Bastion je petougaono istureno utvrđenje u sklopu bedema tvrđave, radi bočnog obezbeđenja tvrđave i sa koga se od neprijatelja vatrom brane drugi dijelovi bedema.[1] Uvodi se umjesto rondele da bi se izbjegao netučen prostor pred njom.

Bastion. Vide se dva čeona bedema (fase) na bližem bastionu i tjeme bastiona (spoj dvije fase).

Prvi bastioni se podižu u 15. vijeku. Sve tvrđave se otada grade s njima, i sistem utvrđivanja bastionima (bastionski sistem) ostaje prihvaćen sve do kraja 19. vijeka.

Crtež bastiona s unutrašnje strane tvrđave.

Glavni dijelovi bastiona su: fasa - čeoni bedem (dva) i flanka - bočni bedem (dva). Grkljan je zadnja strana bastiona prema tvrđavi, tjeme (teme, još i sajan) je najistureniji dio bastiona. Tačka spoja fase i flanke je rame bastiona. Prostor bedema između dva susjedna bastiona se zove kurtina. Dva polubastiona spojena kurtinom čine bastionski front.

Ponekad su građeni i bastioni odvojeni od tvrđave - takozvani detašovani (odvojeni) bastioni.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Nestorović 1952, str. 499–504.

Literatura uredi

  • Nestorović, Bogdan N. (1952). Arhitektura Starog veka (Arhitektura). Beograd, Srbija, Jugoslavija: Naučna knjiga. 
  • Vojna enciklopedija, Beograd, 1970., knjiga prva, pp. 502.

Spoljašnje veze uredi