Antonov An-70 je višenamenski četveromotorni elisnomlazni transportni avion, nosivosti do 50 tona. Konstruisan je u Avijacijskom naučno-tehničkom kompleksu „Antonov“ u Kijevu. Njamenjen je da zameni već zastareli An-12 u Sovjetskom ratnom vazduhoplovstvu, a može da zameni i An-22. Tokom testiranja oborio je 6 svetskih i 15 nacionalnih rekorda, a jedan od njih je podizanje 55 tona tereta na visinu od 7350 metara.[2]Jedini konkurent ovom avionu na svetskom tržištu je Erbas A400M.[3]

Antonov An-70[1]
An-70 reg-ozn. UR-EXA repni broj 197 na MAKS 2013. godine
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Dužina40,73
Razmah krila44,06
Visina16,38
Površina krila204
Prazan66,230
Maks. masa pri uzletanju145,000 kg
Turbo-elisni motor4 × Ivčenko Progress D-27
TEM snaga10,350 kW
Brzina krstarenja750 km/h
Dolet7,800 km
Plafon leta12000 m
Brzina penjanja1500 m/min
Kontrarotorajući elisnomlazni motor Progress D-27 na aeromitingu u Le Buržeu pored Pariza 2013. godine

Istorija i razvoj uredi

 
An-70 reg-ozn. UR-NTK repni broj 354 na MAKS 1997. godine

Proektovanje aviona je početo 1978, a prvi let je izveden decembra 1994. godine. 23. juna 1993. godine Rusija i Ukrajina su potpisale sporazum, memomrandum o zajedničkom razvoju i proizvodnji, po sistemu pola-pola. Osnovano je zajedničko preduzeće rus. «Средний транспортный самолет».[4] Avion je trebalo da se proizvodi kako u fabrici aviona „Aviant" iz Kijeva, tako i u fabrici aviona „Aviakor" u Samari.[1]

 
Prvi prototip An-70 za vreme ispitivanja 1994. godine
 
Prvi prototip An-70 za vreme ispitivanja 1994. godine

Sekretar za narodnu bezbednost saveta odbrane Ukrajine (NSDCU), Aleksandar Turčinov, ponudio NATO-u da nastavi razvoj An-70, jer su oružane snage evropskih zemalja pokazale interesovanje za letelicu. Rusija je napravila značajan doprinos u razvoju An-70 i to je razlog zašto Ukrajina treba od Rusije dozvolu da sarađuje sa zemljama treće strane u daljoj realizaciji ovog projekta. Ipak, odluka je doneta u korist evropskog projekta (A-400), gde najveće učešće ima francuska avionska industrija.[3]

Namena i eksploatacija uredi

 
Pilotska kabina An-70
 
Teretna kabina An-70

An-70 pripada novoj generaciji vojnih transportnih aviona sa kratkim uzletanjem i sletanjem, namenjenih letovima srednje dužine. Po svojim karakteristikama on može da obezbedi isporuku svih vrsta armijskog naoružanja i vojne tehnike ukupne težine 35-47 tona na distanci od 3-5,1 hiljada kilometara, optimalnom brzinom od 700-750 kilometara na čas. Ovaj avion, sposoban da sleće i uzleće sa kratkih pista, može postati nezamenjiv za snabdevanje udaljenih baza, uključujući i baze van Rusije.[2]

Korisnici uredi

 
An-70 i An-124 „Ruslan"

Na današnji dan su zagarantovana samo dva AN-70, koji su projektovani još 90-ih godina na kijevskom zavodu „Aviant“ i treba da se završe po narudžbi Ministarstva odbrane Rusije.

 
Pri poletanju An-70
 
An-70 pri sletanju

Prvi predserijski avion kupilo je Rusko ratno vazduhoplovstvo 2011. godine, a narudžbina Ministarstva odbrane RF je predviđala nabavku 60 ovakvih aviona do 2020. godine.[5] Dobar podstrek bi bio ugovor o kupovini An-70 za potrebe ratnog vazduhoplovstva RF, koji bi omogućio finansiranje i početak organizacije proizvodnje u fabrici aviona „Gorbunov" iz Kazanja. Planira se uvođenje u upotrebu 17 ovakvih aviona do 2020. godine. Prvi avioni AN-70 bi počeli da se uvode u naoružanje ratnog vazduhoplovstva od 2016. godine.[6]

Izvori uredi

  1. ^ a b Antonov-70
  2. ^ a b An-70, leteći teretni džin[mrtva veza], Ruska reč, 26. jul 2012. iz RIA „Novosti“
  3. ^ a b Ukraine cannot offer third-party countries to participate in An-70 project without Russia’s permission[mrtva veza] Russian Aviaton, July 6, 2015
  4. ^ Ivan Konovalov. An-70: sluga dvuh gospod Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. maj 2013) // «Voenno-promыšlennый kurьer» № 2 (470) ot 16 яnvarя 2013
  5. ^ Rossiя priobrela pervый transportnik An-70 // Lenta.ru ot 22 iюlя 2011
  6. ^ Kada će biti novi transportni avioni? Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. februar 2016) Ilija Kramnik, 7. februar 2013, 15:40

Spoljašnje veze uredi