Artoaški gonič iz 1915. godine

Zemlja porekla
 Francuska
Klasifikacija i standardi
FCI: Grupa 6 Goniči, tragači po krvi i srodne rase Sekcija 1.2 #28 standard
UKS: Tragači po krvi (krvoslednici) standard

Artoaški gonič (fr. Chien d’Artois) je srednje veliki pas iz Francuske koji se danas koristi najčešće za lov odstrelom.[1] Pas je inteligentan, hrabar i odan. Iako se koristi uglavnom za lov na zečeve, veoma je cenjen i kao kućni ljubimac zbog plemenitog karaktera i izraženoj ljubavi prema deci.[2] I mužjaci i ženke dostižu visinu od 53 do 58 cm, a težinu od 28 do 30 kg.[1]

Istorija uredi

Ova pasmina, koja se nekada zvala pikard, je bila veoma cenjena i tražena za vreme Henrija IV i Luisa XIII. Priručnik o francuskom lovu iz 1890. godine hvali artoaškog goniča. U priručniku se navodi da je artoaški gonič tog vremena bio ukrštan i teško je bilo naći čistokrvnog. Uprkos tome, ostao je jedna od najboljih pasmina za lov na zečeve.[1]

Krajem 19. i početkom 20. veka, g. Levoa u Pikardiji je pokušao da ponovo uspostavi stari tip artoaškog goniča, bez pravog uspeha. Tokom tog perioda i do kraja Prvog svetskog rata, drugi uzgajivač, g. Malard je dominirao uzgajanjem ove rase. Njegovo uzgajanje veoma lepih pasa, što svedoče brojne nagrade na izložbama pasa, ipak nije odgovaralo opisu koji su davali stari autori. Nakon Drugog svetskog rata, verovalo se da je rasa artoaški gonič izgubljena zauvek. Ali početkom 1970-tih godina, nekoliko ljubitelja pasa, naročito g. Odreši od Binji le Gamaša u Somi, se fokusiralo na zadatak da obnove rasu od nekoliko preostalih primeraka koje su prilikom potrage nalazili. Zahvaljujući njihovim naporima moderni artoaški gonič veoma jako nalikuje na originalnog artoaškog goniča.[1]

 
Artoaški gonič, star tri meseca

Karakteristike psa uredi

Narav uredi

Pošto je prvom mestu lovački pas, artoaški gonič ima izražen instinkt da oseti i lovi plen. Njihovo razvijeno čulo mirisa prevazivali ostala čula i na prvo mesto stavlja lov. Odlikuju se izdržljivošću i brzinom - dvema osobinama koje garantuju uspeh. Iako je tačno da je ova pasmina uglavnom korištena u malim čoporima, oni su neosporno nezavisni. Hrabro se suočavaju sa svakim zadatkom koji im je predočen.[3]

Uprkos posvećenosti na terenu, artoaški gonič je dobar porodični pas. Privržen je i odan porodici. Dokle god ima šansu da troši svoju energiju, ponaša se mirno i sa poštovanjem prema svim članovima porodice. Ima izraženu ljubav prema deci i uživa u igri sa njima. Slaže se sa drugim psima, ako je sa njima od detinjstva. Izražen instinkt za lovom čini ovu pasminu lošim izborom za porodice sa drugim manjim životinjama.[3]

Opšti izgled uredi

Artoaški gonič je srednje veliki, dobro građen, snažnih kostiju, mišićav i nije predugačko pravougaon. Uši su mu nešto mesnatije, široke, gotovo ravne i prilično duge. Usađene su u visini očiju. Dlaka je kratka i gusta. Boja je trobojna tamno jelenje braon, zečija ili jazavičava boja sa plaštom ili velikim pločama. Glava je uobičajeno jelenje boje, ponekad crno oivičena. Rep je prilično dug, nošen srpasto, četkast. Kretanje je gipko, istaknuto i mirno.[4]

Nega i zdravlje uredi

Ne zahteva veliku količinu četkanja. Dovoljno je brisanje vlažnom krpom, a kupanje samo kada je neophodno. Zahteva velike količne vežbanja. Potrebne su mu dnevne šetnje, a ovaj pas je odličan za ljude koji vole trčanje i pešačenje. Važno je da vlasnici budu sigurni da ovaj pas nikada nije slobodan u nesigurnoj oblasti, jer može pobeći u pravcu prvog zanimljivog mirisa.[2]

Što se tiče zdravstvenog stanja, ova pasmina je jaka i otporna. Potencijalni zdravstveni problemi su infekcije uha i displazija kuka.[3]

Životni vek ove rase je od 10 do 13 godina.[5]

Reference uredi

  1. ^ a b v g „Artoaški gonič - FCI standard” (PDF). Međunarodna kinološka federacija (na jeziku: engleski). 
  2. ^ a b „Artoaški gonič - informacije”. Mezimci. Pristupljeno 2020-08-26. 
  3. ^ a b v „Artoaški gonič”. Zona pasa (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-26. 
  4. ^ „Artoaški gonič - KSRS”. Kinološki savez Republike Srbije (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-08-26. 
  5. ^ „Životni vek artoaškog goniča”. Životni vek životinja (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-26. 

Spoljašnje veze uredi