Aleksandar Janković

Aleksandar „Sale“ Janković (rođen 6. maja 1972. u Beogradu) je srpski fudbalski trener i bivši igrač.

Aleksandar Janković
Aleksandar Janković
Lični podaci
Puno ime Aleksandar Janković
Nadimak Sale, Srpski Murinjo
Datum rođenja (1972-05-06)6. maj 1972.(52 god.)
Mesto rođenja Beograd, SR Srbija, SFRJ
Visina 1,81 m
Pozicija vezni
Juniorska karijera
1982–1991 Crvena zvezda
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1991
1992
1992–1994
1994– 0000
0000–2000
Crvena zvezda
Bonirig vajt igls
Šerbur
Po
Kanzas Siti vizards
2
8
?
?
?
(0)
(0)
(?)
(?)
(?)
Trenerska karijera
2000–2001
2002–2003
2003–2004
2004–2005
2005
2006
2006–2007
2007–2008
2009
2010–2012
2012–2013
2014–2016
2016–2017
2017–2018
2018–2023
2023–
Crvena zvezda (pomoćnik)
Levski Sofija (pomoćnik)
Crvena zvezda (pomoćnik)
Metalurg Donjeck (pomoćnik)
Lokeren (pomoćnik)
Lokomotiva (M) (pomoćnik)
Lokeren (pomoćnik)
Crvena zvezda
Lokeren
Srbija do 21
Crvena zvezda
Mehelen
Standard Lijež
Mehelen
Kina (mlađe kategorije)
Kina
* Datum aktuelizovanja: 4. april 2023.
** Datum aktuelizovanja: 4. april 2023.

Biografija uredi

Igračka karijera uredi

Janković je rođen 6. maja 1972. godine u Beogradu,[1] a njegov otac je poznati sportski novinar Dobrivoje „Bobi” Janković. Prošao je sve mlađe kategorije Crvene zvezde. U Zvezdi je bio kapiten svojim vršnjacima (generacija ’72) sa kojima je 1990. godine osvojio omladinski Kup Jugoslavije. Za seniorski tim Crvene zvezde je debitovao u sezoni 1990/91. na utakmici protiv subotičkog Spartaka, a zatim je još samo jednom nosio dres beogradskih „crveno-belih”.[2]

Sa svega 19 godina odlazi u Australiju gde je zaigrao za ekipu iz Sidneja. Imao je priliku da ostane u Sidneju, ali je Zvezda, čiji je igrač i dalje bio, tražila da se vrati. Kako u Beogradu opet nije dobio šansu, sačekao je šest meseci da mu istekne ugovor, pa ponovo spakovao kofere i otišao put Francuske. Prvo je igrao za Šerbur, mali klub na La Manšu, a zatim, juna 1994, prešao u Po, ekipu koju je vodio Slavoljub Muslin. To poznanstvo, pokazaće se kasnije, promenilo mu je život. Nakon Francuske, Janković odlazi u Sjedinjene Američke Države gde igra jednu sezonu za Kanzas Siti. Nakon toga je zbog problema sa povredama odlučio da završi igračku karijeru sa 28 godina.[2]

Trenerska karijera uredi

Slavoljub Muslin je 2000. godine pozvao Jankovića da dođe i radi sa njim u stručnom štabu Crvene zvezde. Tako je Janković u zimu 2000. počeo da radi u Zvezdi kao savetnik-skaut, a 5. jula 2001. kao pomoćni trener.[2] Kao član Muslinovog stručnog štaba je osvojio dve „duple krune”, a saradnja je kasnije nastavljena u ukrajinskom Metalurgu, bugarskom Levskom, belgijskom Lokerenu i ruskoj Lokomotivi.

Od jula 2007. ponovo je radio u Crvenoj zvezdi kao skaut i njegova uloga je bila proučavanje igre i taktike protivnika na domaćoj i evropskoj sceni. Nakon što je 9. novembra 2007. Milorad Kosanović podneo ostavku na mesto trenera Crvene zvezde,[3] Janković je preuzeo njegovo mesto. Zvezdu je vodio u 22 prvenstvena meča i zabeležio 16 pobeda i šest remija, uz gol-razliku 52:17. U tom periodu osvojio je bod više od prvaka Partizana, ali je na kraju ipak bio drugi s pet poena manje.[4]

U aprilu 2009. godine Janković je preuzeo belgijski Lokeren,[5] ali je dobio otkaz već u oktobru iste godine.[6]

Janković je 9. novembra 2010. izabran za selektora mlade reprezentacije Srbije.[7] Zamenio je privremenog selektora Tomislava Sivića, koji je došao na klupu umesto Ratomira Dujkovića, pošto su „orlići“ izgubili izglede da se kvalifikuju za Evropsko prvenstvo 2011. godine. Janković je vodio tim u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2013. u Izraelu, ali nije uspeo da se kvalifikuje jer je u baražu za odlazak na prvenstvo ispao od reprezentacije Engleske. Taj baraž je obeležila tuča srpskih i engleskih igrača na stadionu u Kruševcu.[8]

Janković je 21. avgusta 2012. godine po drugi put postavljen za trenera FK Crvena zvezda, zamenivši na tom mestu Roberta Prosinečkog koji je prethodno podneo ostavku.[9] Ipak Janković nije uspeo da završi sezonu kao trener Zvezde. Nakon slabih rezultata, on je 18. marta 2013. dogovorio sporazumni raskid saradnje sa klubom, a na njegovo mesto je došao portugalski trener Rikardo Sa Pinto.[10][11]

U maju 2014. godine Janković je postao trener belgijskog prvoligaša FK Mehelen.[12] Sa njima se zadržao do septembra 2016. kada je preuzeo Standard Lijež.[13] Janković je kao trener Standarda posle 30 odigranih kola završio na devetom mestu, što mu nije bilo dovoljno da prođe u plej-of Župiler lige. Janković je imao solidan start sezone, ali je u drugom delu šampionata ekipa iz Liježa zaigrala dosta lošije što se odrazilo na rezultat. U aprilu 2017. klub je raskinuo saradnju sa Jankovićem.[14]

Janković je 1. novembra 2017. ponovo postavljen za trenera Mehelena.[15] Mehelen je dobro počeo pod Jankovićem, osvojio u novembru deset od 15 bodova, ali je u decembru opet upao u krizu. Janković nije uspeo da se zadrži ni tri meseca na klupi ovog kluba jer je dobio otkaz 24. januara 2018. posle niza od pet uzastopnih poraza, nakon kojih je njegov tim dospeo na pretposlednje mesto tabele, sa dva boda više od "fenjeraša" Eupena. Janković je vodio Mehelen na 11 zvaničnih mečeva. Ostvario je tri pobede, jedan remi i sedam poraza.[16]

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi