Anketa ili upitnik je tehnika prikupljanja podataka i obaveštenja koji se primenjuje u društvenim naukama.[1] Sprovodi se tako što veći broj ispitanika (koji čine uzorak) odgovara na pitanja u vezi sa nekim strogo određenim problemom ili pojavom.[2]

Anketa u papirnoj formi koja tek treba da se popunjava od strane ispitanika.

Terminom anketa su obuhvaćeni novinarski žanrovi (novinska, radio i televizijska anketa), književna anketa (zvanične izjave kompetentnih ličnosti o jednom pitanju iz oblasti književnosti) i anketa uopšte, kojom se u nauci označava metod prikupljanja činjenica.

Anketa u naučne svrhe uredi

Anketni list sa preciznim pitnjima se dostavlja ispitanicima koji odgovaraju na pitanja iz raznih oblasti (kulture, umjetnosti, politike i sl.) Rezultati ankete se analiziraju i na osnovu njih se izvlače zaključci. Anketa u naučne svrhe znači skup izjava, stavova, mišljenja više učesnika kompetentnih da pruže odgovore na konkretno postavljeno pitanje.

Književna anketa uredi

Kniževna anketa je metod kojim se prikupljaju stručna mišljenja više učesnika na konkretno postavljeno pitanje iz oblasti književnosti. Anketa kao novinarski žanr - Ovdje se govori o novinskoj, radio i televizijskoj anketi i svaki od njih to radi na drugačiji način. Ono što je zajedničko jeste postavljanje jednog pitanja te cilj da se dođe do određenih rezultata.[1]

Novinska anketa uredi

Autor novinske ankete je novinar. On odabire temu i iz nje izvlači pitanje jer od kvalitetno postavljenog pitanja uglavnom zavisi kvalitetan odgovor. Novinar određuje ispitanike (metodom slučajnog ili ciljanog izbora) a zatim odgovore analizira i sistematizuje da bi dobio objektivan zaključak. Novinska anketa bi se mogla podijeliti na tri dijela: Uvodni dio (Tu se obično u dvije, tri rečenice navodi cilj ankete, tema i neki podaci o ispitanicima), Drugi pasus (saopštava rezultate, ocijene, stavove i mišljenja.) i zaključak (jasan i koncizan zaključak ankete).

Radio anketa uredi

Anketa se vrši postavljanjem jednog pitanja gdje se odgovori bilježe tonskim snimačem koji se u studiju obrađuju. Radio anketa umjesto naslova ima najavu a nju saopštava spiker ili voditelj emisije, nikako autor ankete. Pitanje se čuje samo sa prvim anketiranim, dok se sljedeći odgovori puštaju bez pitanja.

Televizijska anketa uredi

Učesnici ankete i njihovi odgovor te rezultat ankete se predstavljaju slikom i rječju. TV anketa se može montirati u studiju a može biti i direktna, blic, sa terena. Najava TV ankete mora biti kratka i efektna a saopštava je voditelj ili urednik dok pitanje čujemo od autora ankete, odnosno onog ko radi anketu. Autor ankete se prikaže samo sa prvim anketiranim dok kasnije se prikazuju samo ispitanici.[3]

Izvori uredi

  1. ^ a b Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 26. ISBN 86-19-00635-5. 
  2. ^ Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
  3. ^ Slavković, Dušan (1981). Biti novinar. Beograd: Radnička štampa Beograd. ISBN (Broš.). 

Spoljašnje veze uredi