Bagrem (lat. Robinia pseudoacacia) je listopadno drvo koja pripada rodu Robinia.[1] Poreklom je iz jugoistočnog dela SAD, ali je areal ove vrste proširen na Severnu Ameriku, Evropu i Aziju. U nekim područjima se smatra invazivnom vrstom.

Bagrem
Багрем у цвету
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Pleme:
Rod:
Vrsta:
R. pseudoacacia
Binomno ime
Robinia pseudoacacia
Prirodni areal vrste

Opis biljke uredi

Koren je dobro razvijen.

Stablo može da naraste do 25 m, a prsni prečnik stabla može biti do 50 cm. Kora je tamnosmeđa i izbrazdana. Izdanci su dugi i šiboliki, crvenosmeđi, glatki i sjajni i ravnomerno rebrasti. Na njima su parovi spiralno raspoređenih trouglastih trnova, koji su krupni, jaki i zašiljeni. Između dva trna nalaze se pupoljak koji su na taj način zaštićeni. Lisni ožiljak je mali i nepravilno potkovičastog oblika. Krošnja je prozračna, okruglog ili duguljastog oblika.

Listovi su neparno perasto složeni i čini ih 9-12 eliptičnih liski, dugih 2-6 cm i 1-3 cm širokih na 1-4 mm dugim peteljčicama. Sam list je dug 10-30 cm.

Cvetovi u grupama od 15 do 20 formiraju viseće grozdaste cvasti duge do 20 cm. Prijatno mirišu i medonosni su. Cveta od aprila (ukoliko je toplije vreme) do maja ili juna.

Plod je spljoštena i gola mahuna tamnosmeđe boje, preko 10 cm duga i skoro 2 cm široka[2]. Drška ploda je kratka. U mahuni se nalazi 4—10 semena. Seme je bubrežastog oblika, dugo 2-3 mm, tamnosmeđe i može imati pege, sa tvrdom semenjačom koju klica teško probija.

Areal uredi

U Severnoj Americi raste u Pensilvaniji, na Apalačkim planinama do severne Džordžije, u južnom Ilinoisu, jugozapadnoj Indijani i Arkanzasu. U Evropu je prvi put unesena u Francusku, početkom 17. veka[2].

Značaj uredi

Bagrem je veoma značajan za pčelarstvo, jer pčele prave rani med sakupljajući polen sa njegovih mirisnih cvetova. Niske grane i izdanci bagrema omiljena su hrana kozama. Osušeni list bagrema služi kao lisnik i koristi se kao hrana sitnijih domaćih životinja (ovaca, koza), u zimskom periodu. Drvo bagrema koristi se kao tehnička građa, najčešće za izradu ograda, ali za izradu krovnih konstrukcija i šipova (stubova) za špalire, kod podizanja voćnjaka, malinara i kupinara. U građevinarstvu se koristi i za izradu parketa koji ima lepu žutu boju. Bagrem je takođe i vrlo kvalitetno ogrevno drvo.

Uzgoj uredi

Prilagođava se svakom tipu zemljišta, pa se ovom vrstom pošumljavaju tereni poput peščara i bujičnih područja, ali i goleti. Ima čestu i raznoliku upotrebu u hortikulturi, na primer za drvorede ili žive ograde.

Reference uredi

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 94. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ a b Diklić N. R. pseudo-acacia L. 1753 U: Josifović M (ed.) 1972. Flora SR Srbije IV. SANU: Beograd.

Literatura uredi

  • Šilić, Č. 1990. Ukrasno drveće i grmlje. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Beograd.
  • Petrović, D. (1951): Strane vrste drveća (egzoti) u Srbiji. Srpska akademija nauka, posebna izdanja knjiga CLXXXII. Beograd.
  • Jovanović, B. (1985): Dendrologija. IV izmenjeno izdanje. Univerzitet u Beogradu. Beograd
  • Vukićević, E. (1996): Dekorativna dendrologija, Šumarski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd
  • Grbić, M. (urednik) (2010): Invazivne biljke u biotopima Beograda. Studija u okviru projekta 21024 tehnološkog razvoja: Ekologija, monitoring i tehnološki postupci za kontrolu invazivnih biljaka u biotopima Beograda.
  • Kolesnikov, A. I. (1974): Dekorativnaя dendrologiя, Izdatelьstvo Lesnaя promыšlennostь, Moskva.
  • Hightshoe, G. L. (1988). Native Trees Shrubs, and Vines for Urban and Rural America: A Planting Design Manual for Environmental Designers. Van Nostrand Reinhold. ISBN 9780442232740. 

Spoljašnje veze uredi