Apolonije Tijanski

Apolonije Tijanski ili Apolonije iz Tijane (grč. Απολλωνιος ο Τυανευς 1.g - 98.g) - neopitagorejski filozof. Sačuvano je 97 pisama pripisanih Apoloniju[1].

Apolonije Tijanski
Lični podaci
Datum rođenja1. g.
Mesto rođenjaTijana, Kapadokijsko carstvo,
Datum smrti98.
Mesto smrtiEfes, Rimska imperija,
Filozofski rad
Škola filozofijeNeopitagoreizam
Interesovanjafilosofija

Izvori uredi

Prema raširenim informacijama, Flavije Filostrat Stariji je početkom 3. veka, u ime carice Julije Domne, žene Septimija Severa, sastavio Apolonijevu biografiju - „Život Apolonija iz Tijane“ u 8 knjiga, prepun sa mitologizovanim elementima. Među svojim izvorima Filostrat [2] navodi beleške Damide iz Ninive, Apolonijevog ličnog sekretara, ali većina savremenih autora se slaže da su Damida, kao i Apolonijeva putovanja na istok, književna fikcija. Od pouzdanijih izvora Filostrat pominje delo Maksima Egejskog i delo Mojagena u 4 knjige. Postoje još dva dokaza koji razjašnjavaju vreme Apolonijevog života: prema Lukijanu, Aleksandar Abonotiški je učio sa Apolonijem u mladosti, što ukazuje na otprilike 120. godinu, a Kasije Dion izveštava da je Apolonije imao 95 godina kada je imao viziju ubistva Domicijana u Efesu.

Biografija uredi

Prema biografiji Filostrata, Apolonije je rođen u bogatoj porodici u kapadokijskom gradu Tijani. Pošto se rano zainteresovao za filosofiju i asketizam, on je svoju mladost proveo u Asklepijevom hramu u gradu Egiju, prošao je petogodišnje iskušenje ćutanja i ceo svoj naredni život do duboke starosti proveo u lutanjima. Nasledstvo preostalo posle smrti roditelja dao je svojoj braći. Krenuvši da putuje, proputovao je Malu Aziju i čak je pokušao da prodre u Indiju da bi se upoznao sa učenjem bramana. Svuda je delovao kao propovednik-moralista i uveravao da može predvideti budućnost i činiti čuda. Iako je Neron proterao sve mađioničare i čarobnjake iz Rima, Apolonije je otišao tamo, ali je ipak morao da napusti ovaj grad. Posetivši Španiju, posle Neronove smrti, otišao je preko Italije u Grčku, a odatle u rimski Egipat, gde je Vespazijan, koji se spremao da preuzme vlast, iskoristio njegov uticaj i slavu; Konačno, posetio je i Etiopiju.

Vraćajući se iz Egipta, naišao je i na milostiv prijem kod Tita. Pošto je optužen za vreme Domicijanove vladavine za podsticanje pobune u Egiptu u korist Nerve, zatvoren je, dobrovoljno se pojavio pred sudom i oslobođen. Pošto je ponovo proputovao Grčku, Apolonije se nastanio u Efesu, gde je osnovao Pitagorejsku školu, i umro u dobi od skoro 100 godina, odbivši Nervin poziv da ode u Rim.

Paralele uredi

Apolonijeva biografija, koja je uključivala izveštaje o čudima koje je činio (isceljenje bolesnika, vaskrsenje devojke koja je umrla na dan venčanja), njegove govore protiv despotske moći careva Nerona i Domicijana, njegovo posedovanje ekstračulnih percepcija, darovi proricanja i dalekovidosti (na primer, Apolonije je navodno jasno video ubistvo Domicijana u Rimu, dok je bio u Efesu), često je upoređivan sa Isusom iz Nazareta. Tako je krajem 3. veka Hijerokle u posebnom eseju suprotstavio Apolonija Isusu i celokupnoj jevanđeljskoj istoriji, što je dovelo do traktata o odgovoru Jevsevija iz Cezareje[3].

Izvori uredi

  1. ^ Stucchi, Sandro (1988). Il gruppo bronzeo tiberiano da Cartoceto. Studia archaeologica. Roma: "L'Erma" di Bretschneider. ISBN 978-88-7062-599-8. 
  2. ^ Chapter 11: Philostratus’ Life of Apollonius of Tyana, DE GRUYTER, 2012, str. 258—308, ISBN 978-3-11-029767-6, doi:10.1515/9783110297737.258, isbn 978-3-11-029767-6, Proverite vrednost parametra |doi= (pomoć), Pristupljeno 17. 1. 2024 
  3. ^ Ehrman, Bart D. (2012). Did Jesus exist ? the historical argument for Jesus of Nazareth (1. ed izd.). New York: HarperOne. ISBN 978-0-06-220460-8.