Википедија

Џуно (film)

Ukoliko ste tražili grad, pogledajte članak Džuno.

Džuno (engl. Juno) je američko humoristička drama iz 2007. godine režisera Džejsona Rajtmana. Elen Pejdž glumi Džuno, tvrdoglavu tinejdžerku koja se suočava sa neplaniranom trudnoćom i kasnijim događajima koji je teraju da odraste prije vremena. U filmu glume i Majkl Sera, Dženifer Garner i Džejson Bejtman. Snimanje je trajalo od februara do marta 2007. godine, a odvijalo se u Vankuveru, Britanska Kolumbija. Film je premijerno prikazan 8. septembra 2007. godine na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu.

Džuno
Filmski poster
Izvorni naslovJuno
Žanrkomedija
drama
RežijaDžejson Rajtman
ScenarioDijablo Kodi
ProducentDžon Malkovič
Lijan Halfon
Mejson Novik
Rasel Smit
Glavne ulogeElen Pejdž
Majkl Sera
Džejson Bejtman
Dženifer Garner
Alison Dženi
MuzikaMateo Mesina
Direktor
fotografije		Erik Stilberg
MontažaDejna I. Globerman
Producentska
kuća		Fox Searchlight
Godina2007.
Trajanje96 minuta
ZemljaSjedinjene Američke Države SAD
Jezikengleski
Budžet6,5 miliona dolara
Zarada231,4 miliona dolara[1]
Veb-sajtwww.searchlightpictures.com/juno/
IMDb veza

Film je osvojio Oskara za najbolji scenario, a bio je nominovan u još tri kategorije, uključujući najbolji film i najbolju glumicu koji je dobila Pejdžova. Muzika filma, gdje je nekoliko pjesama radila Kimja Douson sa svoja dva benda Entsi pents i Moldi pičiz, bila je najbolje prodavana filmska muzika još od Komadi iz snova i prva najprodavanija filmska muzika 20th Century Foxa od Titanika. Džuno je u prvih dvadeset dana zaradio 6,5 miliona dolara koji su bili uloženi u produkciju filma, iako je 19 dana bio prikazivan samo u odabranim bioskopima. Na kraju je zaradio 35 puta više novca od uloženog i time je postao najunosniji film svog distributera, Fox Searchlight Pictures.

Džuno je dobio brojne pozitivne kritike, a mnogi kritičari su ovaj film uključili u svoje liste deset najboljih filmova godine. Film je takođe dobio i mnogo, kako pohvala tako i kritika, kako grupa koje se protive abortusu, tako i onih koji se zalažu za pravo izbora.

Radnja uredi

  Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Šesnaestogodišnja srednjoškolka Džuno Makgaf (Elen Pejdž) iz Minesote otkriva da je trudna: otac djeteta je njen prijatelj Poli Bliker (Majkl Sera). Iako je u početku odlučila da abortira, ubrzo mijenja mišljenje i odlučuje da smisli plan za usvajanje deteta. Uz pomoć svoje prijateljice Lije (Olivija Terbli), Džuno počinje da pretražuje oglase u lokalnom časopisu Penisejver kako bi pronašla nove roditelje za svoje dijete. Ubrzo pronalazi par za koji misli da će djetetu pružiti adekvatno starateljstvo. Pošto je zajedno sa svojim ocem, Mekom (Dž. K. Simons), upoznala Marka i Vanesu Loring (Džejson Bejtman i Dženifer Garner) u njihovom otmjenom domu pristaje da njih dvoje usvoje njeno dijete.

Vanesa se počinje ponašati nervozno što dodatno otežava njen odnos sa Džuno. Ali, Džuno i Lija ugledaju Vanesu u trgovačkom centru kako se ne snalazi sa djetetom svoje sestre. Džuno ohrabri Vanesu da porazgovara sa djetetom u svojoj utrobi koje se počelo pomjerati. S druge strane, Džuno se odmah sprijateljuje s Markom, s kojim želi dijeliti ljubav prema pank rok muzici i horor filmovima. Mark, koji je zapostavio svoj rok bend iz mladosti, radi kod kuće komponujući džinglove za reklame. Džuno nekoliko puta dolazi kod njega, ignorišući upozorenje svoje maćehe Bren (Alison Dženi) da ne bi trebalo da provodi toliko vremena sa oženjenim čovjekom.

Kako trudnoća sve više odmiče, Džuno muči osjećaji koje gaji prema ocu djeteta, Poliju, koji je očito, iako pasivno, zaljubljen u nju. Džuno nastavlja sa svojim naizgled indiferentnom stavu prema Poliju, ali nakon saznanja da je on pozvao drugu djevojku na matursko veče, Džuno se oseća povređenom što dovodi do svađe između njih dvoje u kojoj Poli podseća Džuno da je ona sama zahtijevala da ostanu na distanci i priznaje joj da je zaljubljen u nju. Džuno mu otkriva da ni ona nije ravnodušna.

Nešto prije samog poroda, Džuno ponovo posjeti Marka, a njihov odnos postaje izrazito emocionalan. Mark joj kaže da napušta Vanesu. Vanesa stiže kući i, na njeno zaprepaštenje, Mark joj kaže da se ne osjeća spremnim postati otac te da još postoje stvari koje bi volio ostvariri-snovi koje Vanesa nije spremna dijeliti. Džuno gleda kako se brak Loringovih raspada, odlazi autom i rasplače se pored puta prije nego što je donijela odluku. Vrativši se Loringovima, ostavlja ceduljicu.

Nakon srdačnog razgovora sa ocem, Džuno shvati da voli Polija. Odlazi mu i kaže mu da ga voli, a on joj daje do znanja da su osjećaji obostrani. Na trci, Poli primijeti da Džuno nije na tribinama i shvati da je sigurno na porođaju; otrči do bolnice kako bi bio s njom [a]. On stiže u bolnicu i shvati da se Džuno porodila te je utješi nakon što se ona rasplakala. Vanesa dolazi u bolnicu gdje puna sreće uzima dječaka kao samohrana majka. Na zidu djetetove sobe, Vanesa je okačila uokvirenu Džuninu poruku-upućenu samo njoj-na kojij piše: „Vanesa: Ako si još zainteresovana, i ja sam. Džuno“. Film završava sa Džuno i Polijem kako sviraju gitaru i pjevaju zajedno, nakon čega slijedi poljubac.

Uloge uredi

Glumac Uloga
Elen Pejdž Džuno Makgaf
Majkl Sera Poli Bliker
Dženifer Garner Vanesa Loring
Džejson Bejtman Mark Loring
Alison Dženi Bren Makgaf
Džej Kej Simons Mek Makgaf
Olivija Terlbi Lija
Rejn Vilson Rolo

Teme uredi

Zajedno sa još dva filma iz 2007. o ženama koje se suočavaju sa neplaniranom trudnoćom, Zalomilo se i Recept za život, neki su kritičari interpretirali kako se Džuno protivi abortusu. En Halbert iz časopisa Slate smatrala je Džuno „purizmom koji brani obe strane, i one koji se protive abortusu, i one koji se zalažu za mogućnost izbora“,[3] dok je Džef Douson iz The Sunsay Timesa napisao kako je film neminovno smješten u „podžanr neželjene trudnoće“ zajedno sa Zalomilo se i Receptom za život zbog slične teme, ali je dodao kako je konzervativna interpretacija filma („za život“) samo „zamutila vodu“.[4] Hedli Frimen iz The Guardiana kritikovala je Džuno zbog „kompletiranja het-trika američkih komedija u posljednjih 12 mjeseci koje predstavljaju abortus nerazumnim, ili čak nezamislivim“, iako je naglasila, „Ne mogu da vjerujem da je ijedan od ovih filmova svjesno osmišljen kao antiabortus propaganda.“[5] A. O. Skot iz The New York Timesa složio se sa tim kako Džuno ima „podtemu, poruku koja se ne protivi abortusu nego se više obraća odraslima.“[6] Elen Pejdž je komentarisala, „Najviše me iritira kad ljudi film nazovu proživotnim, što je apsurdno... Najvažnija stvar je da postoji izbor, a film to u potpunosti pokazuje.“[7] I Kodi i Pejdž su otvoreno izjavile da su za izbor po pitanju abortusa.;[8][9] Rajtman je rekao kako je „fantastično“ da i konzervativnije i liberalnije grupe prihvataju film.[10] Rekao je da se „Džuno čini kao ogledalo, a ljudi (sa obe strane) se ogledaju u njemu.“[11]

Drugi kritičari označili su film feminističkim zbog netipičnog prikaz Džuno kao samopouzdane i inteligentne tinejdžerke. Antifeminista Filis Šlefi je napisao da tema filma „nije ljubav, romansa ili poštovanje života, nego trijumf feminističke ideologije, nevažnosti muškaraca, pogotovo očeva.“[12]Vesli Moris iz The Boston Globea je naglasio da „Džuno prikazuje opuštene, inteligentne djevojke koje se rijetko mogu vidjeti na filmu.“[13] Kodi je komentarisala pisanje scenarija riječima: „Žene su pametne, žene su duhovite, žene su bistre, a htjela sam pokazati da su ove djevojke od krvi i mesa, a ne stereotipne tinejdžerke koje često viđamo u medijima.“[14] i „U prošlosti je nedostajalo autentičnih likova tinejerki ... Pisanje ovog scenarija vidjela sam kao priliku da stvorim žensku ikonu.“[15] Pejdž je hvalila film zbog pozitivnog prikaza tinejdžerki, opisujućilik Džuno kao „osvježavajuću i otvorenu za nove mogućnosti onoga što mlade žene mogu biti“[7] i „iskrenu, ali originalnu, potpuno pošteđenu svih stereotipa“,[14] iako je naglasila da „Djevojke prije nisu imale takav tip junakinje. Mi nemamo svog Lovca u žitu.“[15] Kritikovala je medijsku percepciju svog lika kao „snažne žene“, naglašavajući da je Džuno kojim slučajem muški lik, „snaga“ lika ne bi bila toliko upečatljiva.[16]

Produkcija uredi

Razvoj uredi

 
Dijablo Kodi

Dijablo Kodi je za pisanje scenarija prvo kontaktirao filmski producent Mejson Novik, koji joj je prethodno ponudio ugovor za knjigu njenih memoara, Candy Girl: A Year in the Life of an Unlikely Stripper, nakon što je otkrio njen blog o striptizu.[17] Nagovorio ju je da adaptira knjigu za film, ali i predložio da prvo napiše scenaristički primjer koji bi se pokazao filmskim studijima, a taj primjer je postao Džuno.[17] Nakon što je odlučila adaptirati priču, Kodi je prikupila priče svojih bioloških roditelja i usvojitelja, uključujući one njenog tadašnjeg muža, svojevremenog usvojenog djeteta koji je pronašao svoje biološke roditelje nakon što je ona napisala scenario.[18] Inspiraciju je pronašla i u priči bliske prijateljice koja je ostala trudna u srednjoj školi, a iskoristila je i neke njene detalje u filmu, kao što je svađa sa tehničarkom ultrazvuka.[4][19] Većina filma je, međutim, temeljena na Kodinim stvarnim srednjoškolskim iskustvima: hodala je sa dečkom koji je volio tik-tak kao Poli,[20] bila je najbolja prijateljica sa navijačicom kao što je Lija, a i koristila je hamburger-telefon identičan onome koji se pojavljuje u filmu.[17] Nakon što je napisala scenario u sedam sedmica na odjelu Starbucksa centra Target u Mineapolisu u državi Minesota,[10] Kodi je uporedila pisanje sa disanjem, vidjevši Džuno kao produžetak same sebe.[8]

Novik je poslao Kodin scenario svom prijatelju Džejsonu Rajtmanu; kad je Rajtman pročitao tek pola scenarija, pomislio je, da ne režira film, žalio bi tu odluku do kraja života.[10] Rajtman u početku nije znao hoće li dobiti posao reditelja, jer njegov prvi film, Hvala što pušite, još nije bio objavljen, pa nije imao potpisa na dugometražnom filmu.[21] Drugi reditelji, uključujući Breta Simona, takođe su bili u konkurenciji za rediteljskom stolicom,[22] ali je Rajtman izabran što je poremetilo njegov rad na vlastitom scenariju.[23] Kodi kaže kako je pri pisanju scenarija imala ciničan stav („Nikad nisam ni pomislila kako bi film mogao biti produciran“),[15] a film je uistinu kasnio zbog finansijskih problema.[24] Nakon što je njegova kontroverzna priroda uplašila većinu velikih studija, produkciju je preuzela produkcijska kompanija Džona Malkoviča, Mr. Mudd.[15] Kasnije juje preuzela kompanija Mandate Pictures koproducenta Džima Milera.[25]

Kasting uredi

 
Elen Pejdž

Nakon što mu se prethodno svidjela njena gluma u filmu Gorki slatkiš, Rajtman je za glavnu ulogu izabrao Elen Pejdž, rekavši kako ju je još tokom čitanja scenarija zamišljao u ulozi naslovne junakinje.[26] Posjetio ju je na setu filma na kojem je radila i ponudio joj ulogu.[27] Odnio je scenario i Dž. K. Simonsu, koji je nastupio i u njegovom prethodniom filmu, Hvala što pušite, ne rekavši mu kako bi trebalo da glumi Meka. Simons je rekao kako je nakon čitanja scenarija bio zadovoljan i ulogom srednjoškolskog profesora koji nije imao govornu ulogu.[28] Drugi glumci koje je Rajtman „imao u vidu još od početka“ bili su Olivija Trilbi-koja se originalno neuspješno prijavila za ulogu Džuno-i Majkl Sera.[29] Odveo ih je zajedno sa Pejdž i Simonsom u studio Panavision u Kaliforniji i snimio 45 stranica scenarija sa kamerom od 35 milimetara na crnoj podlozi. Prezentovao je materijal Fox Searchlight-u sa prvom glumačkom ekipom.[30] Naglasio je važnost proba umjesto individualnih audicija, rekavši: „Ovo je film koji govori o odnosima i ideja audicije glumaca odvojenih jedni od drugih nije imala smisla.“[30]

Dženifer Garner, koja je prihvatila manji honorar od običnog kako bi film ostao u okviru zacrtanog budžeta,[31] potvrđena je od strane Rajtmana kako je potpisala za projekat u januaru 2007.[32] Nakon što je radila sa Bejtmanom na Kraljevstvu, Garner ga je preporučila Rajtmanu kad su se prvi put susreli, a Bejtman je dobio ulogu Marka,[10] kao zadnji angažovani glumac.[33] Lukas MakFejden, poznatiji kao Kat Čemist, Di-Džej i muzički producent, pojavljuje se u kameo ulozi profesora hemije. MakFejden je radio muziku za Rajtmana kad je dobio scenario za Džuno, a reditelj ga je pozvao da se pojavi u filmu.[34]

Snimanje uredi

 
Srednja škola Erik Kember zamijenila je izmišljenu Srednju plesnu školu Elk

Uz budžet od 6,5 miliona dolara,[15] Džuno je sniman u i oko Vankuvera u provinciji Britanska Kolumbija,[35] iako radnjom smješten u Minesotu, gdje se produkcija originalno trebalo da odvija.[36] Iako se filmovi često snimaju na kanadskim lokacijama koje zamjenjuju američke zbog finansijskih razloga,[37] Rajtman je insistirao da radi u Vankuveru, a studio mu nije ni savjetovao da štedi novac.[35]

Nakon minimalnih proba,[38] produkcija se odvijala od početka februara i zašla u mart 2007.[39] Predviđeni raspored bio je 6 sedmica,[35] od čega je 30 dana posvećeno snimanju.[40][41] Ekipa je namjeravala uvesti snijeg za zimske događaje,[41] ali je sniježilo na samoj lokaciji pa je izmijenjen raspored snimanja.[35] Drugi pomoćnik reditelja Džosi Kepkun je rekao kako je to rezultovalo širim kadrovima od originalno planiniranih. Iako je film sniman kadar po kadar,[35] snimanje posljednje scene je zakazano za posljednji dan, a nakon dugog kišnog razdoblja, ekipa je namjeravala zaustaviti produkciju i vratiti se nekoliko mjeseci kasnije kako bi snimila scenu, smještenu u ljetni period. Ali, kiša je prestala padati i scena je snimljena po suncu.[41] Posljednja scena prikazuje Džuno i Polija kako pjevaju „Anyone Else But You“, grupe The Moldy Peaches, a članica benda Kimija Douson je posjetila set kako bi razgovarala sa Elen Pejdž i Majklom Serom kako će izvesti pjesmu.[16]

Muzika uredi

 
Kimija Douson

Film uključuje nekoliko pjesama koje izvode Kimija Douson i njeni bendovi Entsi Pents i The Moldy Peaches, koje su uvrštene na prijedlog Elen Pejdž. Reditelj Džejson Rajtman objašnjava:


Rajtman je u početku zamišljao Džuno kao obožavateljku glem roka, ali je odbacio tu ideju kao neautentičnu, te reko kako želi da Džuno „bude zainetersovana za realnu i autentičnu muziku“, učinivši ju obožavateljkom pank roka, uključujući The Runaways, Patti Smith i Igi Popa.[43]

Rajtman je stupio u kontakt sa Douson, i, nakon što je pročitala scenario filma, složila se sa tim da se njene pjesme pojave u filmu, poslavši reditelju paket CD-ova sa oko 120 pjesama.[26] Pjesme je uglavnom objavljivala sama Douson[10] koja kaže da nije napisala ništa posebno za Džuno te da su sve pjesme bile snimljene i izvođene prije nego što je bila kontaktirana od strane Rajtmana.[traži se izvor] Reditelj ju je zamolio da dodatno presnimi instrumentale, što je uključivalo zujanje preko stihova nekih njenih pjesama.[44] Kontaktirao je i kompozitora Matea Mesinu, sa kojim je sarađivao na filmu Hvala što pušite, da komponuje atmosfersku muziku.[44] Dao je Mesini kolekciju Dousoninih pjesama i rekao mu d osmisli „zvuk filma“ preko instrumentalne muzike koja prati kvalitetu snimanja, ton, osjećaj i nevinost njene muzike.[44] Mesina je odlučio implementirati „brenčavu akustičnu gitaru koja zvuči jako labavo, kao Džuno.“[45] Eksperimentišuči sa raznim gitarama, odlučio je iskoristiti „Stellu“, korištenu gitaru gitarista Bilija Keca koju je opisao kao „pomalo limenu, ne savršeno melodičnu, ali posjeduje razne karakteristike.“ Kec je angažovan da odsvira dionice na akustičnoj klasičnoj gitari, koristeći pritom „Stell-у“.[45]

Pejdž je predložila i obradu „Sea of Love“ Keta Pauera, koju Rajtman u početku nije bio spreman ubaciti u film jer je bila korišćena u filmu More ljubavi 1989, ali je na kraju odlučio da će pjesma dodati „novi poen“ referisanju na filmove.[44] Smatrao je kako pjesma „Superstar“ Sonic Youtha definiše odnos Džuno i Marka - Džuno više voli klasičnu verziju The Carpentersa iz 1971. dok se Marku više sviđa obrada Sonic Youtha iz 1994.[44] „A Well Respected Man“ The Kinksa je bila pjesma koju je Rajtman povezivao sa likom iz jednog od njegovih prethodinh scenarija, a rekao je kako mu je bilo jako žao kad ju je iskoristio za scenu u kojoj gledaoci upoznaju Polija, iako savršeno odgovara sceni.[44] Surfajući iTunesom, pronašao je pjesmu „All I Want Is You“ dječjeg kompozitora Berija Luisa Polisara, koja je iskorištena za uvodnu špicu.[44]

Autor reklama Kris Korli, sa kojim je Rajtman prethodno radio na grupi reklama za Wal-Mart, komponovao je džingl za „Brunch Bowlz“ koji Mark komponuje u filmu.[46]

Dizajn uredi

Film se odvija u tri godišnja doba, što reditelj Džejson Rajtman obajšnjava riječima, „činilo mi se tako logičnim kad sam proičitao scenario, jer doba označavaju tri tromjesečja Džunine trudniće.“[2] Koristio je različite boje kako bi predstavio likove, kao što su trkačke uniforme i rana scena sa Džuno u crvenoj jakni sa kapuljačom.[2] Scenaristkinja Kodi bila je impresionirana scenografijom koja je nastala na temelju samo nekoliko njenih rečenica u scenariju. Za Džuninu spavaću sobu je rekla kako je bila „veoma emocionalan set za mene jer me podsjećala na moju malu postojbinu iz vremena kad sam bila tinejdžerka.“[47] Scenograf Stiv Saklad je dizajnirao Markovu i Vanesinu kuću uz pretpostavku da je „Vanesa već pročitala savaki kućanski časopis i pokušala kopirati ono što se u njima nalazi najbolje što zna.“[2] Kostimografkinja Monik Pridom je bila nominovana za svoj rad na filmu od strane Ceha kostimografa.[48] Vanesu je obukla u odjeću koja je bila „jednostavna i vrlo ukusna“, a Marka u konzervativnu odjeću koja se nadopunjuje s Vanesinim ukusom.[2] Pejdžina je sugestija bila da Džuno nosi flanelne majice i veste.[15] Pejdž je uz tomorala nostiti dvije veličine lažnog trbuha koji s leđa izgleda kao korzet, te treći „pravi“ trbuh koji se može vidjeti u sceni na ultrazvuku,[49] kao i razne veličine raznih grudi.[50] Snimak prikazan na monitoru ultrazvuka bio je sin tehničara zvuka Skota Sandersa, Metjua, a dodan je u scenu tokom postprodukcije.[2][51]

Distribucija uredi

Prikazivanje u bioskopima uredi

Uz dobro ocijenjenu pretpremijeru 1. septembra 2007. na Telluride Film Festivalu,[52][53] Džuno je premijerno prikazan 8. septembra 2007. na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu, a propraćen je burnim ovcijama, što je nagnalo kritičara Rodžera Iberta da kaže „Ne znam kad sam čuo ovako duge, glasne i tople ovacije.“[54] Film je prikazan na Austin Film Festivalu, Rimskom Film Festu, London Film Festivalu, Međunarodnom filmskom festivalu na Bahamima, Međunarodnom Film Festivalu u St. Louisu, Međunarodnom Film Festivalu u Stockholmu, Međunarodnom Filmskom Festivalu u Solunu, Međunarodnom Filmskom Festivalu u Gižonu, Međunarodnom Filmskom Festivalu u Palm Springsu i Međunarodnom Film Festivalu u Roterdamu, zaradivši pritom mnogo nagrada i nominacija.[55][56][57][58][59]

Iako je Džuno bioskopsku premijeru trebalo da doživi 15. decembra 2007, pomaknuta je za ranije kako bi se iskoristile dobre recenzije i dobro očekivanje prije premijere,[60] pa se film u manjem broju bioskopa u Los Anđelesu i Njujorku počeo prikazivati već 5. decembra.[61] Četrnaestog decembra je prikazan u još trinaest gradova u oko 25 bioskopa, dok je 25. decembra počela opšta distribucija.[61]

Promocija uredi

 
Hamburger-telefon

Entoni Breznikan iz USA Today rekao je 2008. da je Džuno jedan od onih filmova koji su „orkestrirani da se glas o njima proširi kao favorit od usta do usta filmofila.“[62]

Nakon premijere filma, Fox Searchlight je novinarima i kritičarima poslao hamburger-telefone slične onom koji je Džuno koristila u filmu kako bi ih podstaknuo da recenziraju film.[63] Iako su telefoni originalno trebalo da budu distribuisani u manjem broju primjeraka gledaocima na promocijama, kompanije nepovezane sa Fox Searchlightom su počele proizvoditi i prodavati telefone na eBay-у i drugim internet prodajnim stranicama.[64][65] U mjesecu nakon premijere telefona, prodaja telefona na eBayu je porasla za 759 posto,[65] a Entertainment Weekly ga je proglasio jednim od „10 kul poklona za obožavatelje filmova.“[66]

Kućna izdanja uredi

Film je 15. aprila 2008. objavljen na DVDu i Blu-ray disku. Dostupan je i u izdanju sa jednim DVD-om koji uključuje film sa audio komentarom reditelja Rajtmana i scenaristkinje Kodi, jedanaest izbačenih scena i raznim dodacima. Dvostruko DVD izdanje uključuje iste dodatke i četiri dodatna kratka filma („Way Beyond 'Our' Maturity Level: Juno – Leah – Bleeker“, „Diablo Cody Is Totally Boss“, „Jason Reitman For Shizz“ i „Honest To Blog! Creating Juno“). Blu-ray izdanje uključuje dodatke sa oba DVD-a i dva dodatna kratka filma: „Fox Movie Channel Presents: Juno World Premiere“ i „Fox Movie Channel Presents: Casting Session“.[67]

Reakcije uredi

Zarada uredi

Objavljen u ograničenom izdanju u samo sedam bioskopa u Los Anđelesu i Njujorku, Džuno je tokom prvog vikenda zaradio 420 113 dolara, odnosno 60 016 dolara po prikazivanju.[61] Kad je Džuno postao prvi film Fox Searchlighta koji je zaradio više od 100 miliona dolara na boks ofisu, predsjednik kompanije Piter Rajs je objavio izjavu: „Ovo je nevjerovatno ostvarenje za nas i film koji je nadmašio sva naša očekivanja. Bili smo svjesni potencijala filma, a on je odjeknuo među publikom diljem zemlje.“[68] Film je i Sjedinjenim Državama zaradio 143 479 191 dolara te 84 578 385 dolara u ostalim teritorijama, odnosno ukupno 228 057 576 dolara.[69] Bio je najunosniji film od njih pet nominovanih za Oskar za najbolji film.[70]

Kritike uredi

Film veliki dio svog uspjeha duguje pozitivnim recenzijama; prema podacima od 15. marta 2008. na Rotten Tomatoes-у, 93 posto kritičara od njih 183 je pozitivno ocijenilo film,[71] a bila je i najbolje ocijenjena komedija 2007.[72] Na Metacritic-у je prikupljeno 37 recenzija, a postotak onih pozitivnih je 81 posto.[73] Rodžer Ibert iz Chicago Sun-Timesa da je filmu četiri zvjezdice i nazvao ga „najboljim filmom godine. (...) Je li ove godine bilo boljeg izvođenja od one Elen Pejdž m ulozi Džuno? Mislim da nije.“[74] Ibert je Džuno proglasio najboljim filmom godine.

Ali, nisu svi kritičari imali takvo mišljenje. Dejvid Edelstin iz časopisa New York samtra je kako se „film očajno trudi uticati na tinejdžere, kako želi da djeca koriste žargon i razgrabe muziku iz filma.“[75]

„Džuno efekat“ uredi

Godine 2008, nakon što je 17 učenica mlađih od šesnaest godina u Glosteru u Masačusetsu zatrudnjelo, časopis Time je to nazvao „Džuno efektom“.[76] Time je utvrdio kako su neki odrasli odbacili statistiku dok su drugi optužili filmove kao čto su Džuno i Zalomilo se da proslave tinejdžersku trudnoću. Kristelle Miller, profesorka adolescentne psihologije na univerzitetu Minnesota-Duluth izjavila je da je „ 'Džuno efekat' način na koji mediji slave trudnoću i kako ... trudnoća amortizuje sve probleme iz prošlosti."

U septembru 2008, nakon što je senator Džon Mekejn imenovao guvernerku Aljaske Saru Pejlin kao svoju kandidatkinju za potpredsjednicu SAD, otkriveno je kako je njena kćerka, 17-godišnja Bristol, tudna sa drugim tinejdžerom. Novinski izvještaji i uvodnici su pisali kako je trudnoća Bristol Pejlin samo najnovija epizoda u nizu događaja čiji je dio i Džuno[77][78] dok su komentatori[79][80] pravili poređenja između trudnoće Bristol Pejlin i filma. Poznati urednik New Republica Leon Wieseltier je napisao: „Republikanci su htjeli novi dijalog, a i dobili su ga. Džuno je Džuno.“[79] Роџер Фридман iz Foxnewsa se čudio, „Džuno je narušio i osvijetlio konzervativne vrijednosti. Pitanje je, hoće li se okolina oko Bristol Pejlin ponašati kao prema Džuno? Ili će je odbaciti jer se dovela u tu situaciju?“[80]

Glumac Džejson Bejtman je branio film. „Nažalost“, rekao je, „imali smo takve pojave kad su razni tipovi ubijali ljude zbog nečeg što su čuli u rok en rol pjesmama ili sličnom smeću. Gledajte, ako krivite film ili pjesmu za svoje postupke, bili oni dobri ili loši, mislim da tražite pogrešne uticaje. Mislim da bi ljudi trebalo da pogledaju na druga područja svog života kako bi našli lekcije i smjernice, uglavnom roditelje, ili profesore, ili prijatelje, ili bilo koga drugog. Na te stvari bi trebalo da usmjere svoje oči i uši.“[81]

Top deset liste uredi

Film se pojavio na mnogim top deset listama za najbolji film 2007. godine:

Nagrade i nominacije uredi

Film je bio nominovan za četiri Oskara: najbolji originalni scenario (koji je dobila Dijablo Kodi), najbolji film, najboljeg režisera i najbolju glumicu za Elen Pejdž.[90]

Rajtman je izrazio razočarenje što Džuno nije bio nominovan za kanadske Geni nagrade: „Reditelj je kanadski, zvijezde su kanadske, glumci su kanadski, ekipa je kanadska, sniman je u Kanadi - kako nismo podesni za Grni nagrade kad su Istočnjačka obećanja Dejvida Kronberga o Rusima koji žive u Londonu sniman u Engleskoj sa britanskom ekipom i glumcima podesan? Žao mi je, ali mi to neko mora objasniti, nije mi jasno.“ Sara Morton, predsjednica Kanadske kademije filma i televizije, objavila je izjavu da studio nije prijavio film za nagrade.[91] The Hollywood Reporter je objabio da pravila Genija definišu kanadske filmove kao one koji su barem dijelom finansirani iz kanadskih izvora, a budući da su američke kompanije Mandate Pictures i Fox Searchlight file jedini finansijeri filma, Džuno nije mogao biti nominovan.[91] Bez obzira na to, portparol Geni nagrada Kris Makduval je rekao kako film nije ni uzet u razmatranje za nominacije jer nije bio ni prijavljen: „Finansiiranje je samo jedan od kriterijuma, ali ne i svi.“[91] Uprkos tome, film se 2008. takmičio za Kanadske komičarske nagrade, ostvarivši dvije pobjede od trinominacije.

Udruženje/nagrada Kategorija Pobjednik/Nominovani Rezultat
BAFTA nagrade[92] Najbolja glumica Elen Pejdž Ne
Najbolji originalni scenario Dijablo Kodi Da
Ceh američkih glumaca Najbolja glumica Elen Pejdž Ne
Ceh američkih scenarista[93] Najbolji originalni scenario Dijablo Kodi Da
Kanadske komičarske nagrade Najbolja glumica Elen Pejdž Da
Najbolji glumac Majkl Sera Ne
Najbolji reditelj Džejson Rajtman Da
Nacionalna kancelarija za kritiku[94] Najbolja nova glumica Elen Pejdž Da
Najbolji originalni scenario Dijablo Kodi
Nagrada Independent Spirit[95] Najbolja glavna glumica Elen Pejdž Da
Najbolji film
Najbolji scenario Diajblo Kodi
Najbolji reditelj Džejson Rajtman Ne
Nagarada Satelit[96] Najbolja glumica - komedija ili mjuzikl Elen Pejdž Da
Najbolji film - mjuzikl ili komedija
Nagrade National Movie Najbolja komedija Da
Nagrada rimskog filmskog festivala[55] Najbolji film Da
Oskari[90] Najbolja glumica Elen Pejdž Ne
Najbolji film
Najbolji originalni scenario Dijablo Kodi Da
Najbolji režiser Džejson Rajtman Ne
Udruženje televizijskih, radijskih i internetskih filmskih kritičara[97] Najbolja glumica Elen Pejdž Ne
Najbolja glumačka ekipa Elen Pejdž, Majkl Sera, Dž. K. Simons, Olivija Trilbi, Alison Dženi, Dženifer Garner i Džejson Bjtman
Najbolja komedija Da
Zlatni globusi[98]
Najbolja glumica - komedija ili mjuzikl Elen Pejdž Ne
Najbolji film - komedija ili mjuzikl
Najbolji scenario Dijablo Kodi

Muzika iz filma uredi

Muzika za film, Music from the Motion Picture Juno, uključuje devetnaest pjesama Berija Luisa Polisara, Belle & Sebastiana, Badija Holija, Keta Pauera, The Kinksa, Mott the Hooplea, Sonic Youtha i The Velvet Undergrounda, te Kimije Douson i njenih bivših bendova The Moldy Peaches i Entsi Pents. Pod etiketom Rhino Entertainmenta, album je posao najprodavaniji saundtrek poslije onog iz filma Komadi iz snova, prvi najprodavaniji Fox-ov saundtrek poslije Titanik, te prvi Rinov američki album broj jedan.[99]

Rhino je u martu 2008. objavio da će Juno B-Sides: Almost Adopted Songs (album sa pjesmama koje su bile u konkurenciji, ali nisu uvrštene na saundtrek) biti dostupan samu u digitalnom izdanju. Petnaest brojeva uključuje pjesme ranije spomenutih muzičara, Kimije Douson, Berija Luisa Polisara, Belle & Sebastiana i Badija Holija, kao i Astrud Džilberto, The Bristolsa, Jr. James & The Late Guitar, Trio Los Panchos, Yo La Tengo i Elen Pejdž koja pjeva „Zub, Zub“, pjesmu Dijablo Kodi u dijelu scenarija koji je kasnije postao izbačena scena.[100] Album je objavljen 13. maja 2008.

Popis pjesama uredi

  1. „All I Want is You“ - Barry Louis Polisar
  2. „My Rollercoaster“ - Kimya Dawson
  3. „A Well Respected Man“ - The Kinks
  4. „Dearest“ - Buddy Holly
  5. „Up the Spout“ - Mateo Messina
  6. „Tire Swing“ - Kimya Dawson
  7. „Piazza, New York Catcher“ - Belle and Sebastian
  8. „Loose Lips“ - Kimya Dawson
  9. „Superstar“ - Sonic Youth
  10. „Sleep“ - Kimya Dawson
  11. „Expectations“ - Belle and Sebastian
  12. „All the Young Dudes“ - Mott the Hoople
  13. „So Nice So Smart“ - Kimya Dawson
  14. „Sea of Love“ - Cat Power
  15. „Tree Hugger“ - Kimya Dawson i Entsi Pents
  16. „I'm Sticking with You“ - The Velvet Underground
  17. „Anyone Else But You“ - The Moldy Peaches
  18. „Vampire“ - Entsi Pents
  19. „Anyone Else But You“ - Elen Pejdž i Majkl Sera

Izvori uredi

  1. ^ Juno (2007) - Box Office Mojo, Pristupljeno 28. 3. 2013.
  2. ^ a b v g d đ Fox Searchlight Pictures. „Juno Press Kit”. Arhivirano iz originala 5. 02. 2009. g. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  3. ^ Hulbert, Ann (18. 12. 2007). „Juno and the Culture Wars”. Slate. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  4. ^ a b Dawson, Jeff (20. 1. 2008). „Diablo Cody, lap dancer turned ace screenwriter”. The Sunday Times. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  5. ^ Freeman, Hadley (28. 1. 2008). „A choice that films ignore”. The Guardian. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  6. ^ A. O. Scott (5. 12. 2007). „Seeking Mr. and Mrs. Right for a Baby on the Way”. The New York Times. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  7. ^ a b Howell, Peter (30. 1. 2008). „Juno star has a mind of her own”. Toronto Star. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  8. ^ a b Hiscock, John (2. 2. 2008). „Diablo Cody:'I feel more naked writing than I did as a stripper'”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 20. 02. 2021. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  9. ^ Douglas, Edward (3. 12. 2007). „The Inimitable Ellen Page on Juno”. ComingSoon.net. Arhivirano iz originala 18. 10. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  10. ^ a b v g d Douglas, Edward (7. 12. 2007). „Jason Reitman Tackles Teen Pregnancy in Juno”. ComingSoon.net. Arhivirano iz originala 06. 03. 2012. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  11. ^ Sperling, Nicole (18. 1. 2008). „'Juno' Has Moviegoers Bringing Up Babies”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala 05. 10. 2012. g. Pristupljeno 17. 5. 2008. 
  12. ^ Schlafly, Phyllis (14. 3. 2008). „Message of 'Juno': Fatherlessness rocks”. WorldNetDaily. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  13. ^ Morris, Wesley (24. 2. 2008). „'Juno' lets smart girls identify with its glib but sweet spin on a teen's life-altering decision”. The Boston Globe. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  14. ^ a b Dibdin, Emma (7. 2. 2008). „Labour Day: Behind the scenes on Juno”. The Cambridge Student. Arhivirano iz originala 27. 04. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  15. ^ a b v g d đ Spines, Christine (5. 12. 2007). „'Juno': Inside Oscar's 100 Million Dollar Baby”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala 14. 09. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  16. ^ a b Maher, Dave (21. 11. 2007). „Ellen Page Talks Juno Soundtrack, Kimya Dawson”. Pitchfork Media. Arhivirano iz originala 24. 07. 2007. g. Pristupljeno 5. 4. 2008. 
  17. ^ a b v Valby, Karen (2. 11. 2007). „Diablo Cody: From Ex-Stripper to A-Lister”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala 27. 05. 2013. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  18. ^ Giese, Rachel (10. 12. 2007). „Whoa, baby”. CBC News. Arhivirano iz originala 3. 7. 2007. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  19. ^ Press, Associated (5. 1. 2008). „From saucy to sweet”. The Age. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  20. ^ Carroll, Larry (13. 12. 2007). „'Juno' Cast, Director Credit Diablo Cody's Screenplay For Flick's Early Buzz”. MTV News. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  21. ^ „EXCLUSIVE INTERVIEW: Director Jason Reitman Talks Juno”. MovieWeb.com. 28. 12. 2007. Arhivirano iz originala 20. 02. 2021. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  22. ^ Newman, Bruce (25. 1. 2008). „Director graduates to big leagues”. Palo Alto Daily News. Arhivirano iz originala 21. 02. 2008. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  23. ^ Fleming, Michael; Siegel, Tatiana (14. 5. 2008). „Jason Reitman flies 'Up in the Air'”. Variety. Pristupljeno 17. 5. 2008. 
  24. ^ Yamato, Jen (6. 12. 2007). „Ellen Page on Juno: The RT Interview”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 16. 4. 2008. [mrtva veza]
  25. ^ Sperling, Nicole (22. 2. 2007). „Bateman, Janney join 'Juno' family”. The Hollywood Reporter. Arhivirano iz originala 24. 02. 2007. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  26. ^ a b „'Juno' Cast and Crew on Life, Babies, and Drug Habits”. Premiere. Arhivirano iz originala 3. 04. 2008. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  27. ^ Starker, Melissa (20. 12. 2007). „To know Juno”. Columbus Alive. Arhivirano iz originala 13. 08. 2011. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  28. ^ Vaux, Rob; Davis, Debbie (27. 1. 2008). „The Juno Interviews Part III: Allison Janney & J.K Simmons”. FlipsideMovies.com. Arhivirano iz originala 28. 02. 2008. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  29. ^ Stack, Tim (13. 6. 2008). „Olivia Thirlby: Life After 'Juno'”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala 10. 03. 2012. g. Pristupljeno 19. 6. 2008. 
  30. ^ a b Garibay, Lisa Y. (28. 1. 2008). „My Super Sweet 16”. Filmmaker Magazine. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  31. ^ Braver, Rita (10. 2. 2008). „"Juno" Director Follows In Dad's Footsteps”. CBS News. Arhivirano iz originala 10. 03. 2012. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  32. ^ Adler, Shawn; Carroll, Larry (17. 1. 2007). „Movie File: 'Departed' Trilogy, Jennifer Garner, Steve Carell & More”. VH1. Arhivirano iz originala 31. 01. 2007. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  33. ^ Vaux, Rob (27. 1. 2008). „The Juno Interviews Part II: Jason Bateman”. FlipsideMovies.com. Arhivirano iz originala 02. 03. 2008. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  34. ^ Palmer, Tamara (17. 1. 2008). „Big-screen chemistry”. Metromix. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  35. ^ a b v g d Schaefer, Glen (24. 2. 2008). „Plenty of fun and games on Juno set”. The Province. Arhivirano iz originala 5. 11. 2012. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  36. ^ „“Juno” Considering 2007 Minnesota Location”. Frozen Frames. 2. 1. 2008. Pristupljeno 16. 4. 2008. [nepouzdan izvor?]
  37. ^ Epstein, Edward Jay (13. 2. 2006). „Northern Expenditure”. Slate. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  38. ^ „INTERVIEW: Juno's Ellen Page and Michael Cera”. MovieWeb.com. 6. 12. 2007. Arhivirano iz originala 10. 03. 2012. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  39. ^ Walker, Jeremy (14. 2. 2008). „Production begins on 'Juno,' a comedy directed by Jason Reitman from a screenplay by Diablo Cody”. JeremyWalker.com. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  40. ^ Gold, Kerry (22. 2. 2008). „When Oscar comes knocking”. The Globe and Mail. Arhivirano iz originala 13. 10. 2008. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  41. ^ a b v Mackie, John (29. 1. 2008). „Vancouverites sharing in success of 'Juno'”. Regina Leader-Post. Arhivirano iz originala 5. 11. 2012. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  42. ^ Lucy (12. 9. 2007). „Juno Soundtrack: Best Soundtrack of The Year?”. Product-Reviews. Dansway Communications Ltd. Arhivirano iz originala 25. 07. 2011. g. Pristupljeno 14. 04. 2009. 
  43. ^ Celis, Barbara (5. 12. 2007). „Interview: Jason Reitman (Juno)”. IONCINEMA.com. Pristupljeno 26. 6. 2008. 
  44. ^ a b v g d đ e Reitman, Jason; Page, Ellen; Dawson, Kimya. „Juno Soundtrack Interview (Podcast)”. Rhino Entertainment. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  45. ^ a b „Seattlest Interview: Mateo Messina, Film and Symphony Composer”. Gothamist. 2. 11. 2007. Arhivirano iz originala 12. 02. 2012. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  46. ^ Reitman, Jason (19. 11. 2007). „Meep Meep”. Fox Searchlight Pictures. Arhivirano iz originala 16. 12. 2007. g. Pristupljeno 16. 5. 2008. 
  47. ^ Douglas, Edward (13. 12. 2007). „Juno Screenwriter Diablo Cody”. ComingSoon.net. Arhivirano iz originala 29. 09. 2013. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  48. ^ O'Neil, Tom (16. 1. 2008). „Costume guild nominees: 'Atonement,' 'La Vie en Rose'”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 14. 02. 2012. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  49. ^ Lux, Rachel (10. 3. 2008). „Close Up: Ellen Page”. Alternative Press. Arhivirano iz originala 21. 08. 2009. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  50. ^ Wharton, Kate (5. 2. 2008). „Ellen Page interview”. Marie Claire. Arhivirano iz originala 30. 08. 2012. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  51. ^ Reitman, Jason (24. 8. 2007). „Minority Report”. Fox Searchlight Pictures. Arhivirano iz originala 14. 01. 2009. g. Pristupljeno 16. 5. 2008. 
  52. ^ Jones, Michael (1. 9. 2007). „Telluride abuzz with “Juno””. Variety. Arhivirano iz originala 17. 09. 2012. g. Pristupljeno 18. 4. 2008. 
  53. ^ Willman, Chris (3. 9. 2007). „Telluride Day 4: ‘Juno,’ ‘Margot at the Wedding’”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala 30. 01. 2008. g. Pristupljeno 18. 4. 2008. 
  54. ^ Ibert, Rodžer (9. 9. 2007). „Toronto #5: Great performances, strong stories”. Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala 12. 02. 2013. g. Pristupljeno 18. 4. 2008. 
  55. ^ a b Morfoot, Addie (28. 10. 2007). „"Juno" wins in Rome”. Variety. Arhivirano iz originala 10. 12. 2012. g. Pristupljeno 18. 4. 2008. 
  56. ^ „16th Annual AT&T St. Louis International Film Festival: Festival Highlights”. Cinema St Louis. 22. 11. 2007. Arhivirano iz originala 3. 03. 2008. g. Pristupljeno 18. 4. 2008. 
  57. ^ „Stockholm Festival Winners 2007”. Stockholm International Film Festival. Arhivirano iz originala 16. 02. 2012. g. Pristupljeno 18. 4. 2008. 
  58. ^ „Gijon International Film Festival Award List 45th Edition” (na jeziku: Italian). Gijón International Film Festival. Arhivirano iz originala 25. 12. 2009. g. Pristupljeno 18. 4. 2008. 
  59. ^ „Juno To Receive Chairman’s Vanguard Award at 19th Annual Palm Springs International Film Festival Awards Gala”. Palm Springs International Film Festival. 8. 11. 2007. Arhivirano iz originala 15. 02. 2012. g. Pristupljeno 18. 4. 2008. 
  60. ^ Sciretta, Peter (25. 10. 2007). „Juno’s “Due Date” Sooner Than Expected”. /Film. Arhivirano iz originala 23. 07. 2008. g. Pristupljeno 18. 4. 2008. 
  61. ^ a b v McClintock, Pamela (9. 12. 2007). „'Juno' jolts specialty box office”. Variety. Pristupljeno 18. 4. 2008. 
  62. ^ Breznican, Anthony. Box office: Modest films, niche marketing change landscape." USA Today. February 22, 2008.
  63. ^ Barefoot, Darren; Szabo, Julie (27. 1. 2008). „Great Movie Marketing and a Hamburger Phone From Juno”. SocialMediaReady.com. Arhivirano iz originala 9. 02. 2009. g. Pristupljeno 2. 10. 2008. 
  64. ^ Moses, Asher (7. 2. 2008). „Juno's hamburger phone sparks online sales”. The Age. Pristupljeno 2. 10. 2008. 
  65. ^ a b Harris, Misty (29. 1. 2008). „Hamburger the new accessory”. The Province. Arhivirano iz originala 5. 11. 2012. g. Pristupljeno 2. 10. 2008. 
  66. ^ „10 Cool Gifts for Film Buffs”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala 21. 10. 2013. g. Pristupljeno 2. 10. 2008. 
  67. ^ „Honest To Blog: Juno is the Most Successful Indie Film in Six Years; DVD Details”. SlashFilms. Arhivirano iz originala 08. 05. 2008. g. Pristupljeno 20. 2. 2008. 
  68. ^ Pompeo, Joe (31. 1. 2008). „Juno Crosses the $100 Million Mark, Becomes 'Too Cool'”. The New York Observer. Arhivirano iz originala 31. 08. 2008. g. Pristupljeno 6. 4. 2008. 
  69. ^ „Juno”. Box Office Mojo. Pristupljeno 7. 6. 2008. 
  70. ^ Stevens, Dana (8. 2. 2008). „Hating Juno”. Slate. Pristupljeno 6. 4. 2008. 
  71. ^ „Juno (2007)”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 12. 6. 2008. 
  72. ^ „1 — Juno”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 12. 6. 2008. 
  73. ^ „Juno (2007): Reviews”. Metacritic. Arhivirano iz originala 05. 11. 2008. g. Pristupljeno 28. 12. 2007. 
  74. ^ Ibert, Rodžer (14. 12. 2007). „Juno”. Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala 20. 02. 2013. g. Pristupljeno 17. 12. 2007. 
  75. ^ Edelstin, Dejvid (30. 11. 2007). „Melodrama in Distress”. New York. Pristupljeno 10. 6. 2008. 
  76. ^ Kingsbury, Kathleen (June 18, 2008) “Pregnancy Boom at Gloucester High.” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. april 2009) Time.
  77. ^ Kranish, Michael (2. 9. 2008). „Palin's daughter, 17, is pregnant”. Boston Globe. Pristupljeno 19. 9. 2008. 
  78. ^ „Unplanned”. Houston Chronicle. 2. 9. 2008. Pristupljeno 19. 9. 2008. 
  79. ^ a b Wieseltier, Leon (2. 9. 2008). „Washington Diarist”. New Republic. Arhivirano iz originala 13. 09. 2008. g. Pristupljeno 19. 9. 2008. 
  80. ^ a b Friedman, Roger (2. 9. 2008). „The 'Juno' effect strikes again”. Foxnews. Arhivirano iz originala 12. 09. 2008. g. Pristupljeno 19. 9. 2008. 
  81. ^ „Jason Bateman Defends ‘Juno’ In Wake Of Massachusetts Teen Pregnancies”. Access Hollywood. 13. 9. 2008. Arhivirano iz originala 17. 02. 2012. g. Pristupljeno 19. 9. 2008. 
  82. ^ Ibert, Rodžer (20. 12. 2007). „The year's ten best films and other shenanigans”. Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala 24. 12. 2007. g. Pristupljeno 5. 1. 2008. 
  83. ^ „Signs of Life 2007: Best Films”. Paste. 28. 11. 2007. Arhivirano iz originala 20. 10. 2012. g. Pristupljeno 12. 6. 2008. 
  84. ^ „Ten Best List for the Year 2007”. USCCB. Arhivirano iz originala 08. 08. 2011. g. Pristupljeno 20. 10. 2008. 
  85. ^ Germain, David; Lemire, Christy (27. 12. 2007). „'No Country for Old Men' earns nod from AP critics”. Columbia Daily Tribune. Arhivirano iz originala 03. 01. 2008. g. Pristupljeno 31. 12. 2007. 
  86. ^ Berardineli, Džejms. „List: 2007 Films, Descending Order by Rating”. ReelViews.net. Pristupljeno 22. 2. 2008. 
  87. ^ a b v g d đ e ž z i „Metacritic: 2007 Film Critic Top Ten Lists”. Metacritic. Arhivirano iz originala 23. 02. 2008. g. Pristupljeno 5. 1. 2008. 
  88. ^ „Ričard Rouper's 10 Best Films of 2007”. BoxOfficePsychics.com. 29. 12. 2007. Arhivirano iz originala 19. 03. 2008. g. Pristupljeno 6. 1. 2008. 
  89. ^ Travers, Peter (27. 12. 2007). „Peter Travers' Best and Worst Movies of 2007”. Rolling Stone. Arhivirano iz originala 03. 05. 2009. g. Pristupljeno 12. 6. 2008. 
  90. ^ a b „80th Academy Awards”. Academy of Motion Picture Arts and Sciences. Arhivirano iz originala 23. 01. 2008. g. Pristupljeno 12. 6. 2008. 
  91. ^ a b v Andrews, Marke (29. 2. 2008). „No Genie nominations for Vancouver's Juno”. The Vancouver Sun. Arhivirano iz originala 4. 11. 2012. g. Pristupljeno 11. 4. 2008. 
  92. ^ Dawtrey, Adam (10. 2. 2008). „'Atonement' tops BAFTA Awards; Cotillard, Day-Lewis take best acting honors”. Variety. Pristupljeno 12. 6. 2008. 
  93. ^ Thielman, Sam; McNary, Dave (9. 2. 2008). „Cody, Coen bros. top WGA Awards; '30 Rock,' 'Wire,' 'Men' win TV honors”. Variety. Arhivirano iz originala 25. 05. 2012. g. Pristupljeno 6. 12. 2008. 
  94. ^ Goldstein, Greg. „NBR goes wild for 'No Country'”. The Hollywood Reporter. Arhivirano iz originala 19. 07. 2008. g. Pristupljeno 6. 12. 2008.  Tekst „date 6. decembra 2007.” ignorisan (pomoć)
  95. ^ Siegel, Tatiana (23. 2. 2008). „'Juno' tops Spirit Awards; Indie comedy/drama wins best feature, actress”. Variety. Arhivirano iz originala 25. 05. 2012. g. Pristupljeno 12. 6. 2008. 
  96. ^ Maxwell, Erin (17. 12. 2007). „Satellites fall for 'Juno'; Indie wins prizes for comedy, actress, writing”. Variety. Arhivirano iz originala 25. 05. 2012. g. Pristupljeno 6. 12. 2008. 
  97. ^ Cheng, Jim (7. 1. 2008). „Critics' Choice Awards: Dark, violent 'No Country' and 'Blood' on top”. USA Today. Pristupljeno 12. 6. 2008. 
  98. ^ „HOLLYWOOD FOREIGN PRESS ASSOCIATION 2008 GOLDEN GLOBE AWARDS FOR THE YEAR ENDED DECEMBER 31, 2007”. goldenglobes.org. 13. 11. 2007. Arhivirano iz originala 15. 12. 2007. g. Pristupljeno 17. 12. 2007. 
  99. ^ Hasty, Katie (30. 1. 2008). „'Juno' Unseats Keys From Atop Album Chart”. Billboard. Arhivirano iz originala 14. 10. 2012. g. Pristupljeno 16. 4. 2008. 
  100. ^ Hansen, Christina (1. 4. 2008). „Rhino to release Juno B-Sides exclusively on iTunes”. Paste. Arhivirano iz originala 20. 10. 2012. g. Pristupljeno 30. 4. 2008. 

Napomene uredi

  1. ^ Džuno nije rekla Poliju da je na porođaju da on ne bi propustio trku.

Spoljašnje veze uredi

 
Vikicitat ima citate vezane za članak Džuno.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Џуно_(филм)&oldid=27740949”