Ahmed-paša Hercegović
Ahmed-paša Hercegović (rođ. Stefan Hercegović Kosača; 1455, Herceg Novi - 21. jul 1517, Carigrad) bio je srpski plemić iz porodice Kosača i veliki vezir (1497—1498, 1503—1506, 1511, 1512—1514, 1515—1516) i glavni admiral (1506—1511) Osmanskog carstva.
Ahmed-paša Hercegović tur. Hersekli Ahmed Paşa | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1459. |
Mesto rođenja | Herceg Novi, Vojvodstvo Svetog Save |
Datum smrti | 21. jul 1517.61/62 god.) ( |
Mesto smrti | Carigrad, Osmansko carstvo |
Grob | Hersek |
Porodica | |
Supružnik | Hundi sultanija |
Roditelji | Stefan Vukčić Kosača Cecilija |
Dinastija | Kosače |
veliki vezir Osmanskog carstva |
Biografija uredi
Rođen je kao treći sin Stefana Vukčića Kosače (1404—1466), koji je bio četvrti guverner Bosne (1435—1448), i prvog hercega od Svetoga Save Humske i Primorske zemalje (1448–1466).[1] Njegov brat Vladislav Hercegović (1427—1489), bio je poslednji herceg od Svetog Save (1466—1483), a polusestra Katarina kraljica Bosne (1425—1478) godine.
Detinjstvo je proveo u Zahumlju i Dubrovniku, gde je stekao osnovno obrazovanje. Nakon što je Stefan Kosača priznao vazalstvo Hercegovine prema Osmanlijama, otac ga je poslao u Istanbul sultanu Mehmedu II Osvajaču. Tako je mladi Hercegović školovanje nastavio u Enderunu, gde je naučio turski jezik i osnove islama.
Godine 1470. Stefen Hercegović je prešao na islam i dobio novo ime - Hersekzade Ahmed-paša (ili Hersekli Ahmed-paša)[2]. Služio je tri osmanska sultana - Mehmeda II Osvajača, Bajazita II i Selima I Jauza. Učestvovao je u mnogim turskim osvajačkim kampanjama.
Godine 1481. posle smrti sultana Mehmeda II Osvajača, njegovi sinovi počinju međusobne borbe za vlast. Beglerbeg Rumelije Hersekli Ahmed-paša podržao je šehzada Bajazita, namesnika Amasije protiv šehzada Džema, namesnika Konije. U maju 1481. Bajazit je istupio ispred svog brata, došao iz Amasije u Istanbul, gde je preuzeo presto sultana. Godine 1484. Hercegović je imenovan za beglerbega Anadolije.
Dve godine kasnije, 1483. Ahmed-paša Hercegović vodi tursku vojsku na svog starijeg brata, hercega od Svetog Save Vladislava Hercegovića, kog je porazio i nakon toga Hercegovina postaje sandžak Bosanskog pašaluka te zajedno, deo Otomanskog carstva.
U martu, 1486. Ahmed-paša Hercegović je predvodio tursku vojsku koja je bila poražena u bici kod Adana od strane Mamluka. On je bio zarobljen i poslat u Kairo. Godine 1488. Hercegović je pušten iz zarobljeništva, a onda je ponovo učestvovao u ratu protiv egipatskih Mamluka. Kada je imenovan za komandanta otomanske flote, morao je da podržava kopnene snage, koju je predovelo beglerbeg Rumelija Hadim Ali-paša. Ulaskom u sporne teritorije, Turci su zauzeli nekoliko mamlučkih utvrđenja. Plašeći se za Kipar, Mlečani su poslali svoju mornaricu na ovo ostrvo kako bi se sprečio napad Otomanske flote na plaže ovog mletačkog poseda. Tada, Ahmed-paša okreće mornaricu prema zalivu Iskenderun ka obali Male Azije, da se suoči sa mamelučkom vojskom koja je napredovala od Sirije. Međutim, zbog velike oluje Otomanska mornarica je pretrpela velike gubitke, i grad je pao u ruke Mamluka, pa su osvajači glatko nastavili da napreduju prema Adani. Komandant turske kopnene vojske Hadim Ali-paša, doživeo je potpuni poraz i pobegao. Ahmed-paša je ostao sam i smogao je dovoljno snage da pobedi odrede Mamluka, koji su se vraćali prema Alepu.
Godine 1490. mamlučka vojska zauzela je Karaman i planira da opkoli Kajseri u centralnom delu Male Azije. Sultan Bajazit II je brzo poslao protiv njih vojsku pod komandom svoga zeta Ahmed-paše Hercegovića, koji je prisilio Mameluke na povlačenje.
U martu, 1497. Ahmed-paša Hercegović je od strane sultana Bajazita Drugog, prvi put imenovan za novog vezira Osmanskog carstva. Na toj funkciji se zadržao godinu dana. Sledeće godine 1498. novim vezirom je proglašen Čandarli Ibrahim-paša (1498—1499).
Godine 1503. Hercegović je po drugi put imenovan za velikog vezira, ali je već 1506. dobrovoljno napustio ovaj položaj. U periodu od 1506. do 1511. obavlja dužnost admirala (kapudan-paša) otomanske flote.
U julu 1511. posle smrti velikog vezira Hadim Ali-paše, Ahmed-paša Hercegović je samo nekoliko meseci bio ponovo na položaju velikog vezira. Već 1512. za velikog vezira je postavljen Kodži Mustafa-paša, a nakon njega Ahmed-paša ponovo po četvrti put obavlja staru funkciju velikog vezira.
U novembru 1514. sultan Selim I je najpre smenio, a potom i uhapsio Ahmed-paša Hercegovića, a na njegovo mesto imenovao Dukakinzade Ahmed-pašu (1514—1515). Hercegović je kasnije oslobođen, te u septembru 1515. je po peti put imenovan za velikog vezira. U aprilu 1516. je ponovo smenjen i zatvoren u zamku Jedikule, nakon čega je kasnije pušten.
Nakon ovih hapšenja, Ahmed-paša je jedno vreme proveo u osmanskom Egiptu, nakon čega se vraća u Malu Aziju. Umro je 21. jula 1517. godine u Karamanmarašu.[3] Sahranjen je na svom imanju na obali Mramornog mora u selu Dil, koji je kasnije po njemu preimenovano u Hersek. Sa sultanijom Hundi imao je sinove Ali-bega, Ahmed-bega, Mustafu-bega i Mehmed-bega; te ćerke Kameršah sultaniju, Humašah sultaniju, Ajnišah sultaniju i Mahtumzade sultaniju. Iza sebe, ostavio je puno podignutih zadužbina.
Reference uredi
- ^ Yılmaz, Mehmet "Ahmet Paşa (Hersekzade)",. Yaşamları ve Yapıtlarıyla Osmanlılar Ansiklopedisi, İstanbul:Yapı Kredi Kültür Sanat Yayıncılık A.Ş. C.1 s.146-147 O. 1999. ISBN 978-975-08-0072-6.
- ^ Fine 1994, str. 589
- ^ Pinson 1996, str. 34
Literatura uredi
- Atanasovski, Veljan (1979). Pad Hercegovine. Beograd: Istorijski institut.
- Pinson, Mark (1996). The Muslims of Bosnia-Herzegovina: their historic development from the Middle Ages to the dissolution of Yugoslavia. Harvard CMES. str. 34. ISBN 9780932885128.
- Fine, John V. A. (1994) [1987]. The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan Press.
- Kэrolaйn Finkelь «Istoki Osmanskoй imperii: Videnie Osmana», Moskva, «AST», 2010 g. ISBN 978-5-17-043651-4. (jezik: ruski)
- Ćorović, Vladimir (1933). Istorija Jugoslavije. Beograd: Narodno delo.
- Ćorović, Vladimir (1940). Historija Bosne. Beograd: Srpska kraljevska akademija.