Adolfo Veber Tkalčević

Adolfo Veber Tkalčević (Bakar, 11. maj 1825Zagreb, 6. avgust 1889) bio je hrvatski filolog, pisac, književni kritičar i estetičar.

Adolfo Veber Tkalčević
Datum rođenja(1825-05-11)11. maj 1825.
Mesto rođenjaBakarAustrijsko carstvo
Datum smrti6. avgust 1889.(1889-08-06) (64 god.)
Mesto smrtiZagrebAustrougarska

Diplomirao je filozofiju u Zagrebu, teologiju u Budapešti i slavistiku u Beču.

Nastavio je tradiciju Ilirskog pokreta, Vjekoslava Babukića i Antuna Mažuranića, ali se jasno distancirao od pokušaja Ljudevita Gaja da se poveže sa Vukom Stefanovićem Karadžićem. Bio je važan kao jedan od pripovjedača koji su, sredinom 19. vijeka, razbili praksu turskih novela i romantične proze uvođenjem elemenata realizma u hrvatsku književnost. Njegov estetički pogled sa klasističkom pozadinom uticali su na njegove filološke radove i mnoga rješenja u normiranju hrvatskog standardnog jezika.

Autor je prve sintakse hrvatskog književnog jezika „Skladanja ilirskog jezika” (Beč, 1859). Priredio je nekoliko školskih udžbenika i pisao je gramatike hrvatskog i latinskog jezika za srednje škole. Njegova „Slovarica hrvatska” objavljena je 1871. godine služila je kao srednjoškolski udžbenik i kao norma i kodifikacija tadašnjeg standardnog jezika.

Odbranu ilirskog pogleda na književni jezika objavio je u „Vijencu” 1884. godine pod naslovom „Brus jezika ili zagrebačka škola”. Nakon Vjekoslava Babukića i Antuna Mažuranića, postao je predvodnik Zagrebačke filološke škole.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi