Амерички јазавац

Američki jazavac (Taxidea taxus) je severnoamerički jazavac, obeležjima sličnim evropskom jazavcu, kome nije blisko srodan.

Američki jazavac
Američki jazavac
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Taxidiinae

Pocock, 1920
Rod:
Taxidea

Waterhouse, 1839
Vrsta:
T. taxus
Binomno ime
Taxidea taxus
(Schreber, 1777)
Rasprostranjenost američkog jazavca

Pronalazi ga se širom zapadnog i centralnog dela Sjedinjenih Američkih Država, severnog dela Meksika i jugozapadne Kanade, sve do istočnog dela Britanske Kolumbije. Ova životinja daje prednost suvim otvorenim područjima s` dubokim tlom koje se lako da raskopati, poput prerijskih regiona.

U Meksiku, ovu životinju često nazivaju tlacoyote. Španski naziv za jazavca je „tejón”, ali u Meksiku se ova reč koristi i za nosate rakune. Ovo može dovesti do zabune, jer u Meksiku postoje i jazavci i nosati rakuni.

Taksonomija uredi

Američki jazavac član je porodice Mustelidae, raznolike porodice zveri koja takođe uključuje lasice, tvorove i gorsku kunu. Američki jazavac pripada jednoj od tri potporodice jazavaca. Najbliži srodnik američkog jazavca jeste praistorijski Chamitataxus.

Priznate podvrste jesu: Taxidea taxus jacksoni, koju pronalazimo unutar zapadnog dela regije Velikih jezera; Taxidea taxus jeffersoni, na zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Američkih Država; i Taxidea taxus berlandieri, na jugozapadnom delu Sjedinjenih Američkih država i severnom Meksiku[2].

Osobine uredi

Američki jazavac poseduje većinu karakterističnih osobina koje su zajedničke za sve jazavce; zdepast i nizak sa kratkim, moćnim udovima (prednji udovi sa velikim kandžama, do 5 centimetara dužine) i naročitim oznakama na glavi. Mužjaci su značajno veći od ženki, dužine od 60 do 75 centimetara, sa prosečnom težinom od 9 kilograma, dok ženke teže do 7 kilograma. Zapadne podvrste, poput T. t. jeffersoni, teži su od svojih južnih rođaka. U jesen, kada je hrane u izobilju, odrasle muške jedinke mogu preći težinu od 11,5 kilograma.[2]

Izuzev glave, američki jazavac prekriven je sedim, srebrnkastim i grubim krznom. Trouglasto lice američkog jazavca pokazuje naročite crne i bele oznake, sa smeđim i crnim oznakama na obrazima i belom prugom koja se pruža od nosa do baze glave. Kod podvrste T. t. berlandieri, bela oznaka pruža se čitavom dužinom tela, do baze repa.

Ponašanje i ishrana uredi

Američki je jazavac samostalna životinja tokom većeg dela godine. Hrani se tekunicama, miševima i ostalim manjim sisarima, često kopajući u poteri za plenom u njihove jazbine, a ponekad zatvarajući ulaske jazbina predmetom. Takođe se hrane pticama, zmijama i insektima. Većinom su aktivni noću, no ponekad su aktivni i tokom dana. Ne hiberniraju, ali su manje aktivni tokom zime.

Američki jazavac može provesti veći deo zime u stadijumima obamrlosti koji traju oko 29 sati. Tokom toplijih dana izlaze iz jazbine. Američki jazavci ponekad će stvoriti simbiotsku vezu s kojotima. Kojoti nisu efikasni pri kopanju u potrazi za glodarima i teranju istih iz njihovih jazbina, no efikasni su u njihovoj poteri iznad tla. S druge strane, jazavci nisu dobri i brzi trkači, ali su veoma efikasni u kopanju. Kada love zajedno, plenu ostavljaju malo mesta za beg.

Razmnožavanje uredi

Američki jazavci proširuju granice svojih teritorija u potrazi za partnerom tokom sezone parenja. Mužjaci se mogu pariti s većim brojem ženki. Parenje se odvija tokom leta, a ženka se koti u podzemnoj jazbini tokom kasne zime. Okot broji od jednog do pet mladunaca.

Reference uredi

  1. ^ Helgen, K. & Reid, F. (2016). Taxidea taxus. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN: e.T41663A45215410. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-1.RLTS.T41663A45215410.en. Pristupljeno 8. 10. 2019. 
  2. ^ a b Feldhamer, George A.; Thompson, Bruce C.; Chapman, Joseph A. (19. 11. 2003). Wild Mammals of North America: Biology, Management, and Conservation (na jeziku: engleski). JHU Press. ISBN 9780801874161. 

Spoljašnje veze uredi