Dženin
Dženin (arap. جنين; hebr. ג'נין) je grad u Palestini na severu Zapadne obale reke Jordana. Administrativno je središte guvernature Dženin i ima veliki značaj za okolne gradove. Grad je 2007. imao ukupno 39.004 stanovnika.[1]
Dženin | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Palestina |
Teritorija | Palestinske teritorije |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2007. | 39.004 |
— gustina | 1.045,68 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 32° 27′ 40″ S; 35° 18′ 00″ I / 32.4612° S; 35.3000° I |
Površina | 37,3 km2 |
Etimologija uredi
Dženin je u drevnim vremenima bilo poznato kao selo „Ejn-Dženin” ili „Tel Dženin”.[2] Tel Dženin, se danas nalazi u centru poslovnog dela Dženina.[3]
Istorija uredi
Bronzano doba uredi
Dženin je identifikovan kao mesto „Džina” pomenuto u pismima iz Amarne iz 14. veka pre nove ere. U to vreme je to bila vazalna država Novog Kraljevstva Egipta.[4] Stanovnici Džine su uspeli da ubiju vojskovođu Labaju za vreme vladavine faraona Ehnatona.[5]
Gvozdeno doba uredi
Arheolog Dž. I. Harding otkrio je u Ejn Dženinu četiri feničanske lampe od terakote, koje potiču iz 8. veka pre nove i tumače se kao dokaz o nekom obliku kontakta i razmene između stanovnika Dženina i onovremene Fenikije.[6]
Rimsko doba uredi
Tokom rimskog perioda Dženin su se zvali „Džine” i naseljavali su ga isključivo Samarićani (hebr. כותים). Stanovnici Galileje su tokom godišnjih hodočašća u Jerusalim prolazili kroz njihov grad.[7] Komentator Biblije F. V. Farar predložio je mogućnost da je ovo samarićansko selo, „prvo selo u koje bi putnik koji ide putom iz Galileje do Judeje preko brda Tabor stigao”, bilo ono koje je odbacilo Isusove učenike u jevanđelju po Luki u trenutku kada Isus i njegovi sledbenici započinju svoj put ka Jerusalimu.[8]
Vizantijsko doba uredi
Ovde su pronađeni ostaci keramike iz vremena vizantijskog carstva.[9]
Mamlučko doba uredi
Arapski geograf Al Dimaški, pišući oko 1300, naveo je da je posle uspona „turske sile” carstvo podeljeno na devet (pod) carstava, ili „mamlakata”. Dženin je naveden kao jedno od mesta koja pripadaju (pod) kraljevstvu čije je središte bilo u Safadu.[10]
Jakut je opisao Dženin kao „mali i lep grad, koji se nalazi između Nablusa i Bajsana, u provinciji Jordan. Ima mnogo vode i ovde se nalaze mnogi izvori i često sam ga posećivao”.[11]
U kasnom 13. veku, mamlučkom emiru stacioniranom u Dženinu sultan Kalavun je naredio „da jaše svaki dan sa svojim trupama pred tvrđavom Ako, kako bi se zaštitila obala i trgovci”.[12]
Osmansko doba uredi
Tokom Osmanlijske vlasti u Palestini (1517-1918), Dženin, Ladžun i područje Karmela su u 17. veku bili pod vlašću beduinske porodice Turabaj.[13] U defteru (popis stanovništva) iz 1596, Dženin se nalazio u nahiji Dženin , u livi Ladžun. Imao je populaciju od 8 domaćinstava, od kojih su svi bili muslimani. Oni su plaćali fiksnu poresku stopu od 25% na poljoprivredne proizvode, uključujući pšenicu, ječam, letnje useve, koze i košnice, uz povremene prihode; ukupno 2.000 akči. Sav prihod je odlazio u Vakuf u ime sultana Gurija.[14]
Sredinom 18. veka Dženin je proglašen prestonicom kombinovanih okruga Ladžun i Adžlun.[15] Postoje pokazatelji koji ukazuju na to da je područje koje obuhvata Dženin i Nablus ostalo funkcionalno autonomno pod osmanskom vlašću i da je carstvo imalo problema da tamo prikupi poreze. Tokom Napoleonovog pohoda na Egipat koji se proširio na Siriju i Palestinu 1799, lokalni zvaničnik iz Dženina napisao je pesmu u kojoj je nabrojao i pozvao lokalne arapske vođe da se odupru Bonaparti, ne pominjući sultana ili potrebu zaštite Osmanskog carstva.[16]
Krajem 19. veka, neki članovi porodice Džarar, koja je bila deo malakina (elitnih feudalnih porodica) u Dženinu, sarađivali su s trgovcima u Haifi i osnovali izvozno preduzeće u tom mestu.[17] Tokom osmanskog doba, u Dženinu su međusobno ratovali pripadnici istog klana.[18] Francuski istraživač Viktor Geren posetio je Dženin 1870.[19]
Britanski Fond za Istraživanje Palestine (PEF) je 1882. u svom Premeru Zapadne Palestine opisao je Dženin kao „Glavni grad okruga, sedište kajmakama, grada sa oko 3.000 stanovnika, sa malim bazarom. Kuće su dobro građene od kamena. Postoje dve porodice rimokatolika; ostatak su muslimani. Izvor ističe istočno od grada i teče do velikog zidanog rezervoara, blizu zapadne strane, od dobrog kvadratnog kamena, sa dugim kamenim koritom. Ovaj rezervoar je u prvoj polovini veka [..] sagradio And el Hadi, mudir Akre, severno od grada je mala džamija Ez ed Din, sa velikom kupolom i minaretom.”[20]
Doba Britanskog mandata nad Palestinom uredi
U vreme popisa stanovništva u Palestini (1922) koji su sprovele vlasti britanskog mandata 1922, Dženin je imao 2.637 stanovnika, od toga 2.307 muslimana, 7 Jevreja, 108 hrišćana, 212 hindusa i 3 sika.[21] Od 1936, Dženin je postao centar pobune protiv vlasti britanskog mandata. Do leta 1938. stanovnici tog grada krenuli su u „pojačanu kampanju ubistava, zastrašivanja i sabotaža”, koja je kod britanske administracije izazvala „ozbiljnu zabrinutost”, prema britanskom izveštaju Društvu naroda.[22] Grad je odigrao važnu ulogu u vreme Arapske pobune u Palestini (1936–39), koja je izazvana smrću Iz Ad Din Al Kasama u vatrenom obračunu sa britanskom kolonijalnom policijom u obližnjem gradu Jabadu, nekoliko meseci pre početka pobune. Dana 25. avgusta 1938, dan nakon ubistva britanskog pomoćnika okružnog komesara u njegovoj kancelariji u Dženinu, u grad su ušle velike britanske snage sa eksplozivom. Nakon što je naređeno stanovnicima da napuste grad, otprilike jedna četvrtina grada bila je dignuta u vazduh.[23]
Dženin je bio uporište Arapske oslobodilačke vojske Favzi Al Kavukdžija.
Rat 1948 uredi
U Arapsko-izraelskom ratu 1948., grad je branila iračka vojska, zatim su ga nakratko zauzele snage izraelske brigade Karmeli tokom desetodnevnih borbi nakon propasti prvog prekida vatre. Pre bitke, stanovnici grada su na kratko napustili grad.[24] Ofanziva je zapravo bila zamišljena sa namerom da se arapske snage odvoje od ključne Opsade Jerusalima, a zauzeta teritorija u toj oblasti je brzo napuštena kada su stigla arapska pojačanja.
Jordanska vlast uredi
U jeku Arapsko-izraelskog rata (1948) i posle Sporazuma o prekidu vatre 1949., Dženin je ostao pod vlašću Jordana, koji je ubrzo anektirao Zapadnu obalu reke Jordan 1950.
Izbeglički kamp Dženin osnovan je 1953. u Jordanu da bi prihvatio raseljene Palestince koji su pobegli ili bili proterani tokom rata 1948. U kamp je 2014. živelo 16.000 stanovnika. Ratno groblje za iračke vojnike i lokalne borce nalazi se na periferiji Dženina.
Prema popis stanovništva Jordana iz 1961. u gradu je živelo 14.402 stanovnika.[25]
Dženin je 1967. nakon 19 godina jordanske vlasti nakon Arapsko-izraelskog rat 1967. prešao u ruke Izraela.
Savremeno doba uredi
Izrael je 1996. predao kontrolu nad gradom Palestinskoj Narodnoj Samoupravi u skladu sa Sporazumom iz Osla. Palestincima poznat kao „glavni grad šehida” (oko 200 boraca), Dženin je uporište Brigade mučenika Al Akse, Tanzima, Palestinskog islamskog džihada i Hamasa.[26][27] Prema izraelskim podacima, najmanje 28 bombaša samoubica iz Dženina je izvršilo terorističke napade 2000–2003 tokom druge intifade.[26] Izraelska vojska je u svom nedeljniku Bamahane pripisala najmanje 31 napad, u kojima je ukupno bilo 124 žrtave, teroristima iz Dženina u istom periodu, što je više nego iz bilo koog drugog grada na Zapadnoj obali.[28]
Za vreme druge intifade, Izrael je pokrenuo Operaciju odbrambeni štit sa navedenim ciljem demontiranja terorističke infrastrukture kako bi suzbio samoubilačke bombaške napade i druge militantne aktivnosti. Vojska je opkolila i ušla u šest glavnih palestinskih populacionih centara na Zapadnoj obali, među njima i u Dženin. Tokom bitke za Dženin u aprilu 2002. godine, 23 izraelska vojnika i 52 Palestinca, uključujući civile[29][30], je poginulo.[31] Hjuman rajts voč izvestio je da je izbeglički kamp, koji je bio glavno poprište borbe, pretrpeo veliku štetu. Svedoci su izjavili da su nenaoružani ljudi ubijeni i da im je uskraćeno medicinsko lečenje, a kao posledica toga su umrli. Hjuman rajts voč smatrao je mnoga ubistva nezakonitim, poput smrti 57-godišnjeg muškarca vezanog za invalidska kolica, koji je upucan, da bi ga zatim pregazio tenk, uprkos tome što je na invalidska kolica stavio belu zastavu. 37-godišnji muškarac koji je bio paralizovan poginuo je pod ruševinama svoje kuće, porodici nije dozvoljeno da izvuče telo iz ruševina. Četrnaestogodišnjak je ubijen dok je išao u kupovinu namirnica tokom privremenog ukidanja policijskog časa koji je nametnula vojska. Medicinsko osoblje je upucano (jedna medicinska sestra je ubijena) dok su pokušavali da dođu do ranjenika, iako su bili u uniformama sa crvenim polumesecom.[32] Takođe su prijavljeni izraelski vojnici koji koriste Palestince kao ljudski štit, a jedan otac je opisao kako je vojnik naslonio pušku na rame njegovog 14-godišnjeg sina dok je pucao.[33] Izrael je zabranio ulazak spasilačkih timova i novinara u Dženin i nakon povlačenja njihovih snaga. U godinama koje su usledile, u Dženinu je često uvođen policijski čas i dešavala su se namerna ubistva.
Tokom vatrenog okršaja sa borcima Palestinskog islamskog džihada, koji su prema Izraelu pucali na izraelske trupe iz UN-ovih prostorija, jedan izraelski vojni snajperista je 22. novembra 2002. ubio radnika Agencije Organizacije ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), Ijana Huka starog 54 godine.[34] Snajperista je navodno pomislio da je mobilni telefon u Hukovim rukama pištolj ili granata.[35]
U okviru Inicijative Dolina mira, u toku je zajednički arapsko-izraelski projekat za promociju turizma u oblasti Dženina.[36] U Dženinu je 2010. otvoreno 600 novih preduzeća.[37] Organizacija Hanan Fer Trejd ima sedište u Dženinu.[38] Direktora „Pozorišta slobode” u Dženinu, Džuliana Mer Hamisa, ubili su maskirani naoružani ljudi u gradu u aprilu 2011. Mer Hamis je suosnivač pozorišta sa Zakarijem Zubeidijem, bivšim vojnim načelnikom „Brigada Al Akse” koji se odrekao nasilja.[39]
Geografija uredi
Dženin je smešten u podnožju valovitih najsevernijih brda (Džabal Nablus) Zapadne obale, i uz južni rub doline Jizrael (Mardž Ibn Amer),[40] koja se vidi iz grada.[41] Najviši deo grada je oko 250 metara iznad nivoa mora, a njegove najniže oblasti su na 90 metara nadmorske visine.[42] Jugozapadno od Dženina je ravnica Sahl Arab (dolina Dotan), dok je dalje na jugu dolina Mardž Sanur.[43] Otprilike 1,5 km prema istoku od Dženina nalazi se Brdo Gilboa (Džabal Fakua).[44]
Dženin se nalazi 42 km severno od Nablusa, 18 km južno od Afule, i 51 km jugoistočno od Haife.[45] Najbliži lokaliteti su Um At Tut i Džalkamus na jugoistoku, Kabatija i Zababdeh na jugu, Burkin na jugozapadu, Kafr Dan na zapadu, Aranah, Džalamah i arapsko izraelsko selo Mukeibla na severu, Deir Gazaleh na severoistoku, i Bet Kad i Deir Abu Daif na istoku.
Gradska vlada uredi
Spisak gradonačelnika Dženina:[46]
|
|
|
Opštinski izbori održani su u Dženinu 15. decembra 2005. Po šest mesta osvojili su Hamas i lokalna koalicija Fataha i Narodnog fronta za oslobođenje Palestine. Dženin je bio jedan od nekoliko palestinskih gradova u kojima dramatično porastao broj glasova koje je Hamas osvojio na izborima.[47] Gradonačelnik Dženina je Hadem Rida.
Demografija uredi
Prema rezultatima popisa stanovništva, koji je sproveo Centralni zavod za statistiku Palestine 2007, Dženin je imao 39.004 stanovnika,[1] a izbeglički kamp Dženin 10.371,[1] od kojih je bilo 9.571 registrovana izbeglica,[48] oni su živeli na površini od 373 dunuma. Otprilike 42,3% stanovništva kampa bilo je mlađe od 15 godina.
Godina | Stanovništvo grad Dženin |
---|---|
1596 | 8 domaćinstava[14] |
1821 | ~1.500-2.000[49] |
1838 | ~2.000[50] |
1870 | ~2.000[51] |
1882 | ~3.000[52] |
1922 | 2.637[21] |
1931 | 2.706 + 68[53] |
1945 | 3.990[54][55] |
1961 | 14.402[25] |
1997 | 26.681[56] |
2007 | 39.004[1] |
Javne institucije i lokalne znamenitosti uredi
Bolnica Halil Sulejman se nalazi u Dženinu.
U gradu je podignut spomenik u čast nemačkih pilota koji su oboreni iznad Dženina tokom Prvog svetskog rata, a koji sadrži originalni drveni propeler.[57] Stara aerodromska pista koju se sagradile vlasti britanskog mandata nad Palestinom, „Mukeibla Erfild”, nalazi se u Dženinu. Glavna i najveća džamija u Dženinu je Fatima Hatun džamija, sagrađena 1566.
Obrazovanje i kultura uredi
Arapski Američki Univerzitet se nalazi u blizini Dženina.
Sinema Dženin je najveći bioskop na tom području. Bioskop, koji je ponovo otvoren 2010. nakon 23-godišnjeg prekida rada, ima bioskopska platna na zatvorenom i otvorenom, kolekciju filmova i prostorije namenjene obrazovanje.[58] „Strings of Fridm” je orkestar u Dženinu koji je osnovala izraelska Arapkinja, Vafa Junis, koja putuje iz svog doma u centralni Izrael kako bi podučavala muziku lokalnim mladima. [59]
Od 2010. „Regionalno Veće Gilboa” sarađuje sa vlastima iz okoline Dženina na razvoju zajedničkih turističkih projekata..[60]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v g 2007 Locality Population Statistics Arhivirano 2010-12-10 na sajtu Wayback Machine. Palestinian Central Bureau of Statistics
- ^ Shahin, Mariam (2005). Palestine:A Guide . Interlink Books. стр. 183. ISBN 1-56656-557-X.
- ^ Kohl, Kozelsky & Ben-Yehuda 2007, стр. 339
- ^ Aḥituv, Shmuel (1984). Canaanite Toponyms in Ancient Egyptian Documents. The Magnes Press. стр. 103.
- ^ Dodson (2016), стр. 81.
- ^ Hadidi 1995, стр. 92
- ^ Josephus, Antiquities (Book xx, chapter vi, verse 1).
- ^ Farrar, F. W., Cambridge Bible for Schools and Colleges on Luke 9, accessed 11 June 2018
- ^ Dauphin 1998, стр. 750
- ^ Cited in le Strange, 1890, p. 41
- ^ Cited in le Strange, 1890, p. 464
- ^ Ayalon and Sharon, 1986, p. 168.
- ^ Chatty, 2006, p. 868.
- ^ а б Hütteroth and Abdulfattah, 1977, p. 160
- ^ Doumani 1995, стр. 39
- ^ Quataert, 2005, p. 107.
- ^ Yazbak, 1998, p. 150.
- ^ Salem, Hamed. „The Archaeology of Warfare: Local Chiefdoms and Settlement Systems in the Jenin Region during the Ottoman Period of Palestine”. Приступљено 14. април 2016.
- ^ Guérin, 1874, pp. 327 - 332
- ^ Conder and Kitchener, 1882, SWP II, pp. 44 -45
- ^ а б Barron, 1923, Table IX, Sub-district of Jenin, p. 29
- ^ Corera, Gordon. „The British in Jenin”. Приступљено 14. април 2016.
- ^ "The British in Jenin", History Today, July 2002, Gordon Corera, pp. 2-4.
- ^ Gelber, Yoav (2004) "Independence Versus Nakba"; Kinneret Zmora-Bitan Dvir Publishing, ISBN 965-517-190-6. str. 220.
- ^ a b Government of Jordan, Department of Statistics, 1964, p. 8 Arhivirano 2018-01-20 na sajtu Wayback Machine
- ^ a b Lee, Ken (24. jun 2003). „Jenin rises from the dirt”. BBC. Pristupljeno 21. septembar 2008.
- ^ United Nations Yearbook 2002. Bernan Press. 2002. ISBN 978-92-1-100904-0. Pristupljeno 9. septembar 2009.[mrtva veza]
- ^ Kiron, Omri; Al-Peleg, Daniel (4. septembar 2009). „BeGeder Hatzlaha (Hebrew title)”. Bamahane (na jeziku: hebrejski) (3003): 31—32.
- ^ Krauss, Joseph. „Weary West Bank fighters watch Gaza assault from afar”. AFP / The Jordan Times. - "Fifty-four Palestinians and 23 Israeli soldiers were killed in the mêlée."
- ^ Katz, Yaakov (14. 7. 2010). „IDF mulls entry to West Bank cities by Jewish Israelis”. JPost.
- ^ „BBC NEWS - Middle East - UN says no massacre in Jenin”. Pristupljeno 14. 4. 2016.
- ^ CIVILIAN CASUALTIES AND UNLAWFUL KILLINGS IN JENIN, HRW
- ^ SUMMARY, HRW
- ^ Israel admits killing British UN worker BBC News 23. novembar 2002.
- ^ Fisher, Ian (24. novembar 2002). „Israel admits one of its soldiers killed U.N. officer in Jenin”. New York Times (November 24). Pristupljeno 7. jun 2012. „An Israeli soldier then fired at Mr. Hook inside the compound when he saw "an object which resembles a pistol" in his hand, the statement read.'”
- ^ „globalaffairs.es”. Pristupljeno 14. april 2016.
- ^ „The Economic Impact of Israeli-Arab Visitors to the West Bank”. Arhivirano iz originala 5. maj 2016. g. Pristupljeno 9. septembar 2017.
- ^ „Canaan Fair Trade”. Arhivirano iz originala 13. feb 2017. g. Pristupljeno 14. april 2016. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|archive-date=
(pomoć) - ^ „Juliano Mer-Khamis”. The Economist. Pristupljeno 14. april 2016.
- ^ Zeitoun, Mark (2008). Power and Water in the Middle East: The Hidden Politics of the Palestinian-Israeli Water Conflict. I.B.Tauris. str. 88.
- ^ von Tischendorf, Constantin (1853). Travels in the East. Longman, Brown, Green, and Longmans. str. 226.
- ^ Environmental Profile for the West Bank: Jenin District. Applied Research Institute-Jerusalem. 1996. str. 67.
- ^ Great Britain: Naval Intelligence Division. Palestine & Transjordan. Routledge. str. 17.
- ^ Hammel, Eric (2001). Six Days in June: How Israel Won the 1967 Arab-Israeli War. Pacifica Military History. str. 373.
- ^ Lewensohn, Avraham (1979). Israel Tourguide. Tourguide : Bet A. Lewensohn. str. 244.
- ^ List of Mayors of Jenin Arhivirano 2008-10-07 na sajtu Wayback Machine Jenin Municipality.
- ^ Palestinian Municipal Elections, the Left is advancing, while Hamas capitalizes on the decline of Fatah Arhivirano 2006-03-22 na sajtu Wayback Machine Nasser Ibrahim, 22. decembar 2005
- ^ UNWRA Census
- ^ Scholz, 1822, p. 266, cited in Robinson and Smith, 1841, vol 3, p. 155
- ^ Robinson and Smith, 1841, vol 3, p. 155
- ^ Guérin, 1874, p. 328
- ^ Conder and Kitchener, 1882, SWP II, p. 44
- ^ Mills, 1932, p. 68
- ^ Government of Palestine, Department of Statistics. Village Statistics, April, 1945. Quoted in Hadawi, 1970, p. 54
- ^ Government of Palestine, Department of Statistics, 1945, p. 16 Arhivirano 2018-09-05 na sajtu Wayback Machine
- ^ „Palestinian Population by Locality, Subspace and Age Groups in Years [Jenin Governorate]” (PDF). Palestinian Central Bureau of Statistics (PCBS). 1997. str. 21. Pristupljeno 25. decembar 2010.
- ^ Palestinians and Their Society, 1880-1946Author:Sarah Graham-Brown
- ^ „Jenin cinema reopens with film of hope”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 4. 2016.
- ^ Kershner, Isabel (29. mart 2009). „Concert for Holocaust Survivors Is Condemned”. New York Times. Pristupljeno 1. jun 2010.
- ^ Between the Gilboa and Jenin
Literatura uredi
- Ayalon, D.; Sharon, M. (1986). Studies in Islamic history and civilization: in honour of Professor David Ayalon (Illustrated izd.). Brill Publishers. ISBN 9789652640147.
- Barron, J.B., ur. (1923). Palestine: Report and General Abstracts of the Census of 1922. Government of Palestine.
- Chatty, D. (2006). Nomadic societies in the Middle East and North Africa: entering the 21st century (Illustrated izd.). Brill Publishers. ISBN 9789004147928.
- Conder, C.R.; Kitchener, H.H. (1882). The Survey of Western Palestine: Memoirs of the Topography, Orography, Hydrography, and Archaeology. 2. London: Committee of the Palestine Exploration Fund.
- Dauphin, Claudine (1998). La Palestine byzantine, Peuplement et Populations. BAR International Series 726 (na jeziku: French). III : Catalogue. Oxford: Archeopress. ISBN 0-860549-05-4.
- Doumani, B. (1995). Rediscovering Palestine: merchants and peasants in Jabal Nablus, 1700-1900 (Illustrated izd.). University of California Press. ISBN 9780520203709.
- Government of Jordan, Department of Statistics (1964). First Census of Population and Housing. Volume I: Final Tables; General Characteristics of the Population (PDF).
- Government of Palestine, Department of Statistics (1945). Village Statistics, April, 1945.
- Guérin, V. (1874). Description Géographique Historique et Archéologique de la Palestine (na jeziku: French). 2: Samarie, pt. 1. Paris: L'Imprimerie Nationale.
- Hadawi, S. (1970). Village Statistics of 1945: A Classification of Land and Area ownership in Palestine. Palestine Liberation Organization Research Center.
- Hadidi, Adnan (1995). Studies in the history and archaeology of Jordan, Volume 3 (Illustrated izd.). Taylor & Francis. ISBN 9780710213723.
- Hütteroth, Wolf-Dieter; Abdulfattah, Kamal (1977). Historical Geography of Palestine, Transjordan and Southern Syria in the Late 16th Century. Erlanger Geographische Arbeiten, Sonderband 5. Erlangen, Germany: Vorstand der Fränkischen Geographischen Gesellschaft. ISBN 3-920405-41-2.
- Kohl, Philip L.; Kozelsky, Mara; Ben-Yehuda, Nachman (2007). Selective remembrances: archaeology in the construction, commemoration, and consecration of national pasts (Illustrated izd.). University of Chicago Press. ISBN 9780226450599.
- Mills, E., ur. (1932). Census of Palestine 1931. Population of Villages, Towns and Administrative Areas. Jerusalem: Government of Palestine.
- Negev, Avraham; Gibson, Shimon (2005). Archaeological encyclopedia of the Holy Land (4th, revised, illustrated izd.). Continuum International Publishing Group. ISBN 9780826485717.
- Palmer, E.H. (1881). The Survey of Western Palestine: Arabic and English Name Lists Collected During the Survey by Lieutenants Conder and Kitchener, R. E. Transliterated and Explained by E.H. Palmer. Committee of the Palestine Exploration Fund.
- Quataert, D. (2005). The Ottoman Empire, 1700-1922 (2nd, illustrated, revised izd.). Cambridge University Press. ISBN 9780521839105.
- Robinson, E.; Smith, E. (1841). Biblical Researches in Palestine, Mount Sinai and Arabia Petraea: A Journal of Travels in the year 1838. 3. Boston: Crocker & Brewster.
- Scholz, J.M.A. (1822). Reise in die Gegend zwischen Alexandrien und Parätonium, die libysche Wüste, Siwa, Egypten .. F. Fleischer.
- Strange, G. (1890). Palestine Under the Moslems: A Description of Syria and the Holy Land from A.D. 650 to 1500. Committee of the Palestine Exploration Fund.
- Yazbak, M. (1998). Haifa in the late Ottoman period, 1864-1914: a Muslim town in transition (Illustrated izd.). Brill Publishers. ISBN 9789004110519.
- Dodson, Aidan (2016) [1st pub. 2014]. Amarna Sunrise. Egypt from Golden Age to Age of Heresy. Cairo; New York City: American University in Cairo Press.
Spoljašnje veze uredi
- Welcome To Jinin Refugee Camp
- Survey of Western Palestine, Map 8: IAA, Wikimedia commons
- Who Lives In Jenin Refugee Camp?: A Brief Statistical Profile (2002)
- A project aimed at reopening a movie theater for the residents of Jenin and the refugee camp.
- Peace and Prosperity in the West Bank in-depth report on NOW on PBS
- Heart of Jenin documentary on PBS wide angle
- Tower Hamlets-Jenin Friendship Association (website)[mrtva veza]
- Tower Hamlets-Jenin Friendship Association (photos)