Banovi Dalmacije i Hrvatske

Banovi Dalmacije i Hrvatske su bili kraljevski namesnici i zemaljski upravitelji na području Kraljevine Dalmacije i Hrvatske, koja se u razdoblju od 1102. do 1526. godine nalazila u sastavu Kraljevine Ugarske. Tokom pomenutog razdoblja, dalmatinsko-hrvatski ban (lat. Banus Dalmatiae et Croatiae) je bio najviši predstavnik upravne i vojne vlasti u pomenutim ugarskim krunovinama. Bana je postavljao i smenjivao ugarski kralj, koji je ujedno određivao i opseg banske vlasti. Kao kraljevski namesnici, banovi su imali izuzetno značajnu ulogu u političkom životu Dalmacije i Hrvatske, a neki od njih su stekli znatnu moć. Najpoznatiji dalmatinsko-hrvatski ban iz ovog razdoblja bio je Pavle I Šubić, koji je bansku službu obavljao od 1275. do 1312. godine.

Položaj Kraljevine Dalmacije i Hrvatske u sastavu Kraljevine Ugarske (1102—1526)

Banska služba u Dalmaciji i Hrvatskoj uredi

 
Grbovi Hrvatske i Dalmacije

Za dalmatinsko-hrvatske banove su po prvilu postavljani najistaknutiji velikaši. Neki od njih su bili rodom sa matičnog područja, dok su drugi bili poreklom iz uže Ugarske ili drugih oblasti. Njihova osnovna dužnost je bila da vode brigu o zemaljskoj upravi i vojnim poslovima na celokupnom području Kraljevine Dalmacije i Hrvatske, uključujući primorske gradove i županije u zaleđu. Banovi su predstavljali kralja i na zasedanjima dalmatinsko-hrvatskog zemaljskog sabora, a najstarije saborsko zasedanje za koje se zna održano je 1351. godine.[1]

Poreklo banske službe u južnoslovenskim i ugarskim zemljama još uvek nije utvrđeno sa potpunom sigurnošću, iako je izvesno da je ova služba u hrvatskim zemljama postojala još u vreme samostalne Kraljevine Hrvatske (925—1102). Banska služba je izgrađivana postepeno, tokom 12. veka, a opseg banske vlasti se konačno ustalio tokom 13. veka. Pored dalmatinsko-hrvatskih banova, ugarski kraljevi su postavljali posebne banove i u susednoj Banovini Slavoniji. Ponekad je istoj ličnosti bilo poveravano da bansku službu vrši kako u Dalmaciji i Hrvatskoj, tako i u Slavoniji.[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi