Atanas Zabaznovski

Atanas Zabaznovski — Ruski (Prilep, 7. januar 1925Skoplje, 17. maj 2013), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Makedonije i narodni heroj Jugoslavije.

atanas zabaznovski
Atanas Zabaznovski Ruski
Lični podaci
Datum rođenja(1925-01-07)7. januar 1925.
Mesto rođenjaPrilep, Kraljevina SHS
Datum smrti17. maj 2013.(2013-05-17) (88 god.)
Mesto smrtiSkoplje, Republika Makedonija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411945.
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođen je 7. januara 1925. godine u Prilepu, u zemljoradničkoj porodici. Otac mu je bio poreklom iz Rusije, a majka Makedonka. Posle završene osnovne i večernje trgovačke škole, izučio je krojački zanat.

U toku 1938. i 1939. godine, omladinski pokret u Prilepu bio je vrlo aktivan, tako da je jednoj od omladinskih organizacija pristupio i Atanas. Bio je aktivan član organizacije, čitao je i rasturao letke po gradu. Bavio se sportom i bio fudbaler u FK „Goce Delčev“. Godine 1941. postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ).

Narodnooslobodilačka borba uredi

Početkom okupacije Jugoslavije u aprilu 1941. godine, zajedno sa grupom omladinaca sakupljao je oružje i municiju, skrivajući ih u svojoj kući. Sakupljeno oružje upotrebljeno je prilikom formiranja partizanskog odreda. Posle napada partizana na Prilep 11. oktobra 1941. godine, Atanas je uhapšen.

Godine 1942. postao je sekretar skojevskog aktiva. Njegova kuća služila je za održavanje sastanaka i veza partijske organizacije s Odredom. Bio je pod stalnom paskom policije, ali nikad nije ništa odao.

U oktobru 1943. godine pridružio se partizanima i postao mitraljezac u Prvoj makedonsko-kosovskoj brigadi. Tada je stekao nadimak Ruski (mk. Ruskiot). Istakao se u borbama kod Mramorca, Puste Reke, Fuštana, Tušina i Kavadaraca. U borbi kod Kavadaraca bio je ranjen, te je neko vreme proboravio u partizanskoj bolnici.

Zatim je završio kurs za skojevske rukovodioce i postavljen je za sekretara SKOJ-a 41. makedonske divizije NOVJ. Sa divizijom je učestvovao u borbama na Sremskom frontu u proleće 1945. godine. U međuvremenu je prešao u Kontraobaveštajnu službu Jugoslovenske armije.

Posleratna karijera uredi

Posle rata, radio je u Državnom sekretarijatu unutrašnjih poslova (DSUP) do 1966. godine. Radio je u KOS-u sve do smene Aleksandra Rankovića na Četvrtom plenumu CK SKJ, kada je dao ostavku u službi.[1] Posle toga prešao je u spoljnu trgovinu.

Bio je predsednik Stonoteniskog saveza Makedonije, predsednik Kajakaškog društva „Mirče Acev“ u Skoplju i organizator dva kajakaška svetska prvenstva na rekama Treski i Radiki u spustu i slalomu na divljim vodama 1975. godine.

Preminuo je 17. maja 2013. godine u Skoplju.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.

Reference uredi

Literatura uredi