Amiloidoza (lat. amyloidosis) je hronično oboljenje, koje se karakteriše nagomilavanjem abnormalnog proteina amiloida u tkivima i organima.[1]

Amiloidoza
LatinskiAmyloidosis
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostEndokrinologija, kardiologija, hematologija
MKB-10E85
MKB-9-CM277.3
DiseasesDB633
eMedicinemed/3377 med/3888
Patient UK[https://patient.info/doctor/amyloidosis-pro amyloidosis-pro Amiloidoza]
MeSHD000686

Običan protein postaje amiloid ukoliko se pretvori u nerastvorljivu formu pod imenom beta-naborana ploča. Postoji oko 25 vrsta belančevina za koje se zna da mogu da formiraju amiloide kod ljudi, a većina njih ulazi u sastav krvne plazme.

Etiologija i klasifikacija uredi

 
Nataloženi amiloid (crveno)

Priroda bolesti je slabo poznata, a dijagnoza se često postavlja tek u njenom poodmaklom stadijumu. Amiloidoza se najčešće klasifikuje na sledeći način:

  • primarna amiloidoza (bez znakova prethodne ili udružene bolesti),
  • amiloidoza udružena sa multiplim mijelomom,
  • sekundarna ili reaktivna amiloidoza udružena sa hroničnim inflamatornim oboljenjima (osteomijelitis, tuberkuloza, reumatoidni artritis),
  • heredofamilijarna amiloidoza,
  • lokalna amiloidoza,
  • amiloidoza udružena sa starenjem i
  • amiloidoza udružena sa dugotrajnim hemodijalizama.[1]

Klinička slika uredi

 
Amiloidoza limfnog čvora
 
Amiloidoza krvih sudova

Protein amiloid može da se taloži lokalno kada nema kliničke posledice, ili može da zahvati bilo koji organski sistem dovodeći do teških poremećaja. Ispoljava se simptomima i znacima oštećenja organa u kojima se amiloid istaložio.

Prvi znak zahvaćenosti bubrega je proteinurija (prisustvo proteina u mokraći), kao posledica nastalog nefrotskog sindroma. Može se ispoljiti i hroničnom bubrežnom insuficijencijom bez povišenog krvnog pritiska.

Amiloidoza srca ispoljava se zastojnom srčanom insuficijencijom i obično je prati kardiomegalija (uvećanje srca).

Gastrointestinalni trakt je često zahvaćen kod bolesnika sa sistemskom amiloidozom. Tegobe mogu da nastanu usled taloženja amiloida u strukture creva ili usled infiltracije nervnog sistema koji inerviše gastrointestinalni trakt. Često je zahvaćen jezik koji se uvećava (makroglosija). Pokretljivost creva je smanjena i obično postoji sindrom loše apsorpcije, opstipacija (zatvor), bolovi u trbuhu i dijareja.

Jetra je često zahvaćena u sekundarnoj amiloidozi. Dolazi do njenog uvećavanja, ali su poremećaji testova funkcije jetre prisutni tek u odmakloj fazi bolesti. Nema specifičnih testova koji ukazuju na amiloidozu ovog organa.

Amiloid može da se taloži i u zglobovne strukture usled čega se javljaju bolovi u zglobovima, zamor i jutarnja ukočenost. Zglobovi mogu biti simetrično zahvaćeni, a klinička slika može da podseća i na druge reumatske bolesti.[1]

Dijagnoza uredi

Osnovni uslov za postavljanje dijagnoze je biopsija zahvaćenog organa i histopatološki pregled dobijenog uzorka. Dijagnoza primarne amiloidoze postavlja se ukoliko se nađe plazmocitna infiltracija u kosnoj srži, M-komponenta u serumu, a odsutne su bolesti koje su poznate kao uzročnici sekundarne amiloidoze.[1]

Lečenje uredi

Tokom terapije koriste se uglavnom citostatici. Kod bolesnika sa sekundarnom amiloidozom sprovodi se lečenje zahvaćenih organa i poremećaja njihovih funkcija.

Bolest kod životinja uredi

Glomerularna amiloidoza je bolest bubrega koja se javlja kod pasa rase Bigl i Šar pej, kao i kod mačaka Abisinjske rase uzrasta 1-5 godina.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b v g „Amiloidoza”. Arhivirano iz originala 26. 12. 2007. g. Pristupljeno 18. 12. 2007. 
  2. ^ „Familijarne bolesti bubrega kod pasa i mačaka”. Arhivirano iz originala 01. 01. 2008. g. Pristupljeno 18. 12. 2007. 

Spoljašnje veze uredi



 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).