Adamov zavet je hrišćansko pseudepigrafsko delo na sirijskom, arapskom, garšuni, etiopskom, jermenskom, gruzijskom i grčkom jeziku. Najraniji rukopis potiče iz 9. veka, ali je tekst najverovatnije nastao između 2. i 5. veka naše ere, moguđe u hrišćanskim zajednicama u Siriji. Za cilj ima da poveže poslednje reči Adama svome sinu Situ, u kojem govori o molitvi, a zatim prorokuje i dolazak mesije i Veliki potop.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi