Aleksići (porodica)

Aleksići
Maine
Država Mletačka republika
Austrougarska
Zvanja konte (conte veneto),
plem
Osnivač porodice Kapetan Nikola Aleksić od Majne
Enobliranje venecijanski grofovi (conte veneto)
austrijsko viteštvo 1840. formalno vitez od Aleksić Maina[1].
Poreklo Brčeli (pre 1621),
Crmnička nahija
Maine (od 1621 ), Boka kotorska
Nacionalnost Srbi
Današnji potomci

Aleksići od Majne su porodica Teodora Aleksića od Majne, sina generala Jovana Aleksića od Majne i Anastasije (Stane) Obrenović, kćerke gospodar Jovana Obrenovića[2]. Imali su tri kćerke Anu, Evelinu i Mariju.

Poreklo uredi

Aleksići su poreklom iz Crne Gore iz Brčela, crmničke nahije, odakle su se iselili u Boku kotorsku, u Maine 1621. godine.[3]

Kapetan Nikola Aleksić uredi

Kapetan Nikola Aleksić iz Majne (Nikolo Allexich, Conte de Maina) bio je u službi Mletačke republike[4].

General Jovan Aleksić uredi

Feldmaršal-lajtnant Jovan Aleksić od Majne, sin kapetana Nikole Aleksića, je sa deset godina postao kadet u mletačkoj (venecijanskoj) mornarici u Zadru. Zarobljen je od Napoleonove vojske 1797. Posle je stupio u austrijsku vojsku, a potom i francusku, gde je bio kapetan. Odlikovan viteškim krstom ordena Gvozdene krune. Dobijanjem ordena Gvozdene krune stekao je pravo na austrijsko viteštvo. Diplomu je dobio 1840. sa formalnim zvanjem Jovan vitez od Aleksić Majna[1]. Predikat „od Maina“ Jovan Aleksić izabrao je jer je rodom bio iz Maina, kraja u Crnoj Gori, kod Boka kotorske. Kasnije, zbog novog pravopisa često se njegov predikat pisao „od Majne“, ali se i danas ravnopravno može naći u literaturi „od Majne“, „od Maine“ i „Mainski“.

Dok je učestvovao u ratovima koji su se vodili na Siciliji 1821. godine, upoznao je Aretuzu Kimaru sa kojom je dobio sina Teodora. Učestvovao je na srpskim narodno-crkvenim saborima kao poslanik vojničkog staleža. Bio je i jedan od kandidata za vojvodu Srpske Vojvodine 1848. Umro je 1861.

Major Teodor Aleksić uredi

Major Teodor Aleksić od Majne, sin generala Jovana Aleksića, istakao se posebno pri odbrani Čitluka, jurišu na Ulcinj, itd. Pored ordena Gvozdene krune dobio je i pruski orden Krune i crnogorski Danilov orden II stepena. Oženio se (Stanom) Obrenović, kćerkom gospodar Jovana Obrenovića. Imali su tri kćerke - Anu, Evelinu i Mariju.

Srodstvo uredi

Aleksići su u srodstvu sa Obrenovićima, Bajićima od Varadije, Nikolićima od Rudne, Čupićima i dr.

Vidi još uredi

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b Vid. diplomu i grb, koji se nalaze u Muzeju Vojvodine u Dragomir Acović, Heraldika i Srbi, Beograd 2008, str. 377-378.
  2. ^ Gospodar Jovan Obrenović brat kneza Miloša u prvom braku sa Krunom Mihajlović nije imao dece, a u drugom braku sa Anom Joksić imao je kćerku Anastaziju koja se udala za Teodora Aleksića od Majne, sa kojim je imala dve kćerke Evelinu i Mariju, kao i kćerku Jermilu udatu za art. kapetana Nikolu Čupića, unuka vojvode Stojana Čupića, osnivača Čupićeve zadužbine, sa kojim je imala jednog sina Jovana.
  3. ^ Vid. Vladika Petar II: „Mi, Petar, Božiju Milostju Pravoslavnago Istočnago Ispovedanija Smireni Arhiepiskop i Vladika Crnogorski i Brdski: Izvesno da bude svakoj vrhovnoj i nižnoj Vlasti, i voobšće svakome Sanu, Činu i Dostojanstvu kome otome vidati nadležit, kako Visokoblagorodnij Gospodin General Joan Nikolajev sin Aleksića, proishodi od drevne visokoblagorodne Crnogorske Familie iz Nahie Crničke, i ova Familia bila je kneževska u jednu čast iste Nahie, to jest u plemenu Brčeli; No po vazdašnoj nenavisti Turecoj k narodu Crnogorskome, i imajući neprestanu rat s nimi, i nemogajući se uderžati protivu sile neprijateljske Familia Aleksić, preselila se iz svoega Otačestva u provinciju Kotorsku u mesto zovomo Maine 1621. godine i tamo prebivanie svoje osnovala...” Vladika Petar Petrović Njegoš potpisao je ovaj dokument lično na Cetinju 1. aprila 1836. godine, pozivajući se na podatke koji postoje u Mitropolitskoj rezidenciji.
  4. ^ O Nikoli saznajemo na osnovu Jovanove krštenice gde je upisan kao „Capitano Veneto i suprug Grofice - Nobile Signore Contesse Aretuze Kimare (Aretusa Cimara)”