Judenrat (nem. Judenräte jednina Judenrat; jevrejski savet) je bio naziv za administrativna tela u Nacističkoj Nemačkoj tokom Drugog svetskog rata koja su Jevreji morali da organizuju u delovima Poljske koje je okupirala Nemačka, a kasnije i na okupiranim teritorijama Sovjetskog Saveza[1]

Prvi jevrejski saveti su formirani po naređenju Rajnharda Hajdriha 21. septembra 1939, ubrzo po okončanju invazije na Poljsku.

Jevrejski saveti su služili za komunikaciju između nemačkih okupacionih vlasti i jevrejskih zajednica pod okupacijom. Judenrati su upravljali već postojećim jevrejskim komunalnim ustanovama kao što su bolnice, narodne kuhinje i zanatske škole.

Sa formiranjem geta, ova tela su postala odgovorna za lokalnu vlast u getu, i nalazila se između nacista i stanovnika geta. Obično su se sastojala od predratnih vođa jevrejskih zajednica (osim u Sovjetskom Savezu, gde su jevrejske organizacije ukinute 1930-ih). Jevrejski savezi su morali da nacistima obezbeđuju Jevreje za prinudni rad, i da pomažu u deportaciji Jevreja u logore smrti tokom Holokausta. Oni koji su odbijali da ispunjavaju naređenja nacista ili nisu mogli da sarađuju u potpunosti su često streljani ili i sami odvođeni u logore smrti.

U većem broju slučajeva, kao što su Minski geto i Lahvanski geto, jevrejski saveti su sarađivali sa pokretom otpora. U drugim slučajevima, oni su sarađivali sa nacistima, verujući da bi saradnja mogla da spase živote stanovnika geta.

Tunis uredi

Kada je Nemačka okupirala Tunis, uspostavljena je Radna regrutna komisija (franc. Comité de Recrutement de la Main d'Oeuvre). Pol Gez, poznati pripadnik lokalne jevrejske zajednice je postavljen za predsedavajućeg, a veći broj drugih viđenijih Jevreja su držani kao taoci. Komisija je funkcionisala na sličan način kao i jevrejski saveti.[2] Stoga neki izvori govore o judenratolikim organizacijama ili prosto judenrat u Tunisu, što nije u potpuonsti tačno; za razliku od judenrata, Radna regrugna komisija nije bila uspostavljena kao oblik jevrejske samouprave.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Trunk 1972.
  2. ^ Laskier 1994, str. 73.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi