizma, nekih vrsta steriliteta kod žena, kožnih oboljenja i kod svih sekundarnih oboljenja nastalih posle povreda i posle operativnih stanja.

Kupanje se sprovodi u kupatilu sa 12 kada i jednim manjim bazenom, a lečenje u zdravstvenoj stanici. S obzirom na visoku temperaturu i povoljnu mineralizaciju može se koristiti za grejanje prostorija i raznovrsnih proizvodnih hala u proizvodnji cveća, voća i povrća.

Jošanička Banja ima dugu tradiciju u lečenju reumatskih oboljenja, a prvi podaci o organizovanom korišćenju banje datiraju iz 1922. godine kada je postojalo kupatilo koje se koristilo još u turskom periodu. To kupatilo se i danas koristi i naziva se Tursko kupatilo.

Posle toga izgrađeno je 1935. godine novo kupatilo sa 10 kada i jednim manjim bazenom koje je još u upotrebi.

Medicinske indikacije uredi

Voda iz Jošaničke Banje je povoljna naročito za lečenje sledećih oboljenja:

  • Degenerativna reumatska oboljenja
  • Zapaljenjska reumatska oboljenja u laboratorijskoj i klinički smirenoj fazi
  • Stanja tokom povreda i korektivnih operativnih zahvata na lokomotornom sistemu
  • Hiperacidni gastritis
  • Prevencije karijesa
  • Ekcema i psorijaze i dr.

Pored korišćenja vode u lekovite svrhe, ona se može koristiti za potrebe sporta i rekreacije, kao i opšteg i zdravstvenog turizma.

Poznati Banjci uredi

  • Milunka Savić (1892—1973), heroina Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, rođena u selu Koprivnica blizu Jošaničke Banje kojoj se u njenu čast svake godine u oktobru održavaju „Dani Milunke Savić”, manifestacija sa mnoštvo kulturno-umetničkog sadržaja.
  • Patrijarh srpski German (1899—1991), rođen je u Jošaničkoj Banji 19. avgusta 1899. godine, bio je 43. srpski patrijarh u periodu 1958—1990 godine. Danas se u centru Jošaničke Banje nalazi kuća u kojoj je rođen.

Demografija uredi

U naselju Jošanička Banja živi 929 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,0 godina (39,2 kod muškaraca i 42,8 kod žena). U naselju ima 360 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,20.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.175
1953. 1.342
1961. 1.332
1971. 1.391
1981. 1.366
1991. 1.296 1.187
2002. 1.154 1.372
2011. 1.036
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.152 99,82%
Rusi
  
1 0,08%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ "Politika", 4. maj 1938
  2. ^ Banja Jošanica: Vlasnici potočare godišnje ugoste 1.000 ljudi („Večernje novosti”, 23. januar 2017)
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi