Људска комедија

Ljudska komedija (franc. La Comédie humaine) zajednički je naziv za romane francuskog realističnog pisca Onore de Balzaka, međusobno povezane, u kojima nastoji da pruži sliku o svom vremenu, društvenim i istorijskim, filozofskim kretanjima, da prikaže život svih društvenih klasa i slojeva, da osvetli tajne čovekove psihe. Balzak je prvi upotrebio mehanizam vraćanja istih likova kroz svoje knjige kako bi izrazio jedinstvo društva koje slika. U predgovoru «Ljudske komedije» objavljene 1842. godine naglašava da će to biti istorija koju su zaboravili toliki istoričari, istorija naravi. On u različitim oblicima prikazuje uspon kapitalizma i svemoć novca što dovodi do nestajanja plemstva i raspadanja društvenih veza. Naslov predgovora je bio inspirisan naslovom Danteovog dela Božanstvena komedija. Predvideo je da «Ljudska komedija» sadrži 137 dela, ali je stigao da napiše 91 delo. Tom broju se mogu dodati još tri romana koje nije predvideo prvobitnim planom. U broj od 94 dela ne ulaze «Golicave priče» ni Balzakovi mladalački romani napisani pre 1829. godine.[1]

Ljudska komedija
ilustrovane korice iz 1851.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovLa Comédie humaine
AutorOnore de Balzak
Zemlja Francuska
Jezikfrancuski jezik
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
Datum1842.

Balzak je istoričarima svih vremena najviše zamerao što su oni pišući o životu pojedinih naroda izostavljali ono najzanimljivije i najvažnije, opis ljudske naravi. To je bio njegov cinj ovim delom, da istoriju naravi Francuske objavi sistematizovano u jednom delu i na taj način da celokupnu sliku društva i epohe.

Njegov predgovor počinje njegovim govorom o rađanju ideje za pisanje jednog takvog dela, koja je nastala kada je poredio društvo i prirodu, čoveka i životinje, shvativši koliko je čovek i njegovo funkcionisanje složenije od životinjskog i kako bi za razliku od Bifonovog dela u kome je izložena nauka o životinjama, njegovo delo – "nauka" o ljudima bilo znatno složenije. Ipak, opaža određeni evolutivni zakon u ljudskom društvu za koji se u životinjskom svetu zalagao i prirodnjak Sent Iler. Balzak smatra da se svi ljudi rađaju isti i ravnopravni, ali da se u zavisnosti od društvene situacije razvijaju (kao što je i Ruso tvrdio da civilizacija kvari ljude). Pre svega, nemoguće je opisati samo određene likove, tipove ličnosti i karaktere jer svi zavise od nekih spoljašnjih činioca – kakvi su materijalni, društveni uslovi, istorijska situacija i slično. On je želeo da otkrije suštinu odnosa među ljudima i predstavi je u jednom delu, hteo je da otkrije način po kome funkcionišu i po kojima se društveni odnosi grade. Balzak govori o principima na kojima društvo počiva. Kao najbitnije elemente koji utiču na društvo, Balzak navodi religiju i monarhiju, ali takođe smatra da je strast najveći ljudski pokretač. Takođe, misao i strast razaraju društvo.[2]

Unutrašnje značenje Ljudske komedije se zasniva na zakonu po kome čovek nije ni dobar ni loš, da je on onakav kakvi su njegov nagon i sposobnosti. Suprotno rasprostranjenom mišljenju, društvo čoveka može da učini boljim, a ono što kvari čoveka je koristoljublje. Po njegovom mišljenju katolicizam je savršen poredak suzbijanja zla i izopačenosti u ljudima, pa je samim tim hrišćanstvo, a posebno katolicizam kao hrišćanska doktrina najvažniji deo društvenog poretka, gde su glavni elementi smisao i strast ujedno i najrazorniji. S obzirom da je hrišćanstvo stvorilo nove narode prema njegovom mišljenju samo ono može i da ih sačuva.

Pisanjem ovod dela Balzak je znao da će neki delovi komedije biti puni ružnih strana društva, što može izgledati kao da propagira nemoral, ali se pomirio sa time pošto je on samo prikazivao stvari kakvim stvarno jesu. Sebe smatra istoričarem, a istorija za razliku od romana ne mora da teži lepome. Istorija se ne menja da bi izgledala lepše dok romani teže nekoj boljoj stvarnosti. Isto tako smatra da će budućnost čoveka ostati ista, bez obzira na nauku i njene uspehe i dostignuća. Čuda elektriciteta neće ništa više da promene čovekovu prirodu nego što je promenilo Kolumbovo zapažanje da je zemlja okrugla, kao ni Galilejev dokaz toga. Isto to vredi i za čovekov odnos sa Bogom.

Podela dela uredi

Prva Balzakova dela su napisana 12 godina pre pisanja ovog predgovora, bez ikakvog plana ili grupisanja dela, tek kasnije je došao na ideju da izvrši neku selekciju i grupaciju, a ujedno i da teorijski obrazloži svoja dela.[3]

U svom katalogu dela koja će sadržati «Ljudska komedija», Balzak još 1836. predviđa sledeću podelu:

  • Prvi deo: Studije naravi, razvrstane po temama u šest grupa:
  1. Prizori iz privatnog života (Čiča Gorio),
  2. Prizori iz provincijskog života (Evgenija Grande, Izgubljene iluzije),
  3. Prizori iz pariskog života (Sjaj i beda kurtizana, Rođaka Beta, Rođak Pons),
  4. Prizori iz političkog života (Jedna mračna afera, Poslanik iz Arsija),
  5. Prizori iz vojničkog života (Šuani),
  6. Prizori iz seoskog života (Ljiljan u dolu).
  • Drugi deo: Filozofske studije – Šagrinska koža, Traganje za apsolutnim.
  • Treći deo: Analitičke studije sadrže samo jedno delo koje nije roman već ogled «Fiziologija braka»[4]


Zanimljivosti uredi

Ovo delo je izuzetno uticalo na očeve komunizma.

Fridrih Engels je u svom pismu Margaret Harnes napisao da je više naučio o francuskom društvu i njegovoj istoriji od Balzaka, nego što je to naučio od profesionalnih istoričara, ekonomista i statističara zajedno. Na osnovu autentičnih svedočenja, Marks je iskreno bio oduševljen Balzakovom Ljudskom komedijom, tvrdeći da će o njoj napisati posebnu studiju čim završi pisanje Kritike političke ekonomije. U Balzakovim delima, autentično je prikazano eksploatatorsko lice surovog liberalnog kapitalizma koje je bilo ključni predmet Marksove kritike. U ovim (Balzakovim) knjižvenim delima, po klasicima marksizma, mogu se naći 'istine' o ljudskom društvu, ekonomskoj proizvodnji, društvenim odnosima i nehumanim uslovima života u kapitalizmu.”[5]

Sa druge strane crkva je isto oštro kritikovala ovo delo, kao i Engleska, zbog čega su se njegova dela sporo prevodila na engleski zato što nisu bila prikladna za tadašnje viktorijansko društvo. Osuđivali su ga za nemoral i zagađivanje društva.

Reference uredi

  1. ^ Predgovor Ljudskoj komediji
  2. ^ Lektire
  3. ^ Predgovor[mrtva veza]
  4. ^ Lektire
  5. ^ Bešić, Miloš (2020). Metodologija društvenih nauka. str. 329. 

Spoljašnje veze uredi