Anije (mitologija)

Anije (grč. Ἄνιος) je u grčkoj mitologiji bio vladar ostrva Delosa tokom Trojanskog rata.

Ilustracija susreta Eneje i Anija, Johann Wilhelm Baur.

Mitologija uredi

Anije je bio sin Apolona i Kreuse[1] ili Stafilove kćerke Roje, koju je, kada je zatrudnela, otac zatvorio u kovčeg i bacio je u more. Kovčeg su talasi naneli na ostrvo Delos ili Eubeju, gde je Roja rodila Anija i dala mu takvo ime zbog muka koje je imala. Na ostrvu ga je odgajio otac, koji ga je naučio proricanju i dao mu vladavinu nad ostrvom. Zapravo, Anije je bio Apolonov sveštenik. Kasnije je Anije od razbojnika otkupio Tračanku Doripu (ili Driopu[1]) i njome se oženio. Sa njom je imao tri kćerke, tzv. „vinogradarke“, Enotrope ili Enotrofe; Elaidu, Spermu i Enu (ili Ojnu) i sina Androna (ili Andara). S obzirom da je njegove kćerke Dionis obdario natprirodnim moćima, Anije nije oskudevao u namirnicama, pa je tako snabdeo grčku flotu hranom kada su krenuli u pohod na Troju. Pri tome je prorekao da će Troja pasti nakon deset godina i predložio im da to vreme ne provedu u ratu, već kod njega, ali su oni to odbili. Umesto toga su želeli da povedu njegove kćerke sa sobom, ali im se to izjalovilo. Nakon razaranja Troje, srdačno je primio Eneju, Anhisa i njihove pratioce. Anije je opisan kao usamljen čovek, jer su sva njegova deca nastradala ili otišla od njega. Imao je i sina Trasa i kćerku Laviniju.[2][3] Anija su spominjali Apolodor, Diodor, Higin, Ovidije u „Metamorfozama[4] i Vergilije u „Enejidi“.[5]

Druge ličnosti uredi

U grčkoj mitologiji se pojavljuju još dve ličnosti sa ovim imenom. Jedan je bio sin Eneje i Lavinije, kćerke prethodnog Anija, a drugi kralj Etrurije, po kome je reka Anio dobila naziv. Onjima su pisali Servije i Plutarh.[1]

Izvori uredi

  1. ^ a b v „Greek Myth Index: Anius”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2010. g. Pristupljeno 17. 05. 2011. 
  2. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Althepus to Antilochus
  5. ^ theoi.com: VIRGIL, AENEID 3; BOOK 3 OF THE AENEID, TRANS. BY H. R. FAIRCLOUGH [69]