Antonij Pogoreljski
Antonij Pogoreljski (rus. Антоний Погорельский; Moskva, 1787 - Varšava, 21. jul 1836) je bio ruski pisac, član Ruske Akedemije (1829). Pod tim pseudonimom pisao je u prvoj polovini 19. vijeka Aleksej Aleksejevič Perovski (rus. Алексей Алексеевич Перовский).
| Antonij Pogoreljski | |
|---|---|
 Antonij Pogoreljski | |
| Lični podaci | |
| Puno ime | Aleksej Aleksejevič Perovski |
| Datum rođenja | 1787. |
| Mesto rođenja | Moskva, Ruska Imperija |
| Datum smrti | 21. jul 1836. (48/49 god.) |
| Mesto smrti | Varšava, Prusko kraljevstvo |
| Književni rad | |
| Najvažnija dela | Lafertovska kolačarka, Crna kokoš |
Biografija uredi
Aleksej Perovski je rođen u Moskvi 1787. godine. On je vanbračni sin grofa Alekseja Razumovskog. Grof se postarao da budući pisac Pogoreljski završi studije na Moskovskom univerzitetu, kao i da njegovi vanbračni sinovi 1805. godine dobiju plemićko zvanje i prezime Perovski.
U mladosti je Perovski učestvovao kao dobrovoljac u ratu iz 1812. godine i s pobjedničkom vojskom promarširao kroz Austriju, Prusku i Francusku. 1813. godine, kapetan štaba Perovski je postao ađutant kneza Repnjina, ruskog general-gubernatora Saksonije i dvije godine je proveo u Drezdenu, tada jednom od centara njemačke književnosti. U Drezdenu je tada živio Ernst Teodor Vilhelm Hofman. Mada nema podataka o poznanstvu s Hofmanom, Aleksej je u Drezdenu posjećivao književne salone, sretao se s njemačkim piscima i duhom tadašnje njemačke književnosti, u kojoj je tada vladala atmosfera romantizma, raspravljao se o djelima Ludviga Tika i Klemensa Brentana - i taj duh je opčinio Perovskog. Bivši karamzinist se vratio u Rusiju kao poštovalac i poznavalac novog književnog pravca, njemačkog romantizma.
Perovski je pod pseudonimom Antonij Pogoreljski napisao prvu rusku istinski romantičnu i fantastičnu pripovjetku "Lafertovska kolačarka" i objavio je u "Književnim novostima" 1825.
Sam Puškin je bio očaran pripovjetkom Pogoreljskog. Iz progonstva u Mihajlovskom pisao je bratu:"Dragi moj, kakva je divota "Bakin mačor"! Pročitao sam dva pputa i u jednom daahu cijelu priču, i sad samo buncam o Trifonu Falaleiču Murklinu. Krećem se okretno, zažmirivši očima, vrteći glavom i povijajući leđa. A Pogoreljski je Perovski, zar ne?"
Puškinu, udaljenom od Petrograda, nije moglo promaći ko može biti autor djela kojim se oduševio.
Kasnije, u "Pogrebniku", Puškin će pomenuti poštara iz pripovjetke Pogoreljskog, što je više nego znak pažnje.
Pogoreljski je "Lafertovsku kolačarku" kasnije unio u zbornik fantastičnih pripovjedaka pod naslovom "Dvojnik ili Moje večeri u Malorusiji"(1828). Time je unio u rusku književnost dvije važne novosti:motiv dvojnika, koji je poslije tako svestrano obrađivan u djelima mnogih pisaca, i prvi je, prije Gogolja unio kolorit ukrajinske bajke. "Dvojnik ili Moje večeri u Malorusiji" najava su Gogoljevih "Večeri na salašu kraj Dikanjke" koje će izići u godinama 1831.-1832.
"Lafertovska kolačarka" je već 1933. prevedena na francuski u dvotomnoj antologiji '"Les Conteurs russes ou Nouvelles, Contes et Tradition russes".
U Rusiji je Pogoreljski izazvao opštu pažnju. Razbuktala se i polemika, otpor fantastici i "tajanstvenim povjestima". Marlinski je ljutito negirao neshvatljivog Hofmana, a N. Poljevoj je napisao strog odziv o "Dvojniku" Pogoreljskog, pišući između ostalog:"Jedna od posljedica njemačkog uzora pisanja povjesti jeste tuga koju nameću njemačke povjesti, pokazujući čovjeka u tako čudnom odnosu, da se njegova slabost ili krhkost njegovog uma i kolebljivost okolnog samosaznanja otkrivaju previše javno. Postoje oblasti u duši čovjeka i društva koje ne treba dirati".
Pogoreljski je imao drugačije mišljenje:"Čovjek ima posebnu sklonost prema svemu čudesnom, prema svemu što izlazi iz običnog poretka".
Godine 1829. Pogoreljski je objavio bajku "Crna kokoš ili Podzemni žitelji". "Volšebna bajka za djecu" je postala klasično djelo ruske književnosti za djecu. Napisao je i roman "Manastirka" (1830. - 1833), u kojem je slikao naravi i običaje plemstva iz Ukrajine, približavajući se stilom realističkom načinu pisanja.
Antonij Pogoreljski je umro u Varšavi 21. jula 1836. godine.
Do danas su od njegovih djela živi "Lafertovska kolačarka" i "Crna kokoš".
Antonij Pogoreljski, time što je uveo u književnost lik malog čovjeka iz naroda, bio prethodnik Puškina, Gogolja, Dostojevskog, a njegov crni mačor je bio častan predak mačora iz slavnog Bulgakovljevog romana "Majstor i Margarita".[1]
