Arteficijalna arteriovenska fistula

Arteficijalna arteriovenska fistula (AV fistula), arteriovenski šant ili arterijska anastomoza je hirurški izveden spoj kod bolesnika na dijalizi, između susedne arterije i vene, u cilju preusmeravanja arterijske krvi u vensku, koja se u veni arterijalizuje zahvaljujući novostvorenoj hemodinamici. Najčešća lokalizacija za AV fistulu, je podlaktici, nekoliko santimetara iznad zgloba šake, na nedominantnoj ruci bolesnika (levoj kod dešnjaka, desnoj kod levaka). Mada ponekad izbor ruke zavisi i od vaskularnog statusu bolesnika (npr kod bolesnika sa izraženim aterosklerotskim promenama i sl.)[1]

Arteficijalna arteriovenska fistula (interventna hirurgija)
Radiocefalična AV fistula
Specijalnostkardiologija

Arteriovenska fistula predstavlja najbolji način pristupa krvotoku za bolesnike koji su na redovnoj hemodijalizi. AV fistula je spremna za upotrebu nakon 4 do 6 nedelja, koliko je neophodno da se stvori fistula, koja nakon tog period može da se koristi za hemodijalizu. Ova vrsta pristupa krvotoku, uz odgovarajuću negu može da traje godinama, ako AV fistulu punktiraju dobro obučene medicinske sestre/tehničari, koji su edukovani za tu vrstu posla.[2]

Značaj AV fistule

uredi

Od svih dostada primenjivanih vaskularnih pristupa, za potrebe lečenja bolesnik primenom hemodijalize najefikasniji je onaj preko hirurški konstruisan AV fistule. Ova anastomoza danas se smatra „zlatnim standardom“ za primenu u hemodijalizi.

Procedura

uredi

Pre nego što se uspostavi anastomoza (AV fistulom) bolesnik se upućuje na pregled vaskularnom hirurgu koji prethodno treba da proceni status krvnih sudova i na osnovu kliničkog statusa odredi najbolji pristup za formiranje AV fistule.[3]

Najčešće se na ruci spajaju radijalna arterija (a. radialis) i vena cefalika (v. cephalica) ili ulnarna arterija (a. ulnaris) i bazilarna vena (v. basilica). Nakon uspostavljene anastomoze stvara se dilatacija (proširenje) vene u kojoj nastaje vremenom arterijalizacija venskog zida.

Kada je lumen vene zadovoljavajućeg obima i hemodinamike, može se pristupiti punkciji i otpočeti sa primenom hemodijaliza. AV fistula je „zrela“ za punkciju nakon oko tri do pet nedelja nakon hirurške intervencije.[3][4]

Ako se zbog neadekvatnosti krvnih sudova [loše razvijene vene uz primerenu arteriju ili postojeću arterijsku insuficijenciju] ne može konstruisati nativna AV fistula, tada se može napraviti AV graft. On se izrađuje od sintetičkog prihvatljivog materijala [politetrafluoretilen, poliester, poliuretan]. implantira se subkutano radi lakše punkcije. On može biti ravan ili zavijen.[5]

Komplikacije arteriovenske anastomoze

uredi
 
Tromboza AV fistule
Tromboza

Tromboza anastomoze karakteriše se potpunim prestankom cirkulacije krvi u venskom segmentu AV fistule proksimalnije od AV anastomoze, i to pre svega zbog tromba koji je nastao u delu vene - od anastomoze do ušća vene subklavije u gornju šuplju venu.

Tromboza se dijagnostikuje fizičkim pregledom: palpatorno na mestu anastomoze ne dobija se karakterističan šum fistule, a ponekad se tromb može i napipati i u veni.

Tromboza anastomoze je najozbiljnija komplikacija koja dovodi do afunkcije fistule i rešava se hirurški, (trombektomijom i/ili endovaskularnim pristupom trombu).

Stenoza

Najčešća komplikacija anastomoze je suženje ili stenoza AV fistule. Nastaje ka posledica suženje lumena venskog krvnoag suda u neposrednoj blizini anastomoze.

Stenoza u oko 50% slučajeva dovodi do malfunkcije AV fistule, koja se manifestuje redukcijom protoka krvi u arterijskom segmentu. Dijagnostikuje se: auskultatorno na mestu stenoze gde se čuju piskavi šumovi kao posledica stvaranja edema. Konačna dijagnoza stenoze postavlja se na osnovu ultrazvučnog pregleda.

Aneurizma

Aneurizma je lokalno proširenje vene (dilatacija zida krvnog suda) kao posledica turbulentnog strujanja krvi kroz mesto suženja.

Dijagnostikuje se inspekcijom, palpacijom i ultrazvučnim snimanjem.

Neophodno je napomenuti da su u principu, krvni sudovi kod uremičnih bolesnika, a naročito venski, oštećeni u znatnoj meri, često trombozirani, te se ponekad dešava da formiranje AV fistule ne uspe.
Kada se iskoriste sve kombinacije, i kada ne dođe do rezultata u pogledu formiranja ovakve anastomoze, onda se pravi bajpas (hirurška premosnica) sa drugim materijalima.
Najčešće se koriste autograft safene, homograft safene, karotidni graft životinjskog porekla, ili vaskularna proteza od sintetičkih materijala.
Infekcija

Infekcije anastomoze javlja se zbog nepažljivog i neaseptičnog punktiranja AV fistule. Karakteriše se bolom, eritemom i edemom. Kako zbog infekcijom izazvane nekroze koža slabi, može doći i do rupture i zato infekciju treba lečiti antibioticima ili u slučaju rupture - hirurški.[6]

Pseudoaneurizma

Pseudoaneurizma ili lažna aneurizma, za razliku od „prave“ nema sve slojeve koje ima normalni krvni sud. One nastaju u okolnim mekom tkivu nakon destrukcije krvnih sudova, najčešće nepažljivom punkcijom arterije ili grafta.

Dijagnostikuju se ultrazvučnim pregledom.

Krvni podliv (hematom)

Hematom se javlja najčešće nakon punkcije ili nakon neadekvatne kompresije na mestu uboda po završenoj hemodijalizi.

Dijagnostikuje se inspekcijom i ultrazvučnim pregledom.

Periferna ishemija

Na perifernu ishemiju može da utiče sama konstrukcija AV fistula, ako je takva da ima smanjenu cirkulacije krvi koju dovodi radijalna arterija. U takvim uslovima dolazi do tzv. sindroma „krađe krvi“ (engl. steal sindrom), što za posledicu ima ishemiju prstiju, najčešće palca, kažiprsta i srednjeg prsta ruke.

Do ishemije najčešće dolazi kod bolesnika sa šećernom bolešću koji imaju oslabljenu perifernu cirkulaciju zbog višestrukih kalcifikacija krvnih sudova.

Bolesnici sa ishemijom žale se na hladnoću u šaci, prstima. U težim slučajevima može nastati i gangrena prstiju.

Komplikacije na srcu

Kod kardiomiopata nakon konstrukcije AV fistule mogu se javiti komplikacije na srcu, izazivanje pojačanjem srčanog minutnog volumena (jer 20-50% srčanog volumena prolazi kroz AV fistulu).

Izvori

uredi
  1. ^ Halovanić, Goran (2015). „Access to the bloodstream for hemodialysis”. Sestrinski Glasnik/Nursing Journal. 20: 64—67. doi:10.11608/sgnj.2015.20.013. 
  2. ^ M. J. Brescia, J. E. Cimino, K. Appel et B. J. Hurwich, Chronic haemodialysis using venipuncture and a surgically created arteriovenous fistula, N. Engl. J. Med., vol. 275, no 20,‎ novembre (1966). str. 1089-1092.
  3. ^ a b Ryner HC, Pisoni RL, Gillespie BW. Creation, cannulation and survivalof arteriovenous fistulae: data from DOPPS. Kidney Int 2003;63:323.
  4. ^ Brunori G, Ravani P, Mandolfo S, Imbasciati E, Malberti F, CancariniG. Fistula maturation: doesn’t time matter at all? Nephrol Dial Transplant2005;20:684-87.
  5. ^ Halovanić, Goran (2015). „Access to the bloodstream for hemodialysis”. Sestrinski Glasnik/Nursing Journal. 20: 64—67. doi:10.11608/sgnj.2015.20.013. 
  6. ^ Dhingra RK, Young EW, Hulbert-Shearon TE, Leavey SF, Port FK. Type of vascular access and mortality in U.S. hemodialysis patients. Kidney Int 2001;60:1443-51.11.12.

Spoljašnje veze

uredi
Klasifikacija
Spoljašnji resursi



 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).