Asocijacija za progresivne komunikacije

Asocijacija za progresivne komunikacije (engl. Association for Progressive Communications), poznata po svom akronimu APC (od engl. APC), je onlajn mreža koja je nastala 1990. godine. Članovi APC-a u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Evrope, Azije, Južne Amerike i Afrike su prvi put doneli povelju 2001—2002. godine. U povelji se protive kontroli internet sadržaja, kritikama i cenzurama, i zalažu za javnu dostupnost naučnih i istraživačkih radova koji su finansirani javnim sredstvima. APC-ova povelja o internet pravima se sastoji iz 7 tema.[1][2]

Države članice APC-a, 2015.

Sadržaj APC-ove povelje o internet pravima uredi

  1. Pristup internetu za sve
  2. Sloboda izražavanja i udruživanja
  3. Pristup znanju
  4. Deljenje znanja i kreacije - slobodan softver, softver otvorenog koda i razvoj tehnologije
  5. Privatnost, nadzor i enkripcija
  6. Upravljanje internetom
  7. Svest o pravima, njihova zaštita i ostvarivanje

Pristup internetu za sve uredi

Prva celina povelje govori o ravnopravnosti korišćenja interneta.

  • Internet kao javni servis mora biti dostupan svima. Potrebno je da podigne nivo društvene jednakosti i da se rukovodi socijalnom pravdom. Internet mora da poseduje informacije iz svih delatnosti radi razvoja istih.
  • Internet kao javna globalna mreža mora biti dostupan bez obzira na predeo gde se ljudi nalaze, kako bi bili povezani sa svim dešavanjima. U tom smislu, neophodno je da bude široko rasprostranjen. Na taj način su informacije svima dostupne preko ove široko pojasne mreže.
  • Postoje mogućnosti uređivanja interneta shodno svojim potrebama za šta ljudi moraju da poseduju odgovarajuće veštine i sposobnosti. Znanje potrebno za korišćenje interneta može se steći iz različitih izvora, preko treninga, pisanih materijala i obuka.
  • Sav materijal, aplikacije i sadržaj na internetu moraju biti dostupni bez obzira na mogući invaliditet, bilo fizički ili kognitivni. Aplikacije treba da budu konsturisane tako da omoguće ravnopravan pristup svima.
  • Ne sme postojati polna razlika pri pristupu, izmeni i korišćenju interneta i svih njegovih servisa. Ova prepreka se može prevazići većom angažovanošću žena na svim poljima javne globalne mreže - internet.[3]
  • Politika cena korišćenja interneta mora biti izgrađena na osnovu prihoda građana, kako bi svi slojevi društva imali podjednaka prava pristupa.
  • Na svakom radnom mestu mora biti omogućen pristup internetu, kako za obrazovanje radnika, tako i za dostupnost informacija neophodinih za izvršavanje posla kao i zaštite radničkih prava.
  • Kako bi informacije na internetu bile dostupne svima potrebno je izgraditi centre javnog pristupa. U tim centrima će ljudi koji nemaju dovoljno sredstava za privatni pristup imati mogućnost javnog.
  • Kako je većina sadržaja na internetu na latiničnom pismu treba se zalagati za ravnopravno korišćenje svih pisama radi razmene informacija iz različitih kultura.

Sloboda izražavanja i udruživanja uredi

  • Izražavanje mišljenja, stavava i ideja ne sme biti ograničeno od strane državnih ili nedržavnih organa. Mora postojati sloboda misli i izražavanje u skladu sa kulturom i verom kao i sloboda širenja informacija.
  • Svako mora posedovati pravo da se kritički slobodno izjašnjava. Ne sme postojati cenzura sadržaja bilo koje vrste.
  • Pri organizovanju onlajn protesta nikome ne sme biti uskraćeno organizovanje i učešće u istim, pod uslovom da je reč o mirnom okupljanju.

Pristup znanju uredi

  • Sve informacije koje se objavljuju i dele na internetu moraju za cilj imati razvoj društvene zajednice.
  • Organizacije koje se finansiraju iz javnih resursa moraju učiniti svoje informacije javno dostupnim putem interneta. Takođe format tih informacija mora biti prilagođen za starije računare i sporiju konekciju.
  • Informacije naučnih i društvnenih istraživanja sprovedenih uz pomoć sredstava iz javnih fondova moraju biti dostupne svima.

Deljenje znanja i kreacije - slobodan softver, softver otvorenog koda i razvoj tehnologije uredi

  • Internet mora da nudi mogućnost deljenja sadržaja i znanja. Kreatori sadržaja moraju da budu osigurani na osnovu otvorenog i slobodnog učešća.
  • Veoma važan faktor je i slobodan softver, kao i softver otvorenog koda (FOSS). On podstiče inovacije, kreativnost i unapređenje interneta.[4]
  • Moraju da se poštuju tehnološki standardi koji bi trebalo da budu otvoreni, kako bi mogli da se razvijaju. Standardi moraju da otklone ograničenja i prepreke poput korišćenja nelatiničnih pisama, starijih računara i sporije konekcije.
  • Internet sadržaj mora biti prilagođen formama multimedijalnog sadržaja, kako bi npr radio i televizija bili dostupni putem interneta.

Privatnost, nadzor i enkripcija uredi

  • Organizacije imaju pravo da prikupljaju podatke od pojedinaca na ograničen period pri čemu moraju da ih obaveste o tome koja je svrha prikupljanja podataka. Mora se poštovati politika privatnosti i mora biti omogućena ispravka netačnih podataka. Kada se podaci iskoriste za svrhu za koju su prikupljeni moraju se izbrisati. U slučaju gubitka ili krađe podataka pojedinac mora biti uredno obavešten.[5]
  • Privatnost svakog pojedinca mora da se poštuje. Ne sme da bude praćenja, kontrolisanja i bilo koje vrste ometanja komunikacije.
  • Kako bi komunikacija bila osigurana i anonimna pojedinci imaju pravo da šifruju svoje poruke.

Upravljanje internetom uredi

  • Upravljanje internetom mora biti demokratsko, sa jednakim učešćem vlada, privatnog sektora i građanskog društva pri čemu niko ne sme imati dominantnu poziciju.
  • Odluke vezane za upravljanje i unapređenje interneta moraju biti transparentne i dostupne na regionalnom, nacionalnom i globalnom nivou.
  • Da bi mreža bila efikasnija i stabilnija na duži rok ključni resursi moraju da budu decentralizovani.[6]
  • Kako je internet mreža svih mreža omogućen je javni pristup bilo kojoj pojedinačnoj pa je neophodno da otvorena arhitektura interneta bude zaštićena.
  • Protokoli na kojima se zasniva internet moraju biti otvoreni kako bi se omogućilo poboljšanje performansi i smanjile prepreke.
  • Internet, kao masovno sredstvo razmene podataka ostvaruje sve veću uspešnost sa porastom broja korisnika zbog veće razmene informacija. Zato je neophodno da internet bude neutralan. Takođe, treba sprečiti centralizovanu kontrolu.
  • Internet mora biti jedinstvena celina, kao globalno javno dobro, zaštićena od razuđivanja na manje intranete, nacionalne mreže, nadzora, kontrole i cenzure.

Svest o pravima, njihova zaštita i ostvarivanje uredi

  • Korisnici interneta moraju biti zaštićeni po deklaracijama o ljudskim pravima[7]. Neophodno je da upravljačka tela poštuju slobodan pristup. Ljude treba upoznati i edukovati sa pravima koja poseduju kao korisnici interneta.[8]
  • Pravom žalbe ljudi mogu da spreče zloupotrebu interneta kao što su: praćenja, snimanja informacija, ograničavanja slobode izražavanja itd. Nadležni organi su dužni da reaguju na žalbe i omoguće im bezbedno korišćenje.

Reference uredi

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi