Julijana Lula Vučo

српска уметница

Julijana Lula Vučo (Požarevac, 1899 – Beograd, 1985) bila je srpska umetnica, članica beogradske grupe nadrealista. Bila je supruga poznatog srpskog pisca Aleksandra Vuča.

Julijana Lula Vučo
Lični podaci
Puno imeJulijana Vučo, rođ. Simeonović
Datum rođenja(1899-00-00)1899.
Mesto rođenjaPožarevac, Kraljevina Srbija
Datum smrti17. decembar 1985.(1985-12-17) (85/86 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFRJ
Umetnički rad
Pravacnadrealizam
Uticaji odAleksandar Vučo, Dušan Matić

Biografija

uredi

Julijana Vučo Rođena je 1899. godine u Požarevcu, u uglednoj porodici Jovana Simeonovića i Ružice Ugričić. Školovala se u Beogradu i Nici gde je i maturirala. Godine 1917. upisala je medicinski fakultet u Parizu, na kome je završila samo prve dve godine, jer se 1920. udala se Aleksandra Vuča i preselila u Beograd. Bračni par Vučo imao je dva sina, Đorđa i Jovana. Stariji sin Đorđe poginuo je 1943. godine u Valjevu. [1] Ćerka njihovog mlađeg sina Jovana je Julijana Vučo, profesor italijanskog jezika[2] i nosilac ordena Viteza zvezde solidarnosti Republike Italije (Cavaliere della stella della solidarietà Republike Italije) za zasluge u oblasti širenja italijanskog jezika i kulture.[3]

Tokom života Julijana Lula Vučo bavila se različitim delatnostima u oblasti umetnosti i kulture. Umrla je u Beogradu 1985. godine.[1]

Umetnički rad u okviru beogradske grupe nadrealista

uredi

Godine 1926. Mlada porodica Vučo prešla je u svoju novu kuću u kojoj su se rado okupljali avangardni pesnici i intelektualci. Julijana aktivno učestvuje u aktivnostima oko osnivanja beogradske grupe nadrealista i objavljivanja almanaha Nemoguće – L’impossible (1930), prve zajedničke publikacije beogradskih nadrealista u kome je objavljen njihov osnivački manifest, koji je potpisalo trinaest nadrealista.[4] Julijana nije bila među potpisnicima jer prve umetnice nadrealizma, jer je žena umetnica ostala nevidljiva i u okviru avangardnog dela, isto kao što je bila i tokom čitave istorije umetnosti. Umetnice prve generacije nadrealizma „stidljivo”, prvenstveno kao supruge, muze i saradnice, preispituju hijerarhijske odnose u umetničkoj grupi, ne dovodeći u pitanje vodeće pozicije muških autora i čitavu lidersku hijerarhiju. Ipak, ona aktivno učestvuje i u stvaranju dela beogradskih nadrealista, a njen autorski doprinos avangardnim nadrealističkim tokovima je, gotovo jedan vek kasnije, ipak jasno pozicioniran i doveden u istu ravan sa mnogo poznatijim muškim kolegama.[5] Zajedno sa suprugom Aleksandrom Vučom, Markom i Ševom Ristić i francuskim piscem nadrealistom Andre Tirionom (André Thirion) napravila je seriju Le cadavre exquise. Godine 1930. sa Vučom i Dušanom Matićem uradila je asamblaž Une atmosphère du printemps et de jeunesse, a 1932. sa Vučom i Radojicom Živanovićem Noem organizovala je izložbu nadrealizma u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić” u Beogradu.[1]

Angažovanje u svetu mode

uredi

Godine 1932. otvorila je sa Elom Pops[a] modni salon koji je sledio modne trendove Pariza. Salon se prvo nalazio u Pariskoj ulici, a kasnije je preseljen u palatu Reuniona. Uništen je tokom šestoaprilskog bombardovanja Beograda.[1]

Delatnost u oblasti kulture

uredi

Odmah posle rata, 1945. godine Lula Vučo otvorila je na Terazijama knjižaru „Kultura”, a dve godine kasnije bila je jedan od osnivača čuvene knjižare „Jugoslovenska knjiga” u Palati Albanija, u Knez Mihailovoj ulici. Od 1950. do 1955. radila je kao zamenik direktora u izdavačkom preduzeću „Jugoslavija”. Godine 1950. sarađivala je na organizovanju velike izložbe Umetnost na tlu Jugoslavije koja je predstavljena u Parizu i Rimu.

Julijana Lula Vučo bila urednik mnogih fotomonografija o gradovima. Predano je radila na redakciji svih izdanja knjiga i tekstova Aleksandra Vuča. Godine 1967. uredila je i objavila Savremeni kuvar.[1]

Zanimljivosti

uredi

Kada su republikanci, među kojima je bio i Koča Popović poraženi u Španskom građanskom ratu, bilo je veliki problem kako da se izvuku iz Španije. Lula Vučo imala je vrlo dobre veze u Parizu, i preko svojih prijatelja uspela je da izvuče Koču.[7]

Kada su se Ivo Andrić i Milica Babić venčali, u beogradskoj opštini Stari grad, kumovi su im bili bračni par Aleksandar i Julijana Lula Vučo.[8][9]

Napomene

uredi
  1. ^ Ela Pops bila je ćerka advokata Fridriha Popsa i supruga čuvenog fudbalera i lekara Milutina Ivkovića[6]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d „JULIJANA LULA VUČO”. Nadrealizam. Projekat “Evropski kontekst srpskog nadrealizma”. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  2. ^ „Dobri duh Beograda”. Novosti. 25. 9. 2010. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  3. ^ Ćetković, Kristina. „VUČO: Poznavanjem većeg broja jezika lakše do evropskog identiteta”. Analitika. Portal Press doo. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  4. ^ Tešmanović, Anđelko. „Beogradski nadrealizam”. Serbian modern art. Anđelko Tešmanović. Pristupljeno 4. 3. 2020. 
  5. ^ Todić 2020, str. 60-61
  6. ^ „BIO JE U IDEALNOM TIMU MONDIJALA U MONTEVIDEU Deda mu je bio veliki srpski vojskovođa, a po njemu se zove jedan srpski klub”. Alo. 14. 2. 2020. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  7. ^ Drčelić, Zora (22. 1. 2015). „Milica Polićević Jevtić, sestričina Koče Popovića: Kako sam premontirala ujaka”. Vreme. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  8. ^ Đuričić, Aleksandar (30. 1. 2020). „Tajne slavnih Srba (2): Andrić naljutio kuma”. Vesti online. Pristupljeno 8. 3. 2020. 
  9. ^ Đuričić 2019

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi