Sveti mučenici Amfijan i Edesije su rođena braća. Rođeni su u gradu Patari, od roditelja znamenitih ali neznabožaca. Kada su se školovali u Viritu saznali su za hrišćanstvo. Kada su se vratili kući, više nisu mogli živeti sa roditeljima i srodnicima već su tajno odbegli u Kesariju Palestinsku kod prezvitera Pamfila poznatom po svetosti i duhovnoj učenosti.[1] Kod Pamfila su se podučavali hrišćanskim zakonima i podvizavali se. Za Amfijana se govorilo da je telom bio 20 godina star, a razumom i velikodušnošću stoletan. Kada je otpočelo gonjenje hrišćana za vreme vladavine cara Maksimijana, mnogi hrišćani su pobegli iz grada i sakrili se, dok su se drugi dragovoljno predali u ruke mučitelja, da bi postradali za Hrista. Amfijan je bio među ovim poslednjim. On je došao u hram gde je knez Urban prinosio žrtve idolima, pa uhvati kneza za ruku, kojom je držao žrtvu, i viknu mu, da odustane od služenja n žrtvoprinošenja mrtvim idolima i da pozna Boga istinoga. Neki koji su čuli ove reči i videli ovoliku hrabrost Amfijanovu pokajali su se i primili veru Hristovu. Knez razljućen baci Amfijana na muke.[1] Između ostalih muka zavili su mu noge pamukom pa zapalili. Ali kad je ostao živ, bacili su ga u more sa kamenom o vratu; a more se uzburkalo i izbacilo telo mučenikovo u grad. Edesije je najpre poslan u bakarne rudnike u Palestinu, a potom odveden u Misir. U Aleksandriji je udario šamar nekom knezu Jeroklu, koji je na trgu prikupio hrišćanske monahinje, devojke i časne žene, i davao ih razvratnicima na poruganje. Zbog toga je mučen i u more utopljen, kao i njegov brat Amfijan.[1] Oboje su preminuli oko 306. godine.

Sveti Amfijan

Srpska pravoslavna crkva slavi ih 2. aprila po crkvenom, a 15. aprila po gregorijanskom kalendaru.

Reference uredi

  1. ^ a b v „Sveti mučenici Amfijan i Edesije”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-21. 

Spoljašnje veze uredi

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.