Adelina Ismajli (alb. Adelina Ismajli; Priština, 14. decembar 1979) albanska je pevačica poreklom sa Kosova i Metohije, jedna od najpopularnijih među albanskom dijasporom u Crnoj Gori, Makedoniji i zapadnoj Evropi.[1]

Adelina Ismajli
Ismajlijeva 19. novembra 2009.
Lični podaci
Datum rođenja(1979-12-14)14. decembar 1979.(44 god.)
Mesto rođenjaPriština, SFRJ
Muzički rad
Aktivni period1985—danas
Izdavačka kućaIliada Entertainment

Biografija uredi

Adelina je rođena 14. decembra 1979. u Prištini, koja je tada bila glavni grad SAP Kosovo. Njen otac Redžep Ismajli je tehnološki inženjer, a majka Mona Ismajli bibliotekarka. Pre no što je postala Adelinin i Zanfirin menadžer, Mona je takođe radila kao savetnik na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Prištini. Inače, Zanfira je, uz Emu Ismajli, Adelinina mlađa sestra.[2]

Sestra Ema je muzički obrazovana na polju klasične muzike i svira violinu. Sestra Zanfira svira klavir. Završila je Pravni fakultet Univerziteta „Fama“, a, kao i Adelina, trenutno je pevačica.[2]

Sa pet godina, Adelina je krenula u dve škole — Osnovnu školu „Elena Đika“ i Osnovnu muzičku školu „Prenk Jakova“, smer klavir. Kasnije je završila gimnaziju i diplomirala na prištinskoj Akademiji likovne umetnosti. U međuvremenu je postala zapažena pop pevačica.[2][3]

Počeci rada uredi

Godine 1985, kada je imala šest godina, Adelinu je učitelj klavira, Mađar Ildiko Juniku, pohvalio kao talentovanu za pevanje i ples. Na njegovo insistiranje Ismajlijeva je primljena u Dečji hor Radija Priština. Kasnije iste godine, Adelina je sa pesmom Ne jemi bukuria e atdheut samostalno nastupila na festivalu „Akordi Kosova“ (Akordet e Kosovës). Osvojila je prvo mesto, nagradu žirija i nagradu publike „Zlatna okarina“ (Okarina e arte).[2]

Godinu kasnije, na istom festivalu je nastupila pevajući pesmu Pink Panter. Iste godine je sa pesmom Do të bëhëmi milioner nastupala na Dečjem festivalu u Sarajevu, na kome je dobila nagradu „Najbolji nastup“. Kao dodatnu nagradu za uspešan nastup, Radio-televizija Priština je Adelini ponudila snimanje albuma. Sem izdavanja albuma, Ismajlijeva je učestvovala i u snimanju emisije „Dečja akordijada“ (Akordiada e fëmijëve) i radijskog programa „Dečja poezija“ (Poezi e fëmijëve).[2]

Sledeće, 1987. godine, na „Akordima Kosova“ Ismajlijeva je pevala pesmu Tavolina e gjorë. Po treći put je osvojila prvu nagradu. Iste nagrade je osvojila i na Sarajevskom festivalu. Te godine je nastupala i u Novom Sadu. Nakon toga, objavljen je njen drugi album Cunga Llunga posle koga je usledila trogodišnja pauza.[2]

Nakon pauze, jedanaestogodišnja Adelina nastavlja karijeru izdavši treći album Ne jemi bukuria e atdheut. Uz pomoć producentkinje Violete Redžepagić, ona izdaje video-disk sa deset pesama i adekvatnih dečjih spotova. Uz pesme, kupci su dobili i kratki dokumentarac u kojem Ismajlijeva govori: Molim vas, zaustavite buku helikoptera. Želimo da pevamo, izlazimo napolje. Želimo naše detinjstvo nazad. To je bio period pred rat na Kosovu i Metohiji.[2]

Iste godine, Adelina nastupa na Festivalu Radio-telivizije Albanija sa pesmom Mos ma gjuej dielin me gure. Iako je u pitanju takmičenje za odrasle, žiri je napravio izuzetak i pustio je da učestvuje. Ismajlijevoj je dodelio i nagradu Najbolji debitant. Sledeće, 1992. godine, izdat je i njen četvrti album S`kam adrese e po bie shi u režiji Ise Ćosje.[2]

Nakon dve godine, američka humanitarna organizacija „Pis čajld“ pozvala je Adelinu da učestvuje u njihovim koncertima. Tako je ova petnaestogodišnjakinja sa pesmom Ave Maria nastupala u državama srednje Evrope. Na glavnom koncertu u Češkoj, bivši predsednik Čehoslovačke Vaclav Havel Adelini je tokom nastupa dao buket cveća. Usled raspada Jugoslavije, uz ostale učesnike koncerta sa tih prostora, i Ismajlijeva je poslata kući, pa nije mogla dobiti glavnu nagradu projekta — školarinu za SAD.[2]

Mis Kosova uredi

Nakon povratka u Prištinu, njena sestra Zanfina i Adelina prave remiks albanske pesme Rroka mandolinen. Njih dve ovoj narodnoj pesmi dodaju elemente repa. Peti album Fore Adelina je izdala 1995, a sa kojeg se izdvaja pesma Me motorar, za koju je u Nemačkoj snimljen spot u režiji Basforta Hibisa.[2]

Godinu 1997. obeležio je šesti album 100% zeshkane. Iako je imala samo šesnaest godina, Ismajlijeva peva o političkim i socijalnim temama. Vodeća pesma sa albuma ima pacifističku notu. Od tada, Adelina je javno podržavala mirno protestovanje protiv srpskih vlasti — politiku Ibrahima Rugove koga je cenila. Iste godine je učestvovala i u nekoliko kinematografskih projekata.[2]

Ova godina je za Ismajlijevu bila uspešna, jer je učestvovala na Izboru za Mis Kosova. Juna te godine proglašena je za pobednicu konkursa. Kako nije mogla da nastupa za nepostojeću državu, dobila je poziv da umesto toga predstavlja Albaniju u „Izboru za Mis globusa“ koji se održava u Istanbulu (ne poistovećivati za Misom sveta, Zemlje i univerzuma). Međutim, kako je na takmičenje morala otići državljanka Albanije, Adelina je diskvalifikovana.[2]

Ismajlijevi odlaze u Albaniju. Adelina je u Tirani učestvovala na više muzičkih festivala od kojih su najzapaženiji Festival Radio-televizije Albanija i „Kenga mađike“ (alb. Kënga Magjike — čarobna pesma). Na ovim festivalima, ona je pevala obučena u egipatsku kraljicu i časnu sestru, noseći majicu sa pank natpisima, providnu haljinu i druge izvanredne kostime. Podržavala je i partiju Salija Beriše na albanskim parlamentarnim izborima.[2]

Kako zbog rata nije mogla da se vrati na Kosovo do kraja 1999, Adelija je otišla u Makedoniju. Tamo je snimila pesme za album S`jam Sex Bomb. Tokom rata, kuća Ismajlijevih je uništena, ali oni odlučuju da se ipak ne odsele u inostrantsvo. U tom periodu je snimljen spot za pesmu Uragan çohen krenaret.[2]

Za festival Kenga mađika 1999, Adelina je noć pred finale skratila kosu, ofarbala je u boje duge, a za nastup je obukla rokersko odelo. Pevala je pesmu Fuck the Government, kojom kritikuje radikalnu politiku. Zbog takvog izgleda, dobila je nagradu „Najbolji imidž“. Iste godine je pevala pesme Lavdi Ushtari Im i Sajzeza kao gošća Di-džeju Bobou na njegovom koncertu u Švajcarskoj. Sledeće godine je izdala promotivne snimke za sve pesme sa novoizdatog sedmog albuma Nuk jam sex bombë.[2]

Popularnost uredi

U dvadesetprvi vek, Adelina je ušla podjednako baveći se muzikom i voditeljstvom i glumom. Ona je 2001. postala zaštitno lice kuće Labija i voditeljka programa Labia Gezuar. Obučena u Laru Kroft glumila je u reklami za Rotu. Igrala je i preko petnaest različitih uloga u serijalu Gezuar me Qumilin, kao i glavnu ulogu filma Mahalla jon?. Jugoslovenski glumac albanskog porekla Faruk Begoli je za novogodišnji broj časopisa Teuta izjavio: Adelina Ismajli i Džejlane Godanci su najbolje albanske glumice.[2]

Ismajlijeva 2003. izdaje osmi album Prej fillimit. Usled pesama raznolikog karaktera, kao što su nacionalistička Skënderbeu i prohomoseksualna Shokut tim, neke distrubuterske kuće odbijale su da Adelinine pesme puštaju na svojim medijima, te se u tom periodu ona koncentrisala na humanitarne koncerte. Sabotaže na političkom nivou dosezale su do toga da su pevačicine majka i sestre napadnute u bekstejdžu tokom jednog od koncerata. Adelina ih je fizički odbranila, pa ju je Prišniski gradski sud proglasio nevinom. No, to je nije sprečilo da osvoji nagradu Najbolji od najboljih na Žurmi.[2]

Sledeće godine, Adelina učestvuje u predizbornoj kampanji za Demokratsku ligu Kosova. Poslednji dan pred predizbornu tišinu, na Radiju Drenas, zakazan je intervju sa Ismajlijevom od deset popodne do ponoći. Usled „interesa gledalaca“, prenos se završio tek u pola tri u noć pred izbore. Održala je i koncert podrške Ramušu Haradinaju. Ibrahim Rugova ju je tada pohvalio: Adelina Ismajli je simbol nove demokratske generacije koja se pojavljuje u regionu. Bila je prva pratilja na Izboru za Mis Kosova. Iste godine, učestvovala je u snimanju komičnog kratkog filma Stupcat, gde je lajtmotiv njena pesma Adelinë moj Adelinë.[2]

Godine 2005, Ismajlijeva izdaje deveti album Mbretereshë e robëreshë. Zapažena pesma sa albuma je Dy motra, një frajer, duet sa sestrom Zanfinom. Pevala je kao gost na koncertu turskog pevača Ibrahima Tatlisesa, pred 80.000 ljudi u Stadionu Priština. Za pesme sa novog albuma, Adelina je na „Žurmi“ dobila nagrade „Najbolji duet“ i „Najbolja pesma“. Prvi put je otišla i u SAD.[2]

Sledeće godine, Adelina je proslavila dvadesetogodišnjicu karijere. Ipak, iste godine je izjavila da će po preporuci doktora pauzirati bavljenje muzikom. Sem toga, umrla je njena baka, koja joj je uvek bila podrška i motivacija. Godine 2007, izdat je spot za pesmu Mirëdita, dok je iste godine ubijen njen prijatelj, inače policajac. Ismajlijeva je, kao mera predostrožnosti, do kraja godine bila okružena telohraniteljima.[2]

Povratak uredi

Kada se mislilo da je Adelina napustila javni život zauvek, ona je 2008. opet počela organizovati humanitarne koncerte. Odložila je one za koje je dobijala pretnje da će biti postavljanje bombe. Izdala je jubilarni deseti album Feniks. Pevala je na kocertu „Majka Tereza u Prištini“, organizovanom povodom proglašavanja nezavisnosti Republike Kosova 17. februara 2008. Bila je specijalni gost u albanskom izdanju rijaliti-šoua Veliki brat.[2]

Za Novu 2009. godinu, na trgu Ulcinja organizovan je „Adelina šou“, nakon koga je pevačica dobila počasno građanstvo ovog grada. Tokom godine, Adelina za Kohavižon snima emisiju o pinapu, a odlazi i na evropsku turneju. Evropska turneja se širi na svetsku, pa ona nastupa i u Njujorku. Postala je član švajcarskog „Udruženja za zaštitu autorskih prava“. Evropsku turneju odlikuju 32 koncerta sa po 2.500 gledalaca prosečno, a američku šest koncerata sa 2.000 slušalaca.[2]

Iste godine, Ismajlijeva je snimila spot za pesmu Tribalb. Kompozicija je osvojila četiri nagrade — „Dens pesma godine“, „Posebna nagrada žirija“, „Top jedan“ i „Snimak godine“. Spot je kritikovan zbog Adelininog oskudnog odela i verskih simbola. Priznanje „Nagrada publike“ Adelina je dobila na festivalu „Kenga mađike“. Za Novu 2010. godinu, pevala je u Cirihu pred 3.600 slušalaca. Od tada je zastupa „Ilijada entertejnment“, švajcarsko-albanska muzička kuća čiji je saosnivač i sama Adelina.[2]

U drugoj deceniji dvadeset i prvog veka, karijera Ismajlijeve počinje da se intenzivno razvija i van Albanije i Kosova. Ona održava koncerte u Crnoj Gori i Makedoniji, ali i u Francuskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj. Takođe je tokom 2010. održala koncert u Drenici, regiji koju zbog političkih pretnji nije već pet-šest godina do tad posetila. Nakon te turneje, Adelina se preselila u Pariz, gde i dalje živi i radi.[2]

Izvori uredi

  1. ^ „Adelina Ismajli Bio”. Galsh. Arhivirano iz originala 28. 02. 2013. g. Pristupljeno 26. 1. 2013. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u „Adelina Ismajli”. Balkanika Music Television. Arhivirano iz originala 02. 02. 2013. g. Pristupljeno 26. 1. 2013. 
  3. ^ „Adelina Ismajli”. Last FM. Pristupljeno 26. 1. 2013. 

Spoljašnje veze uredi