Adam Stefanović

српски сликар

Adam Stefanović (Perlez, 27. novembar 18326. maj 1887) je bio srpski slikar.[1]

Adam Stefanović
Lični podaci
Datum rođenja(1832-11-27)27. novembar 1832.
Mesto rođenjaPerlez, Austrijsko carstvo
Datum smrti6. maj 1887.(1887-05-06) (54 god.)

Biografija uredi

Rođen je i umro u Perlezu, u Banatu, kao sin trgovca.[2] Jedina sestra Marija bila je udata za Petrovića. Ženio se dva puta. Prva supruga Marija, rodom iz Titela umrla je 10. decembra 1873. godine u Pančevu. Slikar se zatim oženio sa drugom Marijom, kćerkom pančevačkog učitelja Nikole Matejića, 20. jula 1874. godine. Dve kćerke su umrle jedna za drugom, 1875. i 1876. godine. Ostala je punoletna kćerka Ljubica i tri sina. Mali sin Dimitrije poživeo je isto kratko i umro 1887. godine.[3] O sinu Branku se malo zna. Portretisao je Adam svog trećeg sina Marka, tada uglednog perleskog trgovca žitara.

Završio je osnovnu školu i nižu gimnaziju.[4] Adam je počeo da se zanima slikarstvom u vreme dok je živeo u Tomaševcu. Držao je on u tom banatskom selu prvo trgovačku radnju pa kafanu (1862-1864), u vreme kada je oslikavana pravoslavna crkva. Obnavljana je srpska bogomolja postradala (kao i ona u njegovom Perlezu) od strane Mađara, krajem revolucionarne 1848. godine. Družio se i pomalo pomagao (mešao boje i popunjavao polja) poznatom ikonopiscu Jovanu Popoviću.[5] Nakon prerane Popovićeve smrti (1864), zbog koje nije završio tomaševački ikonostas, zainteresovao se Stefanović za umetnički život, rešen da se za njega ozbiljnije osposobi. Uspeo je da od Popovića nauči slikarske poteze; prihvatio je majstorove manire (greške) kojih se dugo nije mogao osloboditi. U svojoj 32 godini, 20. oktobra 1867. godine Adam se upisao na Minhensku,[6] Umetničku akademiju. Međutim, nisu mu se svidela tamošnja "realistička strujanja", pa dve godine kasnije 1869. prelazi na Bečku slikarsku akademiju - koju međutim nije završio. Godine 1872. nalazi se u zavičaju, i učestvuje u javnom životu.[7] Naslikao je tada više portreta uglednih Banaćana svog vremena. Od 1875. godine Stefanović se bavi trgovinom žitom, koje se izvozilo preko pristaništa na Begeju kod Perleza.[8] Poslednjih dana svog života Adam je slabo radio; odao se neradu i piću. Perležani su žalili što nije bio u stanju da se poduhvati oslikavanja njihove pravoslavne crkve, na koje se dugo čekalo - sve do Predićevog pristanka 1894. godine. Umro je Adam Stefanović "umoran od života" od posledica "vodene bolesti" u rodnom mestu Perlezu, maja 1887. godine.

Godine 1870—1873. najplodnije su razdoblje njegovog stvaralaštva. U to vreme nastaju brojne litografije sa temama iz srpske istorije, koje radi sam ili u društvu sa Pavlom Čortanovićem (Kosovski ciklus). Posle 1874. godine njegova slikarska aktivnost zamire, da bi ponovo, ali sa malo uspeha, oživela poslednjih godina njegovog života (1885—1886).

Delo uredi

Ikona "Sv. Save" nalazila se u Matici srpskoj početkom 20. veka.[2] Prodao ju je Matici kao stanovnik Pančeva, za 100 f.

Po Lazar Nikoliću on je bio vrlo snažan u svojim kompozicijama. U Beču je izdavač njegovih 12 litografija bio H. Gerhart. Litografije kompozicije - "Kosovski ciklus": "Kneževa večera"; "Smrt cara Dušana Silnog"; portreti - "Car Dušan srbski car" i "Petar Veliki ruski car".[9] Vremenski i svojim stilskim osobinama Adam Stefanović pripada krugu slikara realista, ali je tematski bio čvrsto vezan za romantičarsko slikarstvo.

Galerija radova Adama Stefanovića uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Adam Stefanović (1832—1887)”. Riznica srpska. Arhivirano iz originala 25. 01. 2019. g. Pristupljeno 25. 1. 2019. 
  2. ^ a b "Srpski sion", Karlovci 1902. godine
  3. ^ Pavle Vasić: "Umetnička topografija Pančeva", Novi Sad 1989. godine
  4. ^ Katalog: "Popularna dela srpskog građanskog slikarstva 19. veka", Novi Sad 1969.
  5. ^ "Popularna dela srpskog građanskog slikarstva 19. veka", Novi Sad 1969.
  6. ^ Jovan Sekulić: "Minhenska škola i srpsko slikarstvo", Beograd 2002.
  7. ^ "Pančevac", Pančevo 1872.
  8. ^ "Sveske", Pančevo 1980.
  9. ^ "Slovenski narod", Maribor 8. mart 1871.

Literatura uredi

  • I. Nikolić: Srbi slikari, Zemun 1895;
  • K. Ambrozić: Prilozi biografijama naših slikara, Zbornik Matice srpske 1954 8;
  • Nikola Kusovac: Adam Stefanović, Zbornik za likovne umetnosti, Matica srpske 1966 2 str.329—341.
  • Nikola Kusovac: Tekst u Enciklopediji Jugoslavije JLZ Zagreb 1971. tom. 8 str 143.