Avion Lastavica je sportsko turistički avion sa dva sedišta (pilot + 1) proizveden 1934. godine kao samogradnja njegovog projektanta Tvrtka Paskijevića studenta tehnike iz Zagreba.

Avion Lastavica

Avion Lastavica[1]
Avion Lastavica[1]

Opšti podaci
Namena Sportsko-turistički avion
Posada 2
Poreklo  Kraljevina Jugoslavija
Proizvođač samogradnja
Probni let 30.05.1934.
Uveden u upotrebu 1934.
Status neaktivan
Prvi operater Tvrtko Paskijević
Broj primeraka 1
Dimenzije
Dužina 7,00 m
Raspon krila 11,00 m
Masa
Prazan 360 kg
Normalna poletna 580 kg
Pogon
Motori 1
Broj motora 1
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor Azani 35 / Gipsy
Snaga KEM-a u ks 35 / 85 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 120 /200 km/h
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj uredi

 
Tvrtko Paskijević projektant aviona Lastavica
 
avion Lastavica pogled od pozadi

Zagrebački student tehnike Tvrtko Paskijević je bio zaljubljenik u avijaciju i nosio se mišlju da sam napravi avion za svoje potrebe jer je mnogo voleo da putuje a putovanja železnicom mu se nisu sviđala. Kad je rešio da tu svoju ideju pretoči u delo, 1931. godine je organizovao studijsko putovanje po Evropi obišavši proizvođače aviona u Čehoslovačkoj, Nemačkoj i Francuskoj. Posle ovog studijskog putovanja koje je trajalo oko tri meseca, vrativši se u Zagreb počeo je da radi na projektu aviona. Sa završenim planovima obratio se Komandi Vazduhoplovstva u Novom Sadu, koja mu je odobrila gradnju, na osnovu koje je počeo da radi prototip. Motor firme Ancani snage 35 KS je kupio u Nemačkoj a ostalo je urađeno u vlastitoj režiji. Izrada prototipa je trajala skoro pune dve godine. Prototip je poleteo sa aerodroma u Zagrebu 30. maja 1934. godine a probni pilot je bio Vicko Krelja. Posle iscrpnih testiranja i zadovoljavajućih rezultata, ipak je doneta odluka da se motor Ancani zameni jačim motorom Džipsi (Gipsy) snage 85 KS, tako da mu je maksimalna brzina sa 120 povećana na 200 km/h, dok mu je minimalna brzina neznatno promenjena tj. iznosila je 60 km/h[2].

Tehnički opis uredi

Avion Lastavica spada u klasu jednomotornih, dvosedih, niskokrilnih monoplana mešovite konstrukcije. Kompletna noseća konstrukcija je napravljena od čelika a elementi su međusobno bili spojeni autogenim i elektrolučnim zavarivanjem. Čitava konstrukcija je bila presvučena impregniranim platnom. Na kljunu aviona se nalazio vazduhom hlađeni motor prvo trocilindrični zvezdasti Ancani od 35KS koji je zamenjen linijskim Džipsi snage 85KS. Elisa je bila dvokraka drvena fiksnog koraka. Dvoseda pilotska kabina je bila otvorena a sedišta su bila u tandem rasporedu (sedišta su jedno iza drugog). Krila su bila pravougaonog oblika sa zaobljenim krajem. Stajni trap je bio klasičan, napred su bili točkovi sa niskopritisnim gumama i aerodinamički oblikovanim blatobranima a osovina je bila zglobna. Na repu se nalazila elastična drljača.

Operativno korišćenje uredi

Avion lastavica je korišćen za svrhu za koju je i projektovan. Vlasnik a ujedno i projektant ovog aviona Tvrtko Paskijević ga je koristio za turistička putovanja i trenažu.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Zagrepčanin g.T.Paskijević sagradio je aeroplan”. Naša Krila. Beogad: Aero Klub. 175: 4. 2. 6. 1934. 
  2. ^ „T.Paskijević sa svojim avionom u Beogradu”. Naša Krila. Beogad: Aero Klub. 177: 5. 16. 6. 1934. 

Literatura uredi

  • Lučić, Dušan (1936). Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana. YU-Novi Sad: Vazduhoplovni Glasnik. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva. Beograd: Štamparija D. Gregorić. 
  • „Zagrepčanin g.T.Paskijević sagradio je aeroplan”. Naša Krila. Beogad: Aero Klub. 175: 4. 2. 6. 1934. 
  • „T.Paskijević sa svojim avionom u Beogradu”. Naša Krila. Beogad: Aero Klub. 177: 5. 16. 6. 1934. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 

Spoljašnje veze uredi