Bab el Mandeb (arap. باب المندبvrata suza)[1] je moreuz koji deli Afriku od Azije i spaja Crveno more i Adenski zaliv (Indijski okean). Na afričkoj strani moreuza je država Džibuti, a na azijskoj Jemen. Moreuz je dobio ime (vratena suza) zbog opasne navigacije ili, po arapskoj legendi, po zemljotresu koji je razdvojio Afriku i Aziju i izazvao veliki broj žrtava (utapanje). Moreuz je strateški vrlo važan, a predstavlja i jedan od najprometnijih plovnih puteva.

Bab el Mandeb
Bab-el-Mandeb kako se vidi iz svemira (gore) i na topografskoj karti (dole).
LokacijaIzmeđu Istočne Afrike i Zapadne Azije
Koordinate12° 35′ 00″ S; 43° 20′ 00″ I / 12.583333° S; 43.333333° I / 12.583333; 43.333333
Maks. dužina31 mi (50 km) km
Maks. širina16 mi (26 km) km
Pros. dubina609 ft (186 m) m
OstrvaSedmoro Braće, Doumejra, Perim
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

Širok je oko 30 km. Na azijskoj strani se nalazi rt Ras Menheli, a na afričkoj Ras Siuan. Vulkansko ostrvo Perim deli moreuz u 2 kanala - Bab Iskender (istočni) i Dakt-el-Maun (zapadni). Bab Iskander (Aleksandrov moreuz) je širok oko 3 km, a dubok oko 30 m, dok je Dakt el Maun širok oko 25 km, a dubok oko 300 m. Uz afričku obalu se nalazi ostrvski arhipelag francuskog naziva Sept Freres (Sedmero braće).

Istočnim (Bab Iskender) kanalom teče jaka površinska struja prema Crvenom moru, a dubinska struja u suprotnom smeru teče zapadnim kanalom.

Ime uredi

 
Bab el Mandeb
 
Batimetrijska karta Crvenog mora sa Bab-el-Mandebom u donjem desnom uglu

Tesnac je dobio ime po opasnostima koje prate njegovu plovidbu ili, prema arapskoj legendi, po broju potopljenih u zemljotresu koji je odvojio Arabijsko poluostrvo od Roga Afrike.[2]

U „Bab-el-Mandebu”, „Bab” se odnosi na „kapiju”, dok se „Mandeb” odnosi na „lamentaciju” ili „tugu”.

Geografija uredi

Bab-el-Mandeb deluje kao strateška veza između Indijskog okeana i Sredozemnog mora preko Crvenog mora i Sueckog kanala. U 2006. godini, procenjeno je 3,3 Mbbl (520.000 m3) nafte dnevno prolazilo kroz moreuz, od ukupno oko 43 Mbbl/d (6.800.000 m3/d) nafte koju su prevozili tankeri.[3]

Udaljenost je oko 26 km (16 mi) od Ras Menhelija u Jemenu do Ras Šijen u Džibutiju. Ostrvo Perim deli moreuz na dva kanala, od kojih je istočni, poznat kao Bab Iskender (Aleksandrov moreuz), širok 5,37 km (3,34 mi) i 29 m; 96 ft (16 fathoms) dubok, dok zapadni, ili Dakt-el-Majun, ima širinu od 20,3 km (12,6 mi) i dubinu od 310 m; 1.020 ft (170 fathoms). Blizu obale Džibutija nalazi se grupa manjih ostrva poznatih kao „Sedmoro braće“. Postoji površinska struja prema unutra u istočnom kanalu, kao i jaka podvodna struja ka spolja u zapadnom kanalu.[2]

Istorija uredi

 
Tokovi naftnih derivata i tečnog prirodnog gasa kroz moreuz, 2014–2018.

Paleo-ekološki i tektonski događaji u epohi miocena stvorili su Danakilsku prevlaku, kopneni most koji formira široku vezu između Jemena i Etiopije.[4] Tokom poslednjih 100.000 godina, eustatičke fluktuacije nivoa mora dovele su do naizmeničnog otvaranja i zatvaranja moreuza.[5] Prema nedavnoj hipotezi o jedinstvenom poreklu,[6][7][8] moreuz Bab-el-Mandeb je verovatno bio svedok najranijih migracija modernih ljudi. Pretpostavlja se da su okeani tada bili mnogo niži, a moreuzi znatno plići ili suvi, što je omogućilo niz emigracija duž južne obale Azije.

Prema tradiciji etiopske pravoslavne Tevahedo crkve,[9][10][11][12] moreuz Bab-el-Mandeb bio je poprište najranijih migracija govornika semitskog giza u Afriku, koje su se odvile oko 1900. godine pre nove ere, otprilike oko u isto vreme kada i jevrejski patrijarh Jakov.[13] Kraljevina Aksum bila je glavna regionalna sila na Rogu Afrike. Svoju vlast je proširila preko moreuza osvajanjem Himijaritskog kraljevstva neposredno pre uspona islama.

Britanska istočnoindijska kompanija jednostrano je zauzela ostrvo Perim 1799. godine u ime svog Indijskog carstva. Vlada Britanije je potvrdila svoje vlasništvo 1857. godine i tamo podigla svetionik 1861. godine, koristeći ga za upravljanje Crvenim morem i trgovačkim putevima kroz Suecki kanal.[2] Ta postava je korišćena je kao stanica za ugalj za punjenje parobroda gorivom do 1935. godine kada je smanjena upotreba uglja kao goriva učinila operaciju neisplativom.[14]

Britansko prisustvo se nastavilo sve do 1967. godine kada je ostrvo postalo deo Narodne Republike Južnog Jemena. Pre primopredaje, britanska vlada je iznela pred Ujedinjene nacije predlog da se ostrvo internacionalizuje[15][16] kao način da se obezbedi kontinuirana bezbednost prolaza i plovidbe u Bab-el-Mandebu, ali ovo je odbijeno.

Kompanija u vlasništvu Tareka bin Ladena[17] je 2008. godine predstavila planove za izgradnju mosta pod nazivom Most rogova preko moreuza, koji bi povezivao Jemen sa Džibutijem.[18] Preduzeće Middle East Development LLC izdalo je obaveštenje za izgradnju mosta koji prolazi preko Crvenog mora koji bi bio najduži suspendovani prolaz na svetu.[19] Projekat je dodeljen inženjerskoj kompaniji COWI[20][21] u saradnji sa arhitektonskim studijom Dissing+Weitling,[22] oba iz Danske. Godine 2010, objavljeno je da je faza 1 odložena; međutim, prema podacim iz sredine 2016. ništa se više nije čulo o projektu.

Pod-region uredi

Bab-el-Mandeb je takođe podregion u Arapskoj lizi, koji uključuje Džibuti, Jemen i Eritreju.

Demografija uredi

Bab-el-Mandeb:[23]
Zemlja Površina
(km2)
Populacija
(2016 est.)
Gustina stanovništva
(per km2)
Prestonica GDP (PPP) $M USD GDP po stanovniku (PPP) $ USD
  Jemen 527.829 27.392.779 44,7 Sana $58.202 $2.249
  Eritreja 117.600 6.380.803 51,8 Asmara $9.121 $1.314
  Džibuti 23.200 846.687 37,2 Džibuti $3.327 $3.351
Ukupno 668.629 34.620.269 29,3 / km2 Razno $70.650 $1841

Reference uredi

  1. ^ Wehr's Arabic-English Dictionary, 1960.
  2. ^ a b v   Baynes, T.S., ur. (1878). „Bab-el-Mandeb”. Encyclopaedia Britannica. 3 (9th izd.). str. 179. 
  3. ^ World Oil Transit Chokepoints Arhivirano februar 18, 2015 na sajtu Wayback Machine, Energy Information Administration, US Department of Energy
  4. ^ Dumont, Henri J. (2009). The Nile: Origin, Environments, Limnology and Human Use. Monographiae Biologicae. 89. Springer Science & Business Media. str. 603. ISBN 9781402097263. 
  5. ^ Climate in Earth History. National Academies. 1982. str. 124. ISBN 9780309033299. 
  6. ^ Jurmain R, Kilgore L, Trevathan W (2008). Essentials of Physical Anthropology. Cengage Learning. str. 266—. ISBN 978-0495509394. Pristupljeno 14. 6. 2011. 
  7. ^ Mafessoni F (januar 2019). „Encounters with archaic hominins”. Nature Ecology & Evolution. 3 (1): 14—15. PMID 30478304. S2CID 53783648. doi:10.1038/s41559-018-0729-6. 
  8. ^ Villanea FA, Schraiber JG (januar 2019). „Multiple episodes of interbreeding between Neanderthal and modern humans”. Nature Ecology & Evolution. 3 (1): 39—44. PMC 6309227 . PMID 30478305. doi:10.1038/s41559-018-0735-8. 
  9. ^ Moore, Dale H. (1936). „Christianity in Ethiopia”. Church History. 5 (3): 271—284. ISSN 0009-6407. JSTOR 3160789. S2CID 162029676. doi:10.2307/3160789. 
  10. ^ „Orthodox Christianity in the 21st Century”. Pew Research Center's Religion & Public Life Project. 8. 11. 2017. „Ethiopian Orthodox Tewahedo Church has an estimated 36 million adherents, nearly 14% of the world's total Orthodox population. 
  11. ^ „Ethiopia: An outlier in the Orthodox Christian world”. Pew Research Center. 
  12. ^ „Ethiopia”. The World Factbook. 12. 9. 2022. Pristupljeno 2022-09-16. „Population 113,656,596 (2022 est.)… Ethiopian Orthodox 43.8% 
  13. ^ Official website of EOTC Arhivirano jun 25, 2010 na sajtu Wayback Machine
  14. ^ Gavin, str. 291
  15. ^ Halliday, Fred (1990). Revolution and Foreign Policy, the Case of South Yemen, 1967–1987. Cambridge University Press. str. 11. ISBN 0-521-32856-X. 
  16. ^ Hakim, str. 17–18
  17. ^ Crowe, Kenneth C. (26. 5. 1976). „The Dichotomy of Saudi Arabia”. Arhivirano iz originala 18. 3. 2010. g. 
  18. ^ „Tarek Bin Laden's Red Sea bridge”. BBC News. 
  19. ^ Tom Sawyer (1. 5. 2007). „Notice-to-Proceed Launches Ambitious Red Sea Crossing”. Engineering News-Record. 
  20. ^ „Facts and figures - the quick version”. COWI. Pristupljeno 2016-09-22. 
  21. ^ „1930 - 1940: A nightclub – the first step towards an international company”. COWI. Arhivirano iz originala 2008-03-15. g. Pristupljeno 2009-02-03. 
  22. ^ „Dissing + Weitling Architects, Denmark”. e-architect. Pristupljeno 2009-07-20. 
  23. ^ „CIA World Factbook”. The World Factbook. Langley, Virginia: Central Intelligence Agency. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi