Ljubica Čakarević

Ljubica Čakarević–Di Sorno (Užice, 1894 — Sarajevo, 1980) bila je srpska heroina u Prvom svetskom ratu (1914-1918)

Ljubica Čakarević
Ljubica Čakarević
Datum rođenja1894.
Mesto rođenjaUžice Kneževina Srbija
Datum smrti1980.
Mesto smrtiSarajevoSFRJ

Biografija

uredi

Rođena je u Užicu 1894. godine. Završila je učiteljsku školu. Do okupacije Srbije radila je kao učiteljica. U toku Prvog svetskog rata, zajedno sa sestrom Milicom, bila je bolničarka u Vojnoj bolnici u Užicu. Odbila je da radi kao učiteljica u toku okupacije. Iako su je ukućani i prijatelji ubeđivali da se predomisli kad je dobila poziv okupatorske vlasti da radi u školi, ali nije posustala i nije prihvatila. Sa šestočlanom grupom Dragutina Jovanovića – Luna, narednika Dobrovoljačkog odreda u Četvrtom pešadijskom puku, posle 27 dana izbegavanja bugarskih zaseda stigla je na Solunski front i donela dragocene podatke srpskoj Vrhovnoj komandi iz okupirane otadžbine. Vojvode Stepa Stepanović i Živojin Mišić, s kojima se srela na frontu rekli su joj da je prvi vesnik iz porobljene Srbije.[1] Na frontu se u štabu divizije srela i sa švajcarcem Arčibaldom Rajsom, a srela se i sa bratom Milutinom, jednim od trojice braće koji su učestvovali u borbama.[2]

Za taj podvig odlikovana je zlatnom medaljom za hrabrost „Miloš Obilić“.

Ubrzo posle njihovog dolaska na front, desio se i proboj fronta, tako da je Ljubica zajedno sa solunskom vojskom krenula nazad za Srbiju.

Ubrzo je Srbija dočekala oslobođenje, a Ljubica je nastavila da radi svoj posao učiteljice u užičkom kraju.

Tri godine posle oslobođenja udala se za Nikolu de Sarna, sina italijanskog diplomate Dionisija, koji je bio konzul u Beogradu sa kojim je imala jednu ćerku. Porodica je živela na relaciji Italija-Srbija.

Umrla je početkom juna u Sarajevu 1980. godine gde je došla kod brata Milutina u posetu, a je sahranjena na groblju Bare.[3] Danas jedna ulica u Užicu nosi njeno ime. 29.10.2016. godine njeni posmrtni ostaci su ekshumirani i preneseni iz Sarajeva u rodno Užice i sahranjeni u porodičnu grobnicu na groblju Dovarje uz sve vojne počasti.[4]

Reference

uredi

Literatura

uredi
  • Biografski leksikon Zlatiborskog okruga, Udruženje Užičana u Beogradu, Beograd 2006.
  • Žene- solunci govore, NIRO „Književne novine“, Beograd 1987.
  • Žene Srbije u NOB, Nolit, Beograd 1978.
  • Užički leksikon/ urednik toma Dragica Matić, Beograd: Službeni glasnik; Užice: Grad Užice, 2014.

Vidi još

uredi

Spoljašnje veze

uredi