Белоглави орао
Beloglavi orao (lat. Haliaeetus leucocephalus) je ptica grabljivica iz Severne Amerike, poznata još kao nacionalna ptica i simbol Sjedinjenih Američkih Država.[2] Područje na kojima se ptica nastanjuje se prostire na veći deo Kanade i Aljaske, SAD i severni deo Meksika. Nalazi se u blizini velikih voda koja su bogata hranom i visokog drveća koje koristi za pravljenje gnezda. Vrsta je krajem XX veka bila na ivici istrebljenja, ali sada ima stabilnu populaciju tako da je uklonjena sa liste ugroženih vrsta u Sjedinjenim Američkim Državama.
Beloglavi orao | |
---|---|
Haliaeetus leucocephalus | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | H. leucocephalus
|
Binomno ime | |
Haliaeetus leucocephalus (Linnaeus, 1766)
| |
Podvrste | |
H. l. leucocephalus – južni beloglavi orao | |
Areal beloglavog orla
stanarica
leti u vreme gnežđenja
zimi u vreme zimovanja
samo u prolazu u vreme seobe
| |
Sinonimi | |
Falco leucocephalus Linnaeus, 1766 |
Perje odrasle ptice je braon boje sem glave i repa koji su prekriveni belim perjem, dok su kljun i noge svetložuti. Rep je srednje dug. Beloglavi orao spada u krupne ptice. Dužina tela odrasle jedinke je 70 - 102 centimetara, raspon krila je do 2,44 metra, mase od 2,5 do 7 kilograma. Ženka je za 25 procenata veća od mužjaka. Najveće su ptice na Aljasci, gde krupna ženka može da pređe 7,5 kg, i rasponom krila od 2,4 metra. Njegova ishrana se sastoji uglavnom od ribe. Ptica je polno zrela sa 4-5 godina života. Životni vek ptice je u proseku 20 godina, ali u zarobljeništvu može da bude i nešto duži.
Razmnožavanje uredi
Beloglavi orao pravi najveće ptičije gnezdo u Severnoj Americi, do 4 metra dubine, 2,5 metara širine i dostiže masu od 1 tone. Par se vraća uvek u isto gnezdo koje nadograđuje svake godine. Zabeleženo je (na Floridi) gnezdo veličine 6,1 metara duboko, 2,9 metara široko i 2,7 tone teško.[3] Ženka snese 1 do 3 jaja, na kojim neizmenično leže. Dok je jedna ptica na jajima druga je u potrazi za hranom. Jaja su u proseku duga 73 milimetara i imaju obim od 55 milimetara.[4]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ BirdLife International (2016). „Haliaeetus leucocephalus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 20. 1. 2020.
- ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 123. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ Erickson, L. (2007). „Bald Eagle, About Bald Eagle Nests”. Journey North. Arhivirano iz originala 30. 08. 2012. g. Pristupljeno 02. 08. 2010.
- ^ Terres John K. (1980). The Audubon Society Encyclopedia of North American Birds. New York, NY: Knopf. str. 477. ISBN 978-0-394-46651-4.
Literatura uredi
- Terres John K. (1980). The Audubon Society Encyclopedia of North American Birds. New York, NY: Knopf. str. 477. ISBN 978-0-394-46651-4.