Amniocenteza je dijagnostička metoda u ginekologiji[1]koja se primenjuje kod trudnica sa rizičnom trudnoćom ili u slučajevima kada prethodni testovi pokazuju izmenjene nivoe AFP parametara.[2] Plodova voda se uzima iz materice i laboratorijski se ispituje radi određivanja kariotipa bebe, odnosno broja i izgleda hromozoma, kako bi se na vreme uočile eventualne anomalije na hromozomima.

Amniocentesis
Klasifikacija i spoljašnji resursi
MKB-9-CM75.1
Patient UK[https://patient.info/doctor/amniocentesis-pro amniocentesis-pro Amniocenteza]
MeSHD000649

Amniocenteza je invazivna dijagnostička metoda. Između 16. i 18. nedelje, a najkasnije do kraja 19-e nedelje izvodi se gestacije punktiranjem plodove vode, čime se pribavljaju fetalne ćelije. Ovo se vrši uvođenjem igle velikog kalibra kroz zid uterusa pod ultrazvukom kako se ne bi povredio plod.[1] Punktirana plodova voda se centrifugira nakon čega se iz nje izoluju fetalne ćelije koje ostaju pri dnu epruvete. One se stavljaju na podlogu i uzgajaju in vitro nakon čega se u podlogu dodaje kohicin koji zaustavlja ćelije u metafazi ćelijske deobe kada su hromozomi najvidljiviji. Zatim se vrši izrada kariograma.[3][4]

Ovom metodom moguće je ustanoviti genetičke promene na plodu što je od vitalnog značaja za dalje planiranje trudnoće. U slučaju da se sumnja na specifični poremećaj, moguće je fokusirati test na ciljani hromozom. Na ovaj način utvrđuje se da li postoji opasnost od pojave Daunovog, Tarnerovog, Edvardsovog ili Patauovog sindroma, a takođe mogu da se utvrde i druge anomalije bebe (gubitak sluha ili vida kod bebe). Na ovaj način se sa sigurnošću može utvrditi i pol bebe.

Metoda se smatra invazivnom, i postoji rizik od nezarastanja posteljice nakon ekstrahovanja igle, curenja plodove vode, kao i infekcija. Ozbiljnije komplikacije mogu dovesti do pobačaja ploda, što se statistički dešava u oko 0,5% slučajeva. Ipak, od svih metoda za pribavljanje fetalnih ćelija, amniocenteza se najčešće primenjuje.

Amniocenteza je prvi put izvedena 30-ih godina dvadesetog veka.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 44. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ „Diagnostic Tests – Amniocentesis”. Harvard Medical School. Arhivirano iz originala 16. 5. 2008. g. Pristupljeno 15. 7. 2008. 
  3. ^ Dungan, Jeffrey S. &; Sherman Elias (Last revision 2008). „Prenatal diagnostic testing”. Merck manual home health handbook. Pristupljeno 24. 4. 2012.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  4. ^ Yashon & Cummings 2011, str. 83

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi



 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).