Alfred Krupa

хрватски сликар, илустратор, графичар, ликовни педагог, проналазач, спортски и културни радник

Alfred Krupa (Alfred Joseph Kruppa, Mikolov, 22. juli 1915Karlovac, 16. oktobar 1989) bio je hrvatski slikar, ilustrator, grafičar, likovni pedagog, pronalazač, sportski i kulturni radnik, polietničkog (polinacionalnog) porekla.[1]

Alfred Krupa
Lični podaci
Datum rođenja22. juli 1915
Mesto rođenjaMikolov, Poljska
Datum smrti16. oktobar 1989.(1989-10-16) (73/74 god.)
Mesto smrtiKarlovac, SFR Jugoslavija
Umetnički rad
PoljeSlikarstvo

Život u Poljskoj

uredi

Rođen je 22. juli 1915. godine u Mikolovu gradu u Poljskoj u Vojvodstvu Šleskom (koje je menjalo države), danas u Povjatu mikolovskom, u nemačko-poljskoj porodici jevrejskog porekla, koja je pripadala Augsburgškoj evangelističkoj crkvi. Sa šest godina prerano je ostao bez oba roditelja. Otac Jozef, za koga se malo zna, osim da je bio slikar poreklom iz porodice pokrštenih jevreja nestao je u jednom od ustanaka u Galiciji oko 1919. godine, a majke mu je umrla 1921.godine sa 25 godina. Imao je dva brata (Gerharda i Engelberta) i sestru (Hildegard Mari, koja je nakon dve godine mučenja u ženskom koncentracionom logoru Ravensbruk , živa bačena u peć krematorijum koncentracionog logora Aušvic 1944. godine ne navršivši 25 godina), o kojima je posle smrti roditelja brinula baka Tereza (Therese Podkowa).

Gimnaziju je završio u Katovicama 1932. godine u kojoj je kao dobar đak preskakao razrede. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umetnosti u Krakovu 1937. godine, u klasi Jozefa Mehofera, jednog od vođa pokreta „Mlada Poljska“ i jednog od priznatijih poljskih umetnika toga doba.

Vrlo rano počeo je da se bavi boksom i streljaštvom, i ubrzo u boksu postao amaterski prvak Poljske u perolakoj kategoriji.

Učešće u Drugom svetskom ratu

uredi

U Drugom svetskom rati za vreme napada na Poljsku 1939. godine, borio se protiv Nedmačke agresiji, u prvim linija ratišta. Nakon što je gotovo cela njegova jedinica od 13 000 ljudi poginula, Krupa se našao među svega sedamdesetak preživelih. Nedelju dana lutao je ratištem tokom haotičnog povlačenje Poljske vojske koja je bila u rasulu, i u teškom psihofizičkom stanju, koje dovelo do delimične amnezije izazvane posttraumatskim stresnim poremećajem.[a] Kada se vratio kući morao je da se prijavi nemačkim vlastima i tako je dospeo u vojni logor, u kome je postavljao bombe, i bio prisiljen na težak rad.[2]

Kada je Nemačka okupirala Poljsku, Gornja Šlezija je, poput Sudeta, direktno pripojena. Dakle, nije bio pod režimom okupacione vlasti, već se smatrala delom nemačke teritorije pod direktnom upravom Berlina. Većina stanovništva sa nemačkim korenima bila je, po zakonu, bili su upisani kao pripadnici Nemačkog naroda.[2]

Kada se otvorio front u Rusiji, Vermaht je počeo da prima u vojsku, ne samo čistokrvne Nemce, kako bi ojačao svoje snage. Alfred Krupa je smatrao da treba da iskoristiti tu priliku kako bi se oslobodio prisilnog rada koji je mogao da se završi samo njegovom smrću. U nemačkoj uniformi borio se u Odesi i Harkovu. Kako su Nemci mislili da su oni sa krvnom grupom „0“ posebno izdržljive osobe, oni su Alfreda koji je imao ovu krvnu grupu, poslali u Tirol na obuku da zajedno sa ostalima bude upućen na afrički front. Međutim iz Tirola, nije upućen u Afriku već u Jugoslaviju.[2]

U Kulen Vakufu, nakon sukoba Nemaca sa partizanima 7. avgusta 1943. godine Alfred Krupa je prebegao u partizane.

Drugi dan po dolasku u partizane dobio je komandu nad baterijom topova, s obzirom da je u nemačkoj vojsci bio artiljerac.[2]

U pauzi između borbenih aktivnosti Alfred Krupa najpre slika olovkom na priručnim komadima papira, a kasnije kada je od čelnika odreda dobio tuš, boje, papir i čauru od italijanske bombe, koju koristio kao posudu za vodu bavio se i slikanjem akvarela.

U partizanima je zbog svojih likovnih sposobnosti ubrzo postao jedan od „13 umetnika” - pripadnika likovne umetnosti Hrvatskog antifašističkog pokreta. Tokom 1944. godine učestvovao je na izložbi umetnika partizana u Topuskom zajedno sa grupom „Trinestorica slikara i vajara” koju su činili: Detoni, Radauš, Šimaga, Rukljač, Prica, Mraz, Ćaće, Čermak, Krupa, Murtić, Agbaba, Rajković i Čerić, Na ovoj izložbi izloženo je preko 270 radova. Od tada je njegov rad bio izlagan u mnogim mestima, a održao je i dvadeset šest samostalnih izložbi i učestvovao na brojnim kolektivnim izložbama i likovnim kolonijama.[3]

 
Alfred Krupa 1954.

Život u Jugoslaviji

uredi

Po okončanju Drugog svetskog rata ostao je da živi u Hrvatskoj, u kojoj se i oženio Marijom Ozbolt, rođenom Volf, istaknutom članicom Antifašističkog fronta žena Hrvatske. Nakon ženidbe se nastanio u Karlovcu, gde je jedno vreme radio u pošti.

Nakon što su mu na Akademiji likovnih umetnosti u Zagrebu nostrifikovali zvanje akademskog slikara stečeno u Poljskoj, prvo mesto u kome je radio u Jugoslaviji bilo je mesto likovnog predavača u Gimnaziji na Krku, a nakon toga u Karlovcu, u kome je radio i u mnogim osnovnim i srednjim školama.

Krupa je bio aktivni sportista i trenirao je boksere i druge sportiste. Bio je osnivač tri bokserska kluba i strelišta u Karlovcu.

U zasluženu penziju otišao je 1971. godine, a kao penzioner imao je karijeru vrlo živopisnog i aktivnog umetnika. Bio je i učesnik brojnih likovnih kolonija, među kojima je i jedna čiji je on osnivač — Jugoslovenska kolonija akvarela „Slava Raškaj“ u dvorcu Ozalj.

Alfred Freddi Krupa je njegov unuk.

Likovno stvaralaštvo

uredi

Sklon sažetom realističnom oblikovanju i plenarizmu, slikao je uglavnom vedete i reke Karlovca, njegovu industrijsku okolinu i pejzaže u ulju, akvarelu (koji se odlikovao lirskim doživljajem, prozirnošću i naglašenim konturama, na rapavom papiru tačkastom strukturom), ili kombinovanom tehnikom sa tušem koji podseća na vitraže.

Eksperimentišući slikarskim tehnikama, stvorio je ciklus slika pod morem, koji je izložen 1951. godine. Crtao je (tušem, ugljem, kredom, sepijom, olovkom) partizanske prizore (Referent saniteta, 1944. godine), javni radovi (ciklus Omladinske radne akcije 1946–76), ciklus Sa pijace (1964), portrete (Ženski portret, 1946), pezaže, enterijere, figuralne kompozicije.

Alfred Krupa koji je bio i sjajan portretni slikar, čitavog života bavio se portretisanjem iz vlastitog zadovoljstva, i time dokazao da je školovani vizuelni umetnik. Iako se sve vreme života u Jugoslaviji bavio slikanjem i izlaganjem svojih dela na mnogim izložbama, on se slikanju sasvim posveti tek od 1971. godine, nakon odlaska u zasluženu penziju.

Izložbe

uredi

Prva izložba nekog akademskog umetnika nakon završetka Drugog svetskog rata u Zagrebu bila je njegova. To je bilo u Galeriji Ulrih 1945. godine, najstarijem zagrebačkom likovnom salonu.

Krupa je tokom života organizovao preko 30 samostalnih izložbi i bio je najaktivniji i verovatno najvažniji karlovački slikar svog vremena, i sigurno jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara realista i akvarela dvadesetog veka.

Izlagao je samostalno svoja likovna dela u:[1]

  • Zagrebu (1945, 1951, 1955, 1958, 1960–61, 1972, 1977, 1989),
  • Karlovcu (1946, 1948, 1952, 1954, 1957, 1961, 1968, 1971, 1974, 1976–79, 1981–83, 1986, 1989),[4][5]
  • Ozlju (1968),
  • Dugoj Resi (1969),
  • Puli (1981).

Posthumno su priređene izložbe Krupovih dela u:

  • Zagrebu (1996. godine, zajedno sa unukom Alfredom F. Krupom 2008),[6]
  • Karlovcu (1990, 1997, 2006),[7]
  • Splitu (Hrvatski festival akvarela, 1997),[8]
  • U nekoliko tematskih retrospektiva, u koja su uvrštena njegova likovna dela.

Priznanja

uredi

Za različita i izuzetna dostignuća Alfred Krupa je nagrađen brojnim državnim počastima Jugoslavije;

  • Medalja za hrabrost.
  • Nagrada za doprinosa narodu sa srebrnom ogrlicom, Grad Karlovac.
  • Plaketa ZAVNOH-a (najviši društveno prizannje Republike Hrvatske u to vreme).
  • Jedna od ulica u gradu Karlovcu u Hrvatskoj nosi naziv Ulica Alfreda Krupe.
  • 2005. godine Hrvatski filatelistički savez iz Karlovca i Hrvatska pošta izdali su prigodnu markicu i kovertu u čast Alfreda Krupe.
  • Dela Alfreda Krupe dans su sastavni deo stalnih zbirki 20. veka u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, Gradskom muzeju u Karlovcu, Bauerovoj zbirci u Vukovaru...

Zanimljivosti iz života Alfreda Krupa

uredi

Krupa je bio i strastan izumitelj, koji je osmislio niz zanimljivih izuma, uključujući:

  • čamac sa staklenim dnom za razgledanje (koji je i danas popularan),
  • skije za hodanje po vodi (koje je demonstrirao na hrvatskoj reci Korani),
  • katamaran na sklopivom platnu,
  • sisteme za sprečavanje potonuća brodova,
  • bokserske rukavica koje se mogu naduvati komprimovanim vazduhom.

Krupa je sve ove izume stvorio u porodičnoj kući u ulici Domobranska 8 u Karlovcu.[9]

Lokalni list je izvestio i da je Krupa bio prvi čovek koji je u leto 1950. godine u Vrbniku na ostrvu Krku naslikao klasično ulje na papiru ispod mora. Ručno je izradio ronilačku masku od guma i staklenu, cev za disanje pod vodom, a za dno je vezao sebe i postolje za slikanje. Tako nastala dela (koja su danas izgubljena) izložio je u Zagrebu 1951. godine. Ova podvodna Krupina dela kritičari su napali jer su po njihovom mišljenju bila „previše bizarana”.[9]

Napomene

uredi
  1. ^ Nedostatak pamćenja Alfred Krupa je pokušao da sakrije, i to je činio relativno uspešno

Izvori

uredi
  1. ^ a b Flego, Višnja. „KRUPA, Alfred U: Hrvatski biografski leksikon”. Leksigografski zavod Miroslav Krleža (2013). Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  2. ^ a b v g d Bakić, Marin. „Freddy Krupa: Moj djed Alfred je podcijenjen”. www.aktivirajkarlovac.net. Aktiiviraj Karlovac, 27. 10. 2015. Pristupljeno 20. 4. 2020. 
  3. ^ „Alfred Krupa (1915-1989) - grandfather and teacher”. www.zhibit.org. Pristupljeno 20. 4. 2020. 
  4. ^ J. Baldani, Karlovac 1983.
  5. ^ G. Petrović (Dr. G. P.): Povodom izložbe Alfreda Krupe. Karlovački kulturni vjesnik, 1(1952) 6. XII, str. 6.
  6. ^ N. Albaneže, A. F. Krupa i N. Perić, Karlovac 2006.
  7. ^ V. S. Gabaut: Karlovački pogled. Kontura, 16(2006) 88, str. 90.
  8. ^ Ž. Marcijuš: Krupine romantične bilješke. U: Festival akvarela Hrvatske, FAH Split (katalog izložbe). Split 1997.
  9. ^ a b „The Polish-Croatian who was first to invent the wheeled suitcase”. Croatia Week (na jeziku: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2020. 

Literatura

uredi
  • Enciklopedija likovnih umjetnosti (1964) Jugoslavenski leksikografski zavod-Zagreb, vol. 3, str.256,
  • Enciklopedija likovnih umjetnosti (1987) Jugoslavenski leksikografski zavod-Zagreb, vol. 2, str.146,
  • Hrvatska enciklopedija likovnih umjetnosti (2004), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, vol. 4, str.46
  • Časopis za savremenu istoriju (1976) Institut za savremenu istoriju, vol. 8 str. 140
  • Mihajlo Ogrizović (1960), Obrazovni i kulturni rad s odraslima u Hrvatskoj za vrijeme narodnooslobodilačkog rata Savez "Narodnih sveučilišta" Hrvatske, str.106,
  • Nada Šuica, Idris Čejvan, Crteži, grafike i akvareli iz Narodnooslobodilačkog rata (1963)
  • Edo Kovačević (1965) Vizualne umjetnosti nacionalne revolucije, Muzej revolucije naroda Hrvatske.
  • Vesna Jiroušek (1958) Akvarel 20. stoljeća u Hrvatskoj, Jugoslavenska kademija znanosti i umjetnosti/Jugoslovenska akademija nauka i umetnosti
  • Mladen Iveković, Vjekoslav Bratulić (1970) Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945, Naprijed, str.177.
  • Karlovački leksikon (2008) Školska knjiga i Edicija Leksikon, str.241

Spoljašnje veze

uredi

  Mediji vezani za članak Alfred Krupa na Vikimedijinoj ostavi