Džang Jimou (kin: Zhang Yimou, 張藝謀, 张艺谋; rođen 2. april 1951. u Si'anu, Kina)[1][2] kineski je filmski reditelj, producent, scenarista i glumac.[3][4] Reditelj je filmova „Heroj“, „Kuća letećih bodeža“, „Prokletstvo zlatnog cveta“, spektakularnih ceremonija otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine. Džang je osvojio brojne nagrade i priznanja, između ostalih Srebrenog i Zlatnog lava na filmskom festivalu u Veneciji, Nagradu žirija na Kanskom festivalu i Zlatnog medveda na Berlinskom filmskom festivalu.

Džang Jimou
reditelj
Lični podaci
Datum rođenja(1950-04-02)2. april 1950.(74 god.)
Mesto rođenjaSi'an, Kina
DržavljanstvoKina
ZanimanjeFilmski reditelj
Veza do IMDb-a

Džang je osvojio brojne nagrade i priznanja, sa tri nominacije za Oskara za najbolji film na stranom jeziku za Ju Dou 1990. godine, Podigni crveni fenjer 1991. i Heroja 2003. godine; Srebrni lav, dve nagrade Zlatni lav i nagrada Slava filmskom stvaraocu na Venecijanskom filmskom festivalu; Velika nagrada žirija, Nagrada ekumenskog žirija i Velika tehnička nagrada na Filmskom festivalu u Kanu; Zlatni medved, Velika nagrada žirija Srebrni medved i nagrada ekumenskog žirija na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu.[5] Godine 1993, bio je član žirija na 43. Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu.[6] Džang je režirao ceremonije otvaranja i zatvaranja Letnjih olimpijskih igara u Pekingu 2008, kao i ceremonije otvaranja i zatvaranja Zimskih olimpijskih igara u Pekingu 2022, koje su dobile značajno međunarodno priznanje.

Jedna od Džangovih stalnih tema je otpornost Kineza u suočavanju sa teškoćama i nedaćama, tema koja je istražena u filmovima kao što su Živeti (1994) i Ni jedan manje (1999). Njegovi filmovi su posebno zapaženi po bogatoj upotrebi boja, što se može videti u nekim od njegovih ranih filmova, poput Podigni crveni fenjer, i u njegovim vusja filmovima kao što su Heroj i Kuća letećih bodeža. Njegov najveći budžet do sada je film o čudovištima Veliki zid iz 2016. godine, smešten u carskoj Kini i sa Matom Dejmonom u glavnoj ulozi.

Mladost uredi

Džang Jimou () rođen je u Sijanu, glavnom gradu provincije Šensi. Džangov otac, Džang Bingđuen (), dermatolog, bio je oficir u Nacionalnoj revolucionarnoj armiji pod Čang Kaj Šekom tokom Kineskog građanskog rata; njegov ujak i stariji brat su pratili nacionalističke snage na Tajvan nakon njihovog poraza 1949. godine. Džangova majka, Džang Sjaojou ), bila je lekar na 2. bolnici povezanom sa Univerzitetom Sijan Đao Tong, koja je diplomirala na Medicinskom univerzitetu u Sijanu. On ima dva mlađa brata, Džang Vejmou () i Džang Đumou ().[7] Kao rezultat veza njegove porodice sa nacionalističkim pokretom, Džang se suočio sa poteškoćama u ranom životu.[8][9]

Tokom Kulturne revolucije 1960-ih i 1970-ih, Džang je napustio školske studije i otišao da radi, prvo kao radnik na farmi 3 godine, a kasnije u fabrici pamuka 7 godina u gradu Sjanjang.[9][10] Za to vreme bavio se slikanjem i amaterskom fotografijom, prodajući sopstvenu krv da bi kupio svoj prvi fotoaparat.During this time he took up painting and amateur still photography, selling his own blood to buy his first camera.[11] Godine 1978, otišao je na filmsku akademiju u Pekingu i diplomirao fotografiju. On ima zvanje počasnog doktora sa Univerziteta u Bostonu[12] i takođe sa Univerziteta Jejl.[13]

Rana karijera uredi

Kada je Pekinška filmska akademija ponovo otvorila svoja vrata za nove studente 1978. godine, nakon napuštanja politike usvojene tokom Kulturne revolucije, Džang je sa 27 godina bio preko propisane starosne granice za upis i nije imao preduslove za akademske kvalifikacije.[14] Nakon lične molbe Ministarstvu kulture, i pokazivanja portfelja njegovih ličnih fotografskih radova, nadležni su popustili i primili ga na Fakultet za kinematografiju. Džang je diplomirao u klasi 1982, u kojoj su bili i Čen Kajge, Tjen Džuangdžuang i Džang Đuendžao. Ova klasa je zatim formirala jezgro Pete generacije, koja je bila deo umetničkog ponovnog pojavljivanja u Kini nakon završetka Kulturne revolucije.[1][9][15]

Džang i njegovi diplomci su raspoređeni u male regionalne studije, a Džang je poslat da radi za filmski studio Guangsi kao kinematograf. Iako su prvobitno nameravali da rade kao asistenti reditelja, diplomci su ubrzo otkrili da postoji nedostatak reditelja tako brzo nakon Kulturne revolucije, i dobili su dozvolu da počnu da snimaju sopstvene filmove. To je dovelo do produkcije Džang Juendžaovog filma Jedan i osam, na kojem je Džang Jimou radio kao direktor fotografije, i Čen Kajgeovog filma Žuta zemlja, 1984. Ova dva filma su bila uspešna na Filmskom festivalu u Hong Kongu, i pomogla su da se pojavi novi kineski bioskop i privuče pažnju publike širom sveta, signalizirajući udaljavanje od ranijih propagandističkih filmova Kulturne revolucije.[1][15] Žuta Zemlja se danas široko smatra inauguracionim filmom reditelja Pete generacije.[15][16][17]

Godine 1985, nakon što se vratio u svoj rodni grad Sijan, Džang je bio angažovan kao kinematograf i glavni glumac za predstojeći film reditelja Vu Tjenminga Stari bunar, koji je kasnije objavljen 1987. Glavna uloga je donela Džangu nagradu za najboljeg glumca na Međunarodnom filmskom festivalu u Tokiju.[15]

Filmske režije uredi

Filmovi koje je režirao Džang Jimou
God. Naziv Žanr Nagrada
1990. Đu Dou nominovan za nagradu Oskar
1991. Visoko podigni veliki crveni lampion Srebreni medved
1992. Priča o Ćiu Đu Zlatni lav
1994. Živeti nagrada žirija u Kanu
1999. Ni jedan manje Zlatni lav
1999. Putovanje kući
2003. Heroj nagradu Alfred Bauer
2004. Kuća letećih bodeža
2006. Prokletstvo zlatnog cveta
2011. Cvetovi rata

Reference uredi

  1. ^ a b v Farquhar, Mary (maj 2002). „Zhang Yimou”. Senses of Cinema. Arhivirano iz originala 13. 10. 2010. g. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  2. ^ „Zhang Yimou | Biography, Credits, & Facts”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-04-11. 
  3. ^ Tasker, Yvonne (2002). Fifty Contemporary Filmmakers. Routledge Publishing. str. 412. ISBN 9780415189743. 
  4. ^ Crow, Jonathan. „Zhang Yimou - Biography”. Allmovie. Pristupljeno 12. 1. 2009. 
  5. ^ „Zhang Yimou Bio”. tribute.ca. Pristupljeno 1. 9. 2010. 
  6. ^ „Berlinale: 1993 Juries”. berlinale.de. Arhivirano iz originala 11. 09. 2015. g. Pristupljeno 29. 5. 2011. 
  7. ^ 张艺谋的父亲母亲及家族历史 [History of Zhang Yimou's Parents and Family]. iFeng (na jeziku: kineski). 5. 10. 2008. 
  8. ^ Memoirs from the Beijing Film Academy: The Genesis of China's Fifth Generation. Ni Zhen, translated by Chris Berry. Durham, NC: Duke University Press, 2002, pp. 44.
  9. ^ a b v „Zhang Yimou”. Pristupljeno 29. 7. 2017. 
  10. ^ Memoirs from the Beijing Film Academy: The Genesis of China's Fifth Generation. Ni Zhen, translated by Chris Berry. Durham, NC: Duke University Press, 2002, pp. 45-6.
  11. ^ „China's Zhang Yimou Mentors Palestine's Annemarie Jacir 2010-2011”. Rolex Mentor and Protégé Journal. Pristupljeno 29. 7. 2017. 
  12. ^ „Architect of Beijing's Olympic Ceremonies to Receive Honorary Degree | BU Today | Boston University”. BU Today. Pristupljeno 25. 10. 2017. 
  13. ^ „Citations for Recipients of Honorary Degrees at Yale University 2010”. YaleNews (na jeziku: engleski). 24. 5. 2010. Pristupljeno 25. 10. 2017. 
  14. ^ Yimou, Zhang (2008). „Going to Film Academy, Changed My Life” 《考上电影学院,改变了我一生》. 《青年文摘》 [Youth Literary Digest] (na jeziku: kineski). Beijing: China Youth Press. str. 122—125. ISBN 978-7-5006-6468-0. 
  15. ^ a b v g Crow, Jonathan (2007). „Zhang Yimou”. Movies & TV Dept. The New York Times. Arhivirano iz originala 28. 12. 2007. g. Pristupljeno 1. 9. 2010. 
  16. ^ Yingjin, Zhang (10. 10. 2003). „A Centennial Review of Chinese Cinema”. The University of California, San Diego. Arhivirano iz originala 7. 9. 2008. g. Pristupljeno 21. 8. 2008. 
  17. ^ „A Brief History of Chinese Film”. The University of Edinburgh-Cinema China '07. Arhivirano iz originala 6. 6. 2008. g. Pristupljeno 21. 8. 2008. 

Literatura uredi

  • Tasker, Yvonne (2002). Fifty Contemporary Filmmakers. Routledge Publishing. str. 412. ISBN 9780415189743. 
  • Yimou, Zhang (2008). „Going to Film Academy, Changed My Life” 《考上电影学院,改变了我一生》. 《青年文摘》 [Youth Literary Digest] (na jeziku: kineski). Beijing: China Youth Press. str. 122—125. ISBN 978-7-5006-6468-0. 
  • Gateward, Frances (editor): Zhang Yimou: Interviews Conversations with Filmmakers Series, University Press of Mississippi, (2001) ISBN 1-57806-262-4.
  • Colamartino, Fabrizio & Marco Dalla Gassa : "Il cinema di Zhang Yimou" Le Mani, (2003) ISBN 978-88-8012-244-9. (Italian)
  • Bordwell, David; Thompson, Kristin (2010). Film history : an introduction (3rd izd.). New York, NY: McGraw-Hill Higher Education. ISBN 978-0073386133. 
  • Nowell-Smith, Geoffrey, ur. (1997). The Oxford history of world cinema  (Paperback izd.). Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0198742425. 
  • Carlo Celli. "China’s Confucian, Misogynistic Nationalism" National Identity in Global Cinema: How Movies Explain the World. Palgrave MacMillan 2013, 1-22.
  • Rey Chow, Primitive Passions: Visuality, Sexuality, Ethnography, and Contemporary Chinese Cinema, Columbia University Press 1995.
  • Cheng, Jim, Annotated Bibliography For Chinese Film Studies, Hong Kong University Press 2004.
  • Shuqin Cui, Women Through the Lens: Gender and Nation in a Century of Chinese Cinema, University of Hawaii Press 2003.
  • Dai Jinhua, Cinema and Desire: Feminist Marxism and Cultural Politics in the Work of Dai Jinhua, eds. Jing Wang and Tani E. Barlow. London: Verso 2002.
  • Giesen, Rolf (2015). Chinese Animation: A History and Filmography, 1922-2012. Illustrated by Bryn Barnard. McFarland. ISBN 978-1476615523. Pristupljeno 17. 5. 2014. 
  • Hu, Lindan (2017). „Rescuing female desire from revolutionary history: Chinese women's cinema in the 1980s”. Asian Journal of Women's Studies. 23 (1): 49—65. S2CID 218771001. doi:10.1080/12259276.2017.1279890. 
  • Harry H. Kuoshu, Celluloid China: Cinematic Encounters with Culture and Society, Southern Illinois University Press 2002 - introduction, discusses 15 films at length.
  • Jay Leyda, Dianying, MIT Press, 1972.
  • Laikwan Pang, Building a New China in Cinema: The Chinese Left-Wing Cinema Movement, 1932-1937, Rowman & Littlefield Pub Inc 2002.
  • Quiquemelle, Marie-Claire; Passek, Jean-Loup, ur. (1985). Le Cinéma chinois. Paris: Centre national d'art et de culture Georges Pompidou. ISBN 9782858502639. OCLC 11965661. 
  • Rea, Christopher (2021). Chinese Film Classics, 1922-1949. New York: Columbia University Press. ISBN 9780231188135. 
  • Seio Nakajima. 2016. "The genesis, structure and transformation of the contemporary Chinese cinematic field: Global linkages and national refractions." Global Media and Communication Volume 12, Number 1, pp. 85–108. [1][mrtva veza]
  • Zhen Ni, Chris Berry, Memoirs From The Beijing Film Academy, Duke University Press 2002.
  • Semsel, George, ed. "Chinese Film: The State of the Art in the People's Republic", Praeger, 1987.
  • Semsel, George, Xia Hong, and Hou Jianping, eds. Chinese Film Theory: A Guide to the New Era, Praeger, 1990.
  • Semsel, George, Chen Xihe, and Xia Hong, eds. Film in Contemporary China: Critical Debates, 1979-1989", Praeger, 1993.
  • Gary G. Xu, Sinascape: Contemporary Chinese Cinema, Rowman & Littlefield, 2007.
  • Emilie Yueh-yu Yeh and Darrell William Davis. 2008. "Re-nationalizing China’s film industry: case study on the China Film Group and film marketization." Journal of Chinese Cinemas Volume 2, Issue 1, pp. 37–51. [2]
  • Yingjin Zhang (Author), Zhiwei Xiao (Author, Editor), Encyclopedia of Chinese Film, Routledge, 1998.
  • Yingjin Zhang, ed., Cinema and Urban Culture in Shanghai, 1922-1943, Stanford, CA: Stanford University Press, 1999.
  • Yingjin Zhang, Chinese National Cinema (National Cinemas Series.), Routledge 2004 - general introduction.
  • Ying Zhu, "Chinese Cinema during the Era of Reform: the Ingenuity of the System", Westport, CT: Praeger, 2003.
  • Ying Zhu, "Art, Politics and Commerce in Chinese Cinema", co-edited with Stanley Rosen, Hong Kong University Press, 2010
  • Ying Zhu and Seio Nakajima, "The Evolution of Chinese Film as an Industry," pp. 17–33 in Stanley Rosen and Ying Zhu, eds., Art, Politics and Commerce in Chinese Cinema, Hong Kong University Press, 2010. [3]
  • Wang, Lingzhen (2013). Chinese Women's Cinema: Transnational Contexts. Columbia University Press. ISBN 9780231527446. 

Spoljašnje veze uredi