Aleksa Karađorđević (1859—1920)
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Aleksa Karađorđević (1859—1920) je bio prvi sin Đorđa Karađorđevića (unuk Karađorđa Petrovića) i Sare Anastasijević (ćerka Kapetan Miše). Aleksa je bio viđen kao jedan od naslednika trona po povratku Karađorđevića na presto Srbije 1903. godine.
Aleksa Karađorđević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 10. jun 1859. |
Datum smrti | 15. februar 1920.60 god.) ( |
Mesto smrti | Sankt Moric, Švajcarska |
Grob | Sankt Moric, Švajcarska |
Porodica | |
Supružnik | Darija Prat |
Roditelji | Đorđe Karađorđević Sara Anastasijević |
Dinastija | Karađorđevići |
Mladost
urediPrinc Aleksa je rođen pet meseci nakon što je njegov deda-stric Aleksandar Karađorđević bio primoran da abdicira sa pozicije kneza Srbije. Njegovi roditelji su bili knez Đorđe Karađorđević (1827—1884) i Sarka Anastasijević (1836—1931). On je imao brata Božidara Karađorđevića. Njegov deda po ocu Aleksa Karađorđević, po kome je i dobio ime, je bio najstariji sin Karađorđa Petrovića i stariji brat kneza Aleksandra Karađorđevića. Njegov deda po majci je bio kapetan Miša Anastasijević.
Princ Aleksa je odrastao i živeo u egzilu u Parizu.
Pretenzije na presto
urediNakon smrti svog oca 1884. Aleksa je postao glava starijeg ogranka Doma Karađorđevića i pretendent na srpski presto. On nije bio jedini Karađorđević sa tim pretenzijama. Knez Petar, sin kneza Aleksandra Karađorđevića je takođe polagao pravo na presto. Godine 1895. knez Aleksa je izjavio: „Ne samo da ne nameravam da odustanem od svog legitimnog prava, već sam spreman da učinim da ono nadvlada.“ Nekoliko godina kasnije njegov brat knez Božidar je bio u tajnoj poseti Srbiji sa ciljem da dobiju podršku za dom Karađorđevića.
Krajem 1898. princ Aleksa je u Parizu upoznao Mabel Svift, rođaku američkog biznismena Gustavusa Frenklina Svifta. Princ Aleksa joj je predložio brak pod uslovom da njeni roditelji pristanu na to. U junu 1899. knez Aleksa je otišao za Ameriku da traži odobrenje za svoj brak. Nakon što je proveo neko vreme sa njenom porodicom u vili u Beverliju, Čikago, oni su odbili da daju pristanak na brak. Jedan od razloga, spekulisalo se, jeste da je njena porodica bila zabrinuti da će njihova ćerka biti samo morgantska žena u slučaju da Aleksa dođe na srpski presto.
U januaru 1902. bilo je izveštaja u Srbiji da je kralj Aleksandar I iz rivalskog doma Obrenovića bio spreman da se odrekne prestola u korist kneza Alekse, ili u najmanju ruku da će on biti imenovan kao Aleksandarov naslednik. Međutim to se nije dogodilo i sledeće godine kralj Aleksandar je ubijen. Na upražnjeno mesto na prestolu je postavljen princ Petar Karađorđević, koji je izabran za kralja Petra Prvog. Princ Aleksa je izjavio u intervjuu da je odustao od pretenzija na presto.
Brak i pozne godine
urediKralj Petar je 1909. godine doneo novi statut za članove kraljevske kuće. Međutim statut nije pomenuo članove starije, nevladajuće grane porodice. Po statutu potomci kralja Petra imali su pravo na titulu Kraljevskog Visočanstva, dok su potomci njegovog mlađi brata princa Arsena imali pravo na titulu Visočanstvo. Knez Aleksa je u potpunosti isključen iz prava na nasledstvo trona u slučaju nestanka muške linije kralja Petra i kneza Arsena.
Iako je u 1903. knez Aleksa najavio da je napustio svoje pravo na presto, on je ostao u Parizu i u kasnijim godinama on je i dalje tvrdio da je trebalo da bude kralj Srbije. Po izbijanju Prvog balkanskog rata knez Aleksa se vratio u Srbiju sa namerom da služi u armiji. Za to je dobio dozvolu od kralja Petra. Obrijao je svoje karakteristične brkove kako bi se prikrila njegova funkcija i u Vojsku Srbije je upisan kao običan vojnik. Tokom rata je učestvovao u borbama u Kumanovskoj i Bitoljskoj bici.
Dana 11. juna 1913. godine, mesec dana nakon završetka Prvog balkanskog rata, princ Aleksa se vratio u Pariz i oženio Dariju Prat (rođenu Pankhurst). Ambasador SAD u Francuskoj Majron T. Herik bio jedan od svedoka sa mladine strane, dok su knez Arsen Karađorđević i grofica De la Riboiser bili svedoci kneza Alekse. Aleksa i njegova supruga su proveli medeni mesec u južnoj Francuskoj, a potom su se uputili u njen rodni grad Njujork. To je bio njegov prvi boravak u SAD nakon 14 godina.
Tokom Prvog svetskog rata princ Aleksa i njegova supruga su se vratili u Srbiju da podržavaju ratne napore. Aleksa je služio kao predsednik Crvenog krsta Srbije. Nakon pada ratne prestonice Niša, Aleksa i njegova supruga su učestvovali u povlačenju iz Srbije kroz Albaniju. Dobio je čin pukovnika i Karađorđevu zvezdu 3. reda.[1] Par stigao je u Rim na Badnje veče 1915. godine.
Knez Aleksa je preminuo 16. februara 1920. godine u Sankt Moricu u Švajcarskoj,[2] od Španskog gripa.[traži se izvor] Prestolonaslednik Aleksandar mu je organizovao parastos 22. februara u 11 sati u Sabornoj crkvi u Beogradu. Parastosu su prisustvovali članovi vlade, diplomatski kor, oficiri beogradskog garnizona, i veliki broj građana.[3] Na dvoru je po ustaljenom protokolu bila proglašena žalost od 6 nedelja.[4]
Smrću princa Alekse starija grana dinastije Karađorđević je izumrla po muškoj liniji.
Titule i priznanja
uredi- 10. jun 1859—15. februar 1920: Njegovo visočanstvo knez Aleksa Karađorđević
Odlikovanja
uredi- Orden Karađorđeve zvezde (Kraljevina Srbija)
Porodično stablo
uredi8. Karađorđe Petrović | ||||||||||||||||
4. Aleksa Karađorđević | ||||||||||||||||
9. Jelena Jovanović | ||||||||||||||||
2. Đorđe Karađorđević | ||||||||||||||||
10. Nikolaj Trokin | ||||||||||||||||
5. Marija Trokin | ||||||||||||||||
1. Aleksa Karađorđević | ||||||||||||||||
12. Anastas | ||||||||||||||||
6. Miša Anastasijević | ||||||||||||||||
13. Ruža | ||||||||||||||||
3. Sara Anastasijević | ||||||||||||||||
7. Hristina Urošević | ||||||||||||||||
Porodica
urediSupružnik
urediime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Darija Pankhurst | 21. mart 1859. | 26. jun 1938. |
Reference
uredi- ^ Manje poznati Karađorđevi naslednici („Politika“, 27. januar 2013), Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ „Dnevne vesti - Knez Aleksije”. digitalna.nb.rs. Politika. 18. februar 1920. str. 3. Pristupljeno 28. novembar 2022. „Predzadnja kolona dole desno”
- ^ „Dnevne vesti - Parastos knezu Aleksiju”. digitalna.nb.rs. Politika. 23. februar 1920. str. 2. Pristupljeno 28. novembar 2022. „Predzadnja kolona dole desno”
- ^ „Dnevne vesti - knez Aleksije”. digitalna.nb.rs. Politika. 19. februar 1920. Pristupljeno 28. novembar 2022. „Sredina predzadnje kolone”